{"id":15393,"date":"2014-06-11T13:54:37","date_gmt":"2014-06-11T11:54:37","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15393"},"modified":"2014-06-11T13:54:37","modified_gmt":"2014-06-11T11:54:37","slug":"demetrova-nagrada-za-zivotno-djelo-borisu-senkeru","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15393","title":{"rendered":"Demetrova nagrada za \u017eivotno djelo Borisu Senkeru"},"content":{"rendered":"

Boris Senker dobitnik \u00a0DEMETROVE NAGRADE ZA \u017dIVOTNO DJELO HDKKT (Hrvatskog dru\u0161tva kazali\u0161nih kriti\u010dara i teatrologa) za\u00a0 2014. Sve\u010dana dodjela bit \u0107e\u00a0\u00a0 u petak 13. 06. 2014. godine u dvorani\u00a0 Dru\u0161tva knji\u017eevnika Hrvatske\u00a0 (Trg bana Jela\u010di\u0107a 7\/I., Zagreb)\u00a0 kao zadnja to\u010dka dnevnog reda\u00a0 godi\u0161nje skup\u0161tine HDKKT. Skup\u0161tina po\u010dinje u 18 sati, a sve\u010dano uru\u010denje nagrade u 19 h.<\/p>\n

\n
\n
\"Demetrova<\/a><\/dt>\n
Demetrova nagrada Borisu Senkeru<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Povjerenstvo za Demetrovu nagradu HDKKT (Hrvatskog dru\u0161tva kazali\u0161nog kriti\u010dara i teatrologa) u sastavu Vlatko Perkovi\u0107, predsjednik Mira Muhoberac i Sanja Nik\u010devi\u0107 odlu\u010dilo je<\/strong>
\n DEMETROVU NAGRADE ZA \u017dIVOTNO DJELO ZA 2014.\u00a0DODIJELITI<\/strong><\/p>\n

BORISU SENKERU!!!<\/strong><\/p>\n

OBRAZLO\u017dENJE<\/strong>
\nSanja Nik\u010devi\u0107<\/p>\n

DOBRI I MUDRI AN\u0110EO HRVATSKE TEATROLOGIJE<\/strong><\/p>\n

Prilo\u017eena biografija nabraja podatke i oni su u slu\u010daju Borisa Senkera impresivni i to u obje djelatnosti na\u0161e udruge koje je on u sebi pomirio na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Kao kriti\u010dar pisao je u tjednicima i \u010dasopisima a deset je godina vodio kazali\u0161nu kroniku u \u010dasopisu Republika. Kao teatrolog objavio je 14 autorskih teatrolo\u0161kih knjiga \u0161irokog spektra: od Begovi\u0107a (Kazali\u0161ni \u010dovjek Milan Begovi\u0107 1985., Begovi\u0107ev scenski svijet 1987.) do Shakespearea (Bard u Iliriji, 2006.); od ameri\u010dkog (Pogled u kazali\u0161te 1990.) do hrvatskog kazali\u0161ta (Kazali\u0161ne razmjene 2002., Teatrolo\u0161ki fragmenti 2011.); od redatelja (Redateljsko kazali\u0161te 1977., 1984.) do pisaca (Hrvatski dramati\u010dari u svom kazali\u0161tu 1996., Hrestomatija novije hrvatske drame 2000.-01.); od kazali\u0161nih kritika (Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta 1996. Pozornici nasuprot, 2003.) do teorije (Uvod u suvremenu teatrologiju I 2010. i II 2013.). Za hrvatske i svjetske leksikone i enciklopedije pisao jedinice o kazali\u0161tu, u Leksikografskom zavodu uredio je Bibliografiju kazali\u0161ta (I i II 2004.) a sada ure\u0111uje Kazali\u0161ni leksikon. Budu\u0107i da je od zavr\u0161etka Filozofskog fakulteta u Zagrebu ostao raditi na Katedri komparativne knji\u017eevnosti u me\u0111uvremenu je predaju\u0107i, vode\u0107i katedru teatrologije, te poslijediplomski studij odgojio generacije studenata.
\nMe\u0111utim, ti su podaci suhi i nedovoljni da prika\u017eu zna\u010daj i va\u017enost profesora Borisa Senkera za svoju struku u na\u0161oj sredini. Naime, Boris Senker je posebna pojava u na\u0161oj teatrologiji i kritici.<\/p>\n

