{"id":1888,"date":"2012-05-16T18:27:01","date_gmt":"2012-05-16T16:27:01","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1888"},"modified":"2026-01-07T16:49:11","modified_gmt":"2026-01-07T15:49:11","slug":"bela-tarr-na-konferenciji-za-medije-u-adu-u-zagrebu-9-svibnja-2012-predstavio-projekt-postdiplomskog-studija-filma-u-splitu-filmski-bauhaus-u-dioklecijanovom-gradu-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1888","title":{"rendered":"B\u00e9la Tarr u ADU & Filmski Bauhaus u Dioklecijanovom gradu, osvrt Ada Juki\u0107"},"content":{"rendered":"

B\u00e9la Tarr na Konferenciji za medije u ADU u Zagrebu 9. svibnja 2012. predstavio projekt postdiplomskog studija filma u Splitu<\/p>\n

Filmski Bauhaus u Dioklecijanovom gradu, osvrt \u00a0Ada Juki\u0107<\/strong><\/p>\n

‘U Tarrovim dugim, promi\u0161ljenim, umjetni\u010dki i tehni\u010dki pripremljenim kadrovima ostaje vremena za razmi\u0161ljanje, stvari se pomi\u010du u prirodnom trajanju, \u010dini se da se ni\u0161ta ne doga\u0111a, ali onda nas zatekne promjena kao trik, kao ma\u0111ioni\u010darev zec iz mra\u010dnog cilindra…. Kamera upravlja doga\u0111anjima, ona zna \u0161to \u0107e se dogoditi, ona \u010deka, stati\u010dna i samouvjerena, prije nego likovi u\u0111u u kadar, i ne prati ih kad iza\u0111u, ona zastaje i pu\u0161ta ih da odu, pa ‘kora\u010da’ za njima ili ih napu\u0161ta. Ona izostavlja likove koje slu\u0161amo (njihove rije\u010di ili glasove, kad stenju, povra\u0107aju, \u0161u\u0161kaju). Ona im prilazi s le\u0111a, kao nadglednik i upravlja\u010d, ona ih postupnim i jednolikim kretanjem unazad otkriva i definira u grupama i odnosima, u prostoru i zna\u010denju, ona se pribli\u017eava objektima do dodira s njihovom povr\u0161inom.<\/p>\n

U vlastitom determinizmu, izvan konvencija o primjerenom filmskom vremenu, izjedna\u010dena s duljinom radnog vremena ili dokolice u mehani\u010dkom rasporedu stvarnosti, ni jedna minuta od sedam i pol sotonskih Tarrovih sati nije suvi\u0161na niti dulja nego \u0161to mora biti.’<\/p>\n

Ovo sam napisala prije pet godina (29. travnja 2007.), nakon projekcije \u00a0Sotonskog tanga (1994.) B\u00e9le Tarra u ‘Tu\u0161kancu’. Cjelovit osvrt je na linku:\u00a0http:\/\/www.film-mag.net\/content.php?review.2549<\/a><\/strong><\/p>\n

\"B\u00e9la<\/a>

B\u00e9la Tarr i Mario Kozina; Foto Ada Juki\u0107<\/p><\/div>\n

U me\u0111uvremenu B\u00e9la Tarr je snimio, po svojoj neopozivoj odluci (ponovio je to i na Konferenciji ), svoj posljednji film. I odlu\u010dio pomo\u0107i drugima da snimaju vlastite filmove.\u00a0 Jer, bez obzira na slobodu koju trebaju autori i \u00a0\u010dinjenicu sa ih nitko ne mo\u017ee nau\u010diti kako napraviti ‘svoj film’, mogu\u0107e je u okviru placente autorske majstorske radionice ili funkcionalisti\u010dkog (Bauhaus) laboratorija ‘za\u0161tititi i osna\u017eiti’ autorske posebnosti i pripremiti ih za okolnosti u kojima moraju realizirati svoje projekte.<\/p>\n

Greenfield \u00a0edukacijska i umjetni\u010dka investicija u na\u0161im krajevima.<\/strong><\/p>\n

