{"id":1610,"date":"2012-05-06T13:54:40","date_gmt":"2012-05-06T11:54:40","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1610"},"modified":"2014-02-22T23:15:49","modified_gmt":"2014-02-22T22:15:49","slug":"novi-filmovi-zeljka-radivoja","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1610","title":{"rendered":"Novi film(ovi) \u017deljka Radivoja"},"content":{"rendered":"

Novi film(ovi) \u017deljka Radivoja<\/strong>
\n Kristalna re\u0161etka vremena<\/strong><\/p>\n

U povijesti hrvatskog (i inog) neprofesijskog filmskog stvarala\u0161tva va\u017enu ulogu ima proces odabira naslova filma. Cijele se legende isprepli\u0107u o nekima od njih, o na\u010dinu nastanka i odabira, o autorima, o okolnostima koje su na sve to utjecale.<\/p>\n

Tako se u filmskoj produkciji pojedinih klubova znaju prona\u0107i naslovi koji se ponavljaju (poput ‘ABC’, filma An\u0111elka Habazina iz 1963., odnosno istoimenog filma Marijana Lon\u010dara iz 1973. godine, ili ‘Bistro’ more Tatjane Ivan\u010di\u0107 iz 1972. odnosno ‘Bistro more za mnogo dje\u010djih osmijeha’ iste autorice iz 1979. godine, ili opet njeni filmovi Bura iz 1978. te iz 1984. godine, svi nastali u produkciji Kinokluba Zagreb), a ima i mnogo onih koji su posve originalni i neponovljivi. Autori ka\u017eu da do naslova obi\u010dno dolaze spontano, nekada im bljesnu dok sjede u mraku monta\u017ene sobe, nekada su plod vi\u0161ednevnih promi\u0161ljanja i kombiniranja (u ovo vrijeme sveop\u0107e prevlasti engleskog jezika neki autori prvo smisle dobar strani naslov, pa ga tek onda prevode na hrvatski), a nekada ih od nekoga \u010duju, u prolazu, i ne znaju\u0107i u tom trenu da \u0107e se njihov budu\u0107i film ba\u0161 tako zvati.<\/p>\n

\"Prizor<\/a>

Prizor iz filma 'Kristalna re\u0161etka vremena'<\/p><\/div>\n

Prije \u010detrdeset godina (+ jedna) \u017deljko Radivoj je snimio film ‘Iris’, o uli\u010dnoj fotografkinji Meri \u0160ajnovi\u0107 koja je u to vrijeme, od jeseni do prolje\u0107a fotografirala prolaznike na zagreba\u010dkom Trgu kralja Tomislava, ispred Glavnoga kolodvora, a ljeti se selila istim poslom pred pulsku Arenu. Crno-bijeli dokumentarac snimljen je na S 8 mm traci, a opisuje svakodnevicu te uporne \u017eene, koja je zbog obiteljske, ljubavne tragedije ostala bez jednoga oka, a na drugo jedva vidjela te je neobja\u0161njivom uporno\u0161\u0107u, uvijek s osmijehom na licu (i \u010desto u chanel kostimi\u0107ima), nagovarala putnike i purgere da se ovjekovje\u010de njenim aparatom pa vrijedno bilje\u017eila adrese i slala gotove fotografije, s onim bijelim marginama i narezanim rubovima, da ljep\u0161e izgledaju, urbi et orbi. Nikada se nitko nije do\u0161ao \u017ealiti i reklamirati, pa su fotografije sigurno bile sjajne.<\/p>\n

Ovoga je prolje\u0107a u jednom od svojih ve\u0107 slavnih Zapisa Radivoj snimio isti taj Trg, sada digitalnom kamerom i naravno u boji, bilje\u017ee\u0107i sve mogu\u0107e promjene \u0161to su se na njemu, a ponajvi\u0161e u ljudima koji njime danas u\u017eurbano kro\u010de, dogodile u protekla \u010detiri desetlje\u0107a. Vide se tu i zabrinuta lica radnika bez posla i tupi pogledi prerano umirovljenih i \u0161arene vre\u0107ice bjelosvjetskih tvrtki u kojima ku\u0107ama nose djeli\u0107e sre\u0107e.<\/p>\n

Spojeni u cjelinu, ta dva filma skladno se isprepli\u0107u kao ‘Kristalna re\u0161etka vremena’, ona nevidljiva granica i most istodobno, \u0161to nas razdvaja i ve\u017ee.<\/p>\n

I dok mnogi drugi autori sanjaju filmove, \u017deljko Radivoj budi se s novim naslovima. Kao svaki su san i oni ponekad \u010dudni i neobja\u0161njivi, sve dok se ne o\u017eivotvore kao novi film. Pa se razjasne i svome tvorcu i gledateljima.<\/p>\n

Sanjao je ovih no\u0107i jo\u0161 nekoliko naslova. Sad ih jo\u0161 samo treba uobli\u010diti. Sa\u010diniti jo\u0161 nekoliko novih Zapisa. Dovr\u0161iti snove.<\/p>\n

Du\u0161ko Popovi\u0107<\/em><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0HFS<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>