{"id":15753,"date":"2014-06-27T19:26:13","date_gmt":"2014-06-27T17:26:13","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15753"},"modified":"2014-06-27T19:26:13","modified_gmt":"2014-06-27T17:26:13","slug":"izlozba-zeljko-kipke-cetvrta-retrofuturisticka-izlozba-neumoljiv-pogled-u-buducnost-galerija-sc","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15753","title":{"rendered":"Izlo\u017eba: \u017deljko Kipke – ‘\u010cetvrta retrofuturisti\u010dka izlo\u017eba: Neumoljiv pogled u budu\u0107nost’ – Galerija SC"},"content":{"rendered":"

Otvorenje izlo\u017ebe autora\u00a0\u017deljka Kipkea, <\/strong>odr\u017eat \u0107e se\u00a03. srpnja Galeriji SC s po\u010detkom u 20 sati.<\/strong>\u00a0Izlo\u017ebu razgledajte do\u00a018. srpnja u radno vrijeme Galerije SC, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.<\/strong><\/p>\n

\n
\n
\"Intermezzo<\/a><\/dt>\n
Intermezzo 2013 ; Ustupila KP<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

INDUSTRIJA SNOVA, MARY CASTLE I\u00a0CRNO, CRNJE OD CRNOGA<\/em><\/strong><\/p>\n

\u010cetvrta retrofuturisti\u010dka izlo\u017eba<\/em>\u00a0\u017deljka Kipkea u formalnom se pogledu nastavlja na onaj dio njegovog opusa u kojem filmska (pokretna) i stati\u010dna (\u0161tafelajna) slika simultanom prezentacijom i me\u0111usobnom sadr\u017eajnom povezano\u0161\u0107u stvaraju dinami\u010dno tkivo izlo\u017ebe. Rije\u010d je o na\u010dinu prezentacije koji je Kipke ve\u0107 koristio na svojim ranijim multidisciplinarnim izlo\u017ebama, poput\u00a0Policijskog dvori\u0161ta<\/em>\u00a0u zagreba\u010dkom Umjetni\u010dkom paviljonu (2012.) ili\u00a0Umjetnika na odmoru<\/em>, MSU (2012.), u kojima \u0161tafelajno slikarstvo \u2013 Kipkeova za \u0161iru publiku klju\u010dna umjetni\u010dka disciplina \u2013 figurira kao slijed kadrova preuzetih iz filmske naracije oko koje se izlo\u017eba razvija.<\/p>\n

Po slikovnom i tekstualnom sadr\u017eaju likovni segment\u00a0\u010cetvrte retrofuturisti\u010dke izlo\u017ebe<\/em>\u00a0u ovom slu\u010daju je mo\u017eda prije aproprijacija vizuala marketin\u0161kih kampanja kojima su specijalizirani \u010dasopisi, kao izvedenica industrije snova, konstrukcijom i eksploatacijom sustava gluma\u010dkih zvijezda najavljivali filmske uspje\u0161nice.<\/p>\n

No, taj niz slika sadr\u017ei i jedan kuriozum, iznimku koja potvr\u0111uje pravilo: vertikalnu kompoziciju (jedinu u ciklusu), koja slijedom tri prizora simulira nizanje kadrova na filmskoj vrpci s prikazom seksepilne figure Mary Castle. Starleta je naslonjena na solidan, fali\u010dki trup divovskog kaktusa, u vizualno zbunjuju\u0107em, a epohi suobraznom ma\u010disti\u010dkom redoslijedu: noge, tijelo, glava. Za\u010dudnost kompozicije proizlazi iz svjesne prilagodbe projekcije pokretnih slika (\u010dija se percepcija razvija u vremenu) mediju stati\u010dne slike (koja se percipira odjednom) te naizgled druga\u010dije logike prikaza. Naime, filmska sekvenca Mary Castle razvija se u kontinuitetu snimke od stopala prema nasmije\u0161enom licu, odnosno, razvijala bi razinu senzualne stimulacije publike simulacijom pogleda na starletu odozdo prema gore, dok nam njena slikana varijanta isti prizor predstavlja u tri segmenta, stavljaju\u0107i vremenski prvu sekvencu donjeg dijela nogu na vrh kompozicije, a zatim slijedom tijelo u sredini i glava na dnu. S obzirom na to da svaki segment slike ima vrh i dno, oni se nadovezuju logikom filmske vrpce, a ne slikanog prostora, pa je tijelo razlomljeno u dijelove poslagane redoslijedom, ali bez kontinuiteta, a konstrukcija prostora nagla\u0161ena je uobi\u010dajenim slijedom teksta od vrha prema dnu slike.<\/p>\n