Duhovit, direktan i pametan kriti\u010dar ili hrabrost bivanja izvan struje<\/strong><\/p>\n

Kad se danas pro\u010ditaju njegove kritike iz kazali\u0161ne kronike u Republici (Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta 1996. Pozornici nasuprot, 2003.) koje je objavljivao osamdesetih i devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, izgleda da je najnormalnije tako pisati. Me\u0111utim, to je bio vrlo hrabar izbor. Osamdesetih i devedesetih je u nas u teoriji vladala s jedne strane pozitivisti\u010dka misao koja je propisivala a s druge meta-teorijska linija koje je teoretizirala a obje su u \u017eelji da doka\u017eu svoju svrhu dovedene do krajnosti \u2013 zaglu\u0161nim citiranjem izvora i kruto\u0161\u0107u i\/ili stvaranjem nerazumljivog jezika! Mudrost je postao sinonim za suhoparnost. Kao nastavak toga u kritici je vladala impersonalna i vrlo ozbiljna (ponekad i nerazumljiva) kritika. I u takvom okru\u017eenju Boris Senker se usudio pisati, kao ve\u0107 ugledan teatrolog, kazali\u0161ne kritike koje su razbijale ta dva pravca i stvarale paralelni, tre\u0107i put, hrvatske kritike i teatrologije. Usudio se o kazali\u0161tu pisati osobno, duhovito ali istovremeno iznimnog ukusa, britke misli i visoke obrazovanosti.
\nAli to nije jedina hrabrost tih kritika Borisa Senkera. U vremenu kad je ve\u0107 zavladalo redateljsko kazali\u0161te i post-dramska poetika usudio se javno izre\u0107i vlastitu poetiku i zagovarati kako je sam rekao: \u0160to zna\u010di skromna, \u010dista, \u010dasna i pismena predstava? Je li danas uop\u0107e dopu\u0161teno koristiti se tako arhai\u010dnim demetrovsko \u0161ekspirovskim pojmovima u osvrtu na suvremenu produkciju? (Pozornici nasuprot str. 46) Upravo te poetike, iz tog dopu\u0161ta vlastitog osje\u0107aja o kazali\u0161tu (to\u010dnom i istan\u010danom) Boris Senker pi\u0161e kazali\u0161ne kritike. A taj osje\u0107aj ne uklju\u010duje samo poetiku ili estetiku, ve\u0107 i ne\u0161to mo\u017eda jo\u0161 va\u017enije \u2013 etiku.
\nZalo\u017eio se dakle za \u201estaromodni\u201c dramski teatar i pisca (ali i za redatelja suvisle poetike), za pri\u010du, karaktere, emociju ali i za pravo publike na ljubav prema kazali\u0161tu i vlastiti do\u017eivljaj koji joj je u drugoj polovini 20 stolje\u0107a uskra\u0107en i nametnut. Govorim, razumije se, o ljudima koji ne idu u kazali\u0161te samo radi toga da bi provjerili jesu li to ve\u0107 vidjeli i pomi\u010de li ta predstava granice na\u0161eg teatra nego o ljudima koje kazali\u0161te i dalje zanima na krajnje jednostavan i staromodan na\u010din \u2013 kao mjesto na kojemu, kroz susret s drugim (glumca s likom i gledateljem a gledatelja s glumcem i likom) saznajemo ne\u0161to o svojoj vlastitoj mjeri i razmjerima. (str. 304)<\/p>\n

