{"id":17490,"date":"2014-10-05T20:33:46","date_gmt":"2014-10-05T18:33:46","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=17490"},"modified":"2014-11-10T19:34:07","modified_gmt":"2014-11-10T18:34:07","slug":"film-davatelj-sf-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=17490","title":{"rendered":"FILM: DAVATELJ, SF [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Davatelj \u00a0i Davitelj<\/strong><\/p>\n

‘Davatelj’ bi se mogao zvati i ‘Davitelj’, u prenesenom smislu u odnosu na gledatelja. Glavni lik, zapravo, nije ostarjeli ‘Davatelj’ (Jeff Bridges) kao izvor informacija o pro\u0161losti dru\u0161tva koje \u017eeli ‘u\u010diti iz povijesti’, ve\u0107 mladi ‘Primatelj’ tih informacija, koji je u strogoj dru\u0161tvenoj podjeli izabran za tu funkciju. On se od samozatajnog mladi\u0107a razvija u super junaka, tako uobi\u010dajenog u dana\u0161njoj hit produkciji, koji se, svladavaju\u0107i nemogu\u0107e prepreke, osloba\u0111a dru\u0161tvenih normi. Film je snimljen za generaciju koja nije \u010ditala Asimova, Clarka ili Bradburyja ni gledala Odiseju i Blade Runnera, ve\u0107 svoje futuristi\u010dke vizije prima od vr\u0161njaka pisaca za \u010dije se uspje\u0161nice odmah kupuju filmska prava. Nedavno smo vidjeli mladena\u010dki hit ‘Razli\u010dita’<\/a><\/strong>, a ovdje se tako\u0111er radi o ‘razli\u010ditosti’, samo mu\u0161koga junaka.<\/p>\n

\"Davatelj<\/a>

Davatelj ; Ustupio DF<\/p><\/div>\n

Pri\u010da za filmsku djecu<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko je napraviti dobar SF film, ali te\u0161ko je prihvatiti ovakve poku\u0161aje poslije Kubricka, Scotta ili Spielberga (A.I.). Kao da je poslije velikih postignu\u0107a do\u0161lo do pada ‘\u017eanrovske civilizacije’, pa se sad kre\u0107e od po\u010detaka, to jest \u00a0poku\u0161aja i gre\u0161aka.<\/p>\n

Prvi poblem filma je neuvjerljiva pri\u010da na kojoj su radila tri scenarista, me\u0111u kojima autorica romana. Nisam pro\u010ditala roman, ali filmska interpretacija djeluje djetinjasto, naivno, puna kolizija, pojednostavljenih tuma\u010denja i euforije, kao da je autorica teenagerica, a ne zrela spisateljica (Lois Lowry, ro\u0111ena 1937.)<\/p>\n

Radi se o utopiji dru\u0161tva poslije neodre\u0111enog procesa ‘ru\u0161enja’ prethodnog ure\u0111enja (ne definira se da li je to bio nuklearni rat ili druga kataklizma, ali na to ne ukazuju arhitektonski ostaci). Kako bi se izbjegli sukobi, u toj ljudskoj zajednici isklju\u010dene su razlike me\u0111u ljudima. To je, me\u0111utim, lak\u0161e izjaviti nego predo\u010diti. U idealiziranom okru\u017eju bauhausovske arhitekture i ekolo\u0161ki svjesnih ljudi (voze bicikle) pojedinci se ne isti\u010du vidljivim statusnim obilje\u017ejima, ali dru\u0161tvo je podijeljeno i integrirano u totalitaristi\u010dkoj hijerarhiji, s predstavnicima vlasti i diskretno prikazanim snagama represije. Neuvjerljivo je da te izolirane zajednice, s vidljivim granicama teritorija (prikazan kao uzvisina okru\u017eena oblacima, usporedi s ogra\u0111enim prostorom novog Labirinta, The Maze Runner), koristi naprednu tehnologiju. Oni \u010dak upravljaju vremenskim prilikama, a \u010dinjenicu da nema snijega obrazla\u017eu arhai\u010dnim, gotovo fiziokratskim argumentima: nema snijega jer on ote\u017eava sjetvu poljoprivrednih kultura! Ni danas povoljni klimatski uvjeti ne osiguravaju bogatu \u017eetvu, niti bogata \u017eetva osigurava ekonomsko blagostanje, a skijanje mo\u017ee biti osnova za ve\u0107e turisti\u010dke prihode od zarade ljetne sezone (usporedi Austriju i na\u0161u obalu :)). Visoka tehnologija podrazumijeva globalno povezano dru\u0161tvo, a ukoliko bi do\u0161lo do katastrofe, vjerojatnija je antiutopija Mad Maxa ili Vodenog svijeta, od sofisticiranih tehnolo\u0161kih predgra\u0111a koja okru\u017euju nepoznanice. Ni na kraju filma ne otkrivamo \u0161to to postoji u susjedstvu domovine mladog i starog junaka i kakav je njihov odnos (ali tamo ima snijega!).<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de upravljanja ljudskim pona\u0161anjem u futuristi\u010dkom \u00a0svijetu ‘Davatelja’, isklju\u010denje emocionalnih stanja koja mogu dovesti do sukoba donekle se obja\u0161njava uzimanjem kemikalija na koje su stanovnici prisiljeni, ali isklju\u010denje razli\u010ditih boja iz tog svijeta (pa i boje kose stanovnika) ne mo\u017ee se objasniti, osim kao pjesni\u010dka figura.<\/p>\n