U recesijskim vremenima u kojima se investicije u pogone s desetak ljudi veli\u010daju u TV dnevnicima, B\u00e9la Tarr nam, kao velikan filmskog vremena, daje uo\u010dljiv intelektualni poduzetni\u010dki poticaj ‘. Ova investicija na povijesnom, anti\u010dkom civilizacijskom terenu s kontinuitetom pro\u017eivljavanja omogu\u0107uje nam da postanemo, kao \u0161to Hribar ka\u017ee, zemlja komunikator, \u00a0\u010dvori\u0161te \u00a0svjetske umjetni\u010dke mre\u017ee. \u00a0\u010cime smo to zaslu\u017eili?<\/p>\n

U okviru formalne edukacijske strukture (pri Sveu\u010dili\u0161tu, pri Akademiji), s programom upisa (aplikacije za \u0161esnaest polaznika ve\u0107 ove jeseni) i programom pojedina\u010dnih doprinosa predava\u010da (spomenimo samo Jima Jarmuscha<\/strong>, Gusa Van Santa<\/strong> i Akija Kaurism\u00e4kija<\/strong>) postavljaju se temelji jedne umjetni\u010dke, u razumljivom stupnju subjektivne \u0161kole koja ne pola\u017ee ra\u010duna kompromisima ni konvencionalnim o\u010dekivanjima. Studij je internacionalan, nema dobnih ograni\u010denja (Tarr se nasmijao \u00a0govore\u0107i o svojim godinama i spomenuo redatelje s prvim filmom u \u010detrdesetim), bez kvotnih ustupaka zemlji doma\u0107inu, ali otvorenih mogu\u0107nosti za puno ‘lokalno sudjelovanje’.<\/p>\n

B\u00e9la Tarr upravo je onakav kakav sam o\u010dekivala da \u0107e biti izvan svojeg filmskog kadra: skroman i gotovo zbunjen kad govori o rutinskim temama, ali za\u017earen entuzijazmom kad govori o stvarima za koje se zala\u017ee, za \u010dovjeka, njegovu neponovljivu \u017eivotnu dimenziju, za slobodu stvaranja, za stvaranje. Govori o \u010dovjekovom \u017eivotu, o jedinstvenom postojanju kojemu filmsko svjedo\u010danstvo daje svjedo\u010danstvo.<\/p>\n

Uz prigu\u0161eno svjetlo u gledali\u0161tu i reflektore na pozornici dvorane ADU na Trgu M. Tita 5, Konferencija je odr\u017eana kao interaktivna predstava, uzbudljivo komunikativne atmosfere (H. Hribar, koji je i sam svojim stavom i uvodom dao doprinos toj komunikativnosti, eksplicirao je svoje zadovoljstvo ‘odzivom publike’). Mario Kozina mladena\u010dki je znala\u010dki usmjeravao izlaganja sugovornika. Bilo je ugodno biti na ovakvoj konferenciji za medije. Nije na svima tako \ud83d\ude42<\/p>\n

Jedino u \u010demu se ne sla\u017eem s B\u00e9lom Tarrom je njegova odluka da prestane snimati, njegovo uvjerenje da je sve rekao i da ne \u017eeli ‘poni\u017eavati gledatelje’ ponavljanjem samoga sebe. Sa svojeg egoisti\u010dnog gledateljskog aspekta jedino pravo koje odri\u010dem autoru je odre\u0111ivanje kraja svojeg opusa, autorov zaklju\u010dak \u00a0da je ‘sve rekao’ i da ne mo\u017ee ni\u0161ta ‘drugo’ ni ‘novo’ re\u0107i. \u00a0On to ne mo\u017ee znati. Sjetimo se autora koji su zbog svojih ‘stvoriteljskih’ kriterija htjeli uni\u0161titi svoja najbolja djela ili ukupni opus. Autorovo pravo je da stvara, a ne da prestane stvarati. \u010cak i kad ima pravo u procjeni stvarala\u010dkih kapaciteta. (Pr)ocjenu onoga \u0161to autor govori i mo\u017ee re\u0107i daju oni kojima je njegovo stvarala\u0161tvo otvoreno. A i najmanja \u0161ansa da stvori ne\u0161to vrijedno stvaranja, u odnosu na one koji svoj smisao nalaze u konzumaciji stvarala\u0161tva, ‘obvezuje’ ga da stvara dok \u017eivi. Stoga bih bila zadovoljnija da B\u00e9la Tarr podr\u0161ku mladim autorima daje iz aktivne stvarala\u010dke perspektive.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, 16. svibnja 2012.<\/strong><\/em><\/p>\n

Share<\/a><\/div>