Teatrologija ili Boris Senker zna sve<\/strong><\/p>\n

Iako je u kritikama vrlo jasno koja je poetika i etika Borisa Senkera, on je u teatrologiji najotvorenija mogu\u0107a osoba. Naime, u hrvatskoj teatrologiji se uglavnom opredjeljujemo ne samo za odre\u0111eni teorijski pristup nego i za odre\u0111eno podru\u010dje \u0161to se ljep\u0161e zove specijalizacija. Me\u0111utim profesor Boris Senker zna sve o svemu: o svim nacionalnim dramama (od njema\u010dke preko hrvatske do ameri\u010dke i australske), o svim teorijama od Aristotela do najnovijih izvedbenih studija. Zato ne \u010dudi da je on autor tolikih natuknica o kazali\u0161tu po svjetskim i hrvatskim leksikonima, da je on urednik teatrolo\u0161kog leksikona i u stanju je ispraviti ili dodati ono \u0161to nedostaje natuknicama ostalih autora! Zato ne \u010dudi da je ba\u0161 on mogao napisati Uvod u teatrologiju I (semiologija, dramatologija, strukturalizam) i II (antropologija, sociologija, izvedbeni studiji, povijest). Takva knjiga istovremeno mora definirati temeljne pojmove, prikazati trenuta\u010dno stanje u znanosti i na kraju otvoriti nove putove prou\u010davanja. Budu\u0107i da se radi o sada\u0161njosti znanstvenici \u010desto izbjegavaju taj temelji tip radova jer je te\u0161ko uspostaviti znanstvenu distancu. Boris Senker je to mogao napisati jer je osoba \u0161iroke erudicije ali ne samo znanstvenog nego i profesorskog uma pa zna znala\u010dki razlu\u010diti bitno od nebitnog a onda to bitno suvislo izlo\u017eiti. Uz to, opisuju\u0107i svjetske trendove nije samo slijepo slijedio svjetske uzore, nego je dodao i primjenu tih teorija u na\u0161oj teatrologiji a time ve\u0107 ulazimo u tre\u0107e podru\u010dje profesorova djelovanja.<\/p>\n

Mentoriranje ili otvaranje prostora za druge<\/strong><\/p>\n

Kad pi\u0161e znanstveni rad ili knjigu Boris Senker ne citira po principu \u201eulagivat \u0107u se mo\u0107nima (bez obzira jesu li mo\u0107nici lokalni ili svjetski!) a zanemariti one slabe\u201c, nego citira i vlastite kolege prema njihovim dostignu\u0107ima u struci! Boris Senker nema u sebi strah od mo\u0107nih a ni zavist prema drugim kolegama u struci. I to bez obzira jesu li ti ljudi to postigli zahvaljuju\u0107i njemu ili ne. A mnogi jesu jer je Boris Senker doista dobri an\u0111eo hrvatske teatrologije. Boris Senker je uvijek bio spreman \u010ditati brojne magistarske i doktorske radove, nebrojene znanstvene tekstove (mla\u0111ih i starijih kolega), da sa svima raspravlja o njihovim idejama, da im poma\u017ee svojom erudicijom ali i dobrohotno\u0161\u0107u tako da im ispravlja gre\u0161ke ali pohvaljuje i poti\u010de ono dobro! Zbog toga nije napisao jo\u0161 barem desetak vlastitih knjiga ali je zbog toga \u010detiri petine teatrologa srednje i mla\u0111e generacije u\u0161lo u struku. Bez njega hrvatska teatrologija bila bi jedna pusta djelatnost tek nekolicine. Ovako je zanimljiv prostor sukobljavanja razli\u010ditih ideja. Jer je Boris Senker i u mentoriranju poseban. Svi mi ostali mentoriramo unutar onog \u0161to najbolje znamo ali tako na neki na\u010din i usmjeravamo one koje mentoriramo. Boris Senker je jedini imao dovoljno znanja ali i ljudske \u0161irine da mentorira i one koji su druga\u010diji od njegova osobna usmjerenja. I tako je, otvararaju\u0107i vrata razli\u010ditim ljudima, \u017ertvuju\u0107i vlastito vrijeme, dobrohotno dijele\u0107i svoje znanje s drugima, obogatio prostor hrvatske teatrologije.
\nBoris Senker je dobnik nekih uglednih nagrada, za dramsko pismo gdje je prvo u trojcu \u0160krabe\/Muji\u010di\u0107\/Senker pisao politi\u010dke groteske a onda kao pisac samac postao rodona\u010delnik hrvatskog literarnog kabareta (2 Marina Dr\u017ei\u0107a, Katarina Pata\u010di\u0107), ali i za svoj znanstveni rad (Petar Bre\u010di\u0107, A.G. Mato\u0161, Mate Ujevi\u0107, Marko Fotez) a od 2012. godine je i \u010dlan HAZU. Me\u0111utim iznimno je va\u017eno da je dobio nagradu struke za \u017eivotno djelo HDKKT iako se svi nadamo da \u0107e jo\u0161 napisati puno knjiga upravo sad kad je na vrhuncu stvarala\u010dke zrelosti. Va\u017eno je zbog toga jer je ovaj tip nagrada za \u017eivotno djelo uzor mla\u0111ima za put kojim valja i\u0107i struci, a put Borisa Senkera to svakako jest.<\/p>\n