U prilog teku\u0107em dijalogu pobornika tradicionalne likovnosti s multimedijalnim stvarala\u0161tvom obilje\u017eenome nerazumijevanjem su\u0161tine, onima kojima to nije jasno iz cjeline Kipkeovog opusa upravo ova slika zorno ukazuje da medij pokretnih slika utje\u010de na \u0161tafelajno slikarstvo i da je veli\u010dina \u0161tafelajnog slikarstva upravo u tome da uspijeva apsorbirati pomake u prezentaciji i percepciji vizualnog sadr\u017eaja u raznovrsnim medijima njegove suvremene distribucije. Uostalom, poznato je da je na formalni i sadr\u017eajni razvoj suvremenog figurativnog slikarstva vi\u0161e utjecala medijska umjetnost filma i fotografije negoli navlastiti mu povijesni korijeni.<\/p>\n

Vra\u0107aju\u0107i se na u\u017eu problematiku Kipkeove izlo\u017ebe, slika Mary Castle ukazuje na sve njene klju\u010dne metode i strategiju. Rije\u010d je o kombinaciji aproprijacije i monta\u017ee u svrhu ne samo demistifikacije nego i instrumentalizacije najuvjerljivijeg vizualnog jezika masovne kulture \u2013 filma holivudske tvornice snova iz njenog zlatnog razdoblja sredine dvadesetog stolje\u0107a. Rije\u010d je o metodolo\u0161kom arsenalu koji je u leksik umjetnosti tijekom sedamdesetih unijela i razvila upravo generacija neoavangardista (kojoj Kipke pripada), sa svrhom transformacije kulturnog sustava te ambicijom da se ona prelije u \u0161iri dru\u0161tveno-civilizacijski diskurs i blagotvorno poremeti njegovu oko\u0161talu hijerarhiju.<\/p>\n

Unyielding look into the future\u00a0<\/em>\/Neumoljiv pogled u budu\u0107nost<\/em>\u00a0(10 min., 2013.) prisvaja formu filmskog \u017eurnala, lateralnog \u017eanra koji je, poput filmskih magazina, prije filmske projekcije publiku obavje\u0161tavao o nadolaze\u0107im kinematografskim atrakcijama i\/ili agitpropovskim nabojem obavje\u0161\u0107ivao gra\u0111anstvo o relevantnim dru\u0161tveno-politi\u010dkim doga\u0111ajima. Materijali Kipkeovog filma preuzeti su iz filmova holivudske produkcije pedesetih godina, kao i sama forma filmskog \u017eurnala: brza monta\u017ea, agitirani ton naratora, bombasti\u010dna koncepcija i odgovaraju\u0107a tehnika pisanja popratnog teksta. U filmu nastupaju filmske zvijezde John Wayne, Nancy Olson, Erich von Stroheim, Patricia Knight, Cornel Wilde, Silvana Mangano i Mary Castle, a njihova zvjezdana karizma i seksepil iskori\u0161teni su u najavi Kipkeovih filmskih projekata koji \u0107e se realizirati trideset do \u0161ezdeset godina kasnije. Filmovi ne samo da su najavljeni, nego se njihovi segmenti ili tekstualni dodaci montirani u preuzete sekvence doimaju poput vizija njegovih protagonista.<\/p>\n

Kipkeov retrofuturizam generalno nam predo\u010dava nekada\u0161nje koncepcije budu\u0107nosti koje su u dana\u0161njici ve\u0107 stvar pro\u0161losti, bez obzira na to jesu li ostvarene ili napu\u0161tene. Vremenski\u00a0salto mortale<\/em>\u00a0negira koncepciju linearnog razvoja u vremenu i upozorava na povijesno potisnute sadr\u017eaje koji u budu\u0107nosti mogu nenadano biti revidirani, prevrednovani, promi\u0161ljeni i funkcionalni. To stanovi\u0161te blisko je konceptu postmoderne, u \u010dijem se ozra\u010dju dogodila i Kipkeova transformacija u jednog od ponajboljih slikara osamdesetih godina, a koji ne samo da je zagovarao napu\u0161tanje teorije o evoluciji umjetnosti kao neprekidnog razvoja stila, ve\u0107 je u praksi kulturno naslje\u0111e afirmirao kao nepresu\u0161ni izvor inspiracije i mogu\u0107nost distance prema kurentnim fenomenima. Spajanje i koegzistencija do tada formalno nespojivog bili su za\u0161titni znakovi epohe.<\/p>\n