Razum i osje\u0107aji<\/strong><\/p>\n

Nastoje\u0107i dokazati da su emocije ono \u0161to odre\u0111uje ljudsko bi\u0107e, film promovira reakcionarnu tezu da su za puno izra\u017eavanje te prirode potrebni sukobi i destrukcija. U slijedu sje\u0107anja koja Davatelj (dodirom ruke) prenosi svom \u0161ti\u0107eniku pomije\u0161ane su slike \u00a0ugodnih i privla\u010dnih prizora s onima koji predstavljaju njihovu suprotnost. A na vrhuncu emocionalnosti, prikazuje se par ameri\u010dkih vojnika u nekoj neodre\u0111enoj ‘mirovnoj misiji’ (moglo bi to biti i sje\u0107anje na Vijetnam), u kojoj te vojnike napada (nevi\u0111eni, to jest neprikazani) neprijatelj, dok ovi bespomo\u0107no vape ‘Napadaju nas, odozgo…’. Ne vidimo \u010dime ih napadaju (mogli bi to biti Vijetnamci koji ih s palme ga\u0111aju kokosima) ni za\u0161to se oni ne brane, ve\u0107 jadikuju, dok jedan od dvojice (karakteristi\u010dno, Crnac), u pateti\u010dnoj sceni, pada. Za razliku od kultnog ‘Zelenog soilenta’, u kojem starcu pred smrt projiciraju idili\u010dne slike izgubljene prirode, ovdje se mije\u0161aju ru\u017ene i lijepe slike pro\u0161losti (na\u0161e stvarnosti ), kao u nekom TV digestu vijesti, predstavljene kao jednako vrijedne i jednako potrebne u formulaciji \u00a0istinski ljudskog.<\/p>\n

Osje\u0107aji i emocije<\/strong><\/p>\n

<\/strong>U jednoj od lekcija upitne mudrosti Davatelj tuma\u010di razliku izme\u0111u osje\u0107aja i emocija!? Po njegovoj definiciji osje\u0107aji su kratkotrajna i povr\u0161na stanja naklonosti, dok su emocije duboki i trajni osje\u0107aji. Kako, onda, osje\u0107aju oni koji ne znaju strane rije\u010di ili kad od najdublje ’emocionalnosti’ ostanu bez rije\u010di? Osvrt na ovu filmsku mudroliju objavit \u0107u u posebnom tekstu u rubrici ‘Jo\u0161 ne\u0161to o filmu’. Za sada, scenaristi koji preferiraju strane rije\u010di, trebali bi znati \u0161to su sinonimi. Najgore je da generacija koja nema vremena tra\u017eiti znanje na izvoru, skuplja te filmske anegdote kao provjerene podatke i prenosi ih na sve strane dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Filmski tim i film<\/strong><\/p>\n

Ovaj film nisu napravili amateri, niti je nastao u B produkcijskim limitima. Redatelj je iskusni Phillip Noyce (Sliver), a uz Jeffa Bridgesa, monumentalnog Big Lebowskog bra\u0107e Cohen, tu je i velika Meryl Streep, koja je u gluma\u010dkoj karijeri postigla sve \u0161to se moglo posti\u0107i, osim dvoznamenkastog broja Oscara \ud83d\ude42 ). Meryl Streep pojavila se u ulozi i svijetlom kostimu nalik ulogama i kostimima Jodie Foster (Elysium), Diane Kruger (U sebi) ili Patricie Clarkson (The Maze Runner). Ali ni specijalni glumci ni specijalni efekti ne mogu osigurati pohvalne kritike filmu, ako ih film kao cjelina ne zaslu\u017euje.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, ZG 05. 10. 2014.<\/strong><\/p>\n

Informacije o filmu:<\/strong><\/p>\n

Davatelj<\/strong>
\n The Giver (2014.)<\/strong>
\nAs Is Productions, Tonik Productions, Walden Media, 2014.
\nTrajanje: 97 min.
\nFormat: 2,35:1
\nColor: Black and White | Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Phillip Noyce
\nGlume: Jeff Bridges, Meryl Streep, Brenton Thwaites, Alexander Skarsg\u00e5rd, Katie Holmes, Odeya Rush, Cameron Monaghan, Taylor Swift, Emma Tremblay, Alexander Jillings, James Jillings, Jordan Nicholas Smal, Saige Fernandes, Renate Stuurman, Vanessa Cooke<\/p>\n

Davatelj \u2013 Movie Site<\/a><\/strong>
\nThe Giver \u2013 IMDb<\/a><\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>