Vi\u0161e od odjeka te umjetni\u010dke prakse vidljivo je u filmu\u00a0Neumoljiv pogled u budu\u0107nost<\/em>. Na primjer, sav vizualni materijal u njemu preuzet je iz kinematografskog naslje\u0111a\u00b9 i umjetnikovog arhiva, a holivudski glamur iz pedesetih godina do\u017eivio je neo\u010dekivani spoj s Kipkeovim performansom iz 1985. godine. Postmodernu su \u010desto smatrali cini\u010dnom, najvi\u0161e stoga \u0161to je njen fokus, nasuprot etikom zadojenih neoavangardnih prethodnica, bio usmjeren na formalno-estetsku problematiku. I Kipkeov novi film u usporedbi s prethodnim radovima iz njegovog filmskog opusa koji se bave prikrivenim aspektima totalitarnih aspiracija i njenim poveznicama s kulturom pokretnih slika mo\u017ee se tuma\u010diti kao fascinantna vje\u017eba unutar estetskog koda specifi\u010dnog filmskog \u017eanra. Me\u0111utim, jedan od najupornijih glasova neslaganja s poretkom stvarnosti na na\u0161oj umjetni\u010dkoj sceni nikad ne posustaje u borbi za ispravnim i dosljednim vrednovanjem istinskog umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva \u2013 onog koje se aktivisti\u010dki postavlja prema problemima sada\u0161njosti. Rije\u010d je o biblijskom srazu Davida i Golijata, nezavisnog filma\u0161a i najve\u0107e filmske industrije. Sav mitomanski vokabular industrije snova upregnut je da s povijesnog vrhunca svoje snage propagira opus jednog istinskog kreativca udaljenog ne samo u vremenu i prostoru nego i u poimanju\u00a0crnog<\/em>\u00a0koje je \u00bbcrno, crnje od crnog\u00ab.<\/p>\n

Branko Franceschi<\/strong><\/p>\n

\u00b9 Nije naodmet prisjetiti se filmskog opusa Christiana Marclaya, koji je karijeru zasnovao na kola\u017eiranju materijala preuzetih iz pop-kulture, a svjetsku je slavu zadobio monta\u017eom sekvenci preuzetih iz nepreglednih filmskih arhiva poput radova\u00a0Telephones<\/em>\u00a0\/\u00a0Telefoni\u00a0<\/em>(1995.) ili\u00a0The<\/em>\u00a0Clock \/ Sat<\/em>\u00a0(2010., Zlatni lav na 54. Venecijanskom bijenalu 2011.). O koncepcijskoj i monta\u017eerskoj bravuri\u00a0Sata\u00a0<\/em>u\u00a0<\/em>kojemu je tijekom devet sati projekcije izjedna\u010deno vrijeme svih apropriranih sekvenci satova s vremenom u realnom prostoru izlo\u017ebenog prostora, Kipke je 2011. na\u00a0www.filmovi.hr<\/a><\/strong>\u00a0objavio pohvalni esej pod nazivom\u00a0Filmski sat Christiana Marclaya i totalna re\u017eija<\/em>. No, dok se Marclayeva bravura percipira upravo i samo kao fascinantni postmodernisti\u010dki kola\u017e koji objedinjuje stolje\u0107e filmske produkcije, Kipke u svom radu, zahvaljuju\u0107i neoavangardisti\u010dkim korijenima, ne mo\u017ee a da makar indirektno ne iska\u017ee otpor prema manipulativnim aspektima filmske industrije.<\/p>\n

\u017dELJKO KIPKE<\/strong> (\u010cakovec, 1953.) \u2013 slikar, pisac, povremeno djeluje u podru\u010dju filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971.\u20131976.). Bio je \u010dlan Radne zajednice umjetnika, neformalne skupine koja je djelovala u Galeriji Podroom i Galeriji pro\u0161irenih medija u Zagrebu (1978.\u20131981.). U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu kojima dokumentira vlastite akcije u javnim prostorima. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. \u010clan je Me\u0111unarodnog udru\u017eenja likovnih kriti\u010dara (AICA) od 1997. te Hrvatskog dru\u0161tva filmskih kriti\u010dara. Bio je selektor hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom biennalu 2007. godine. Do sada mu je objavljeno devet knjiga \u2013 od zbirke teoretskih \u010dlanaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih pri\u010da do jednogodi\u0161njeg dnevnika\u00a0<\/em>(Od velja\u010de do velja\u010de<\/em>, Zagreb, 2005.), kataloga snova (Sei-khai-reich<\/em>, Velika Gorica, 2006.) te knjige koincidencija (Figura 17 \u2013 Nebo mo\u017ee pri\u010dekati<\/em>, Zagreb, 2007.). \u017divi u Zagrebu.<\/p>\n

\u00a0[izvor informacije\u00a0Kultura promjene<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>