\n
\n
\"Boris<\/a><\/dt>\n
Boris Senker<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Boris Senker<\/strong>
\n \u017dIVOTOPIS<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je poha\u0111ao u Puli; maturirao 1966. Komparativnu knji\u017eevnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, a 1982. doktorirao obraniv\u0161i disertaciju o kazali\u0161nom radu Milana Begovi\u0107a.<\/p>\n

Od 1971. radi kao asistent, potom docent (1983-1990), izvanredni profesor (1990-1996) te redoviti profesor (od 1996) na Katedri za teatrologiju u Odsjeku za komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dva puta bio je pro\u010delnik Odsjeka te u dva mandata voditelj Poslijediplomskoga i doktorskoga studija knji\u017eevnosti, kulture, filma i izvedbenih umjetnosti. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krle\u017ea u Zagrebu, prvo Bibliografije kazali\u0161ta<\/em> (objavljena 2004. u 2 toma) a potom Kazali\u0161noga leksikona <\/em>(u izradi).<\/p>\n

U novinama, \u010dasopisima, enciklopedijama i leksikonima (“Telegram”, “15 dana”, “Prolog”, “Scena” [Novi Sad], “Most”, “Dubrovnik”, “Balagan” [Potsdam – Regensburg], “Slavic and East European Performance” [New York], “Dialog” [Var\u0161ava] i dr. te Krle\u017eijana<\/em>, Hrvatski<\/em> <\/strong>biografski<\/em> <\/strong>leksikon, Hrvatski leksikon<\/em>, Leks<\/em>ikon hrvatskih pisaca<\/em>, Leks<\/em>ikon stranih pisaca<\/em> <\/strong>i Lexikon<\/em> Theater<\/em> <\/strong>International<\/em> <\/strong>[Berlin]) od 1970. objavljuje prijevode, recenzije, \u010dlanke, eseje i studije, uglavnom o kazali\u0161tu i dramskoj knji\u017eevnosti dvadesetoga stolje\u0107a. Od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodio je kazali\u0161nu kroniku u knji\u017eevnom \u010dasopisu “Republika”.<\/p>\n

Znanstvene i stru\u010dne knjige (sve objavljene u Zagrebu): Redateljsko kazali\u0161te<\/em> (1977, pro\u0161ireno izdanje 1984), Sjene i odjeci <\/em>(1984), Kazali\u0161ni \u010dovjek Milan Begovi\u0107 <\/em>(1985), Begovi\u0107ev scenski svijet<\/em> (1987), Pogled u kazali\u0161te<\/em> (1990), Zapisi iz zamra\u010denog gledali\u0161ta <\/em>(1996), Hrvatski dramati\u010dari u svom kazali\u0161tu<\/em> (1996), Kazali\u0161ne razmjene <\/em>(2002), Pozornici nasuprot<\/em> (2003), Bard u Iliriji <\/em>(2006), Uvod u suvremenu teatrologiju I<\/em> (1910), Teatrolo\u0161ki fragmenti <\/em>(2011), Uvod u suvremenu teatrologiju II<\/em> (1913) i dvodijelna Hrestomatija novije hrvatske drame <\/em>(2000-01).<\/p>\n

Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio je od sije\u010dnja do lipnja 1985. u New Yorku (na NYU). Bio je sudionik niza teatrolo\u0161kih i slavisti\u010dkih savjetovanja u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Osijek, Split, Dubrovnik, Hvar, Pula; Udine, Rim, Pariz, Los Angeles, Boston, Washington, Providence i dr.) te nekoliko godina vodio lektorat iz knji\u017eevnosti na Zagreba\u010dkoj slavisti\u010dkoj \u0161koli u Dubrovniku i Puli.<\/p>\n

U trojcu pa dvojcu s Ninom \u0160krabeom i Tahirom Muji\u010di\u0107em napisao dvadesetak tekstova za kazali\u0161te, koje su s uspjehom izvodile kazali\u0161ne institucije i gluma\u010dke dru\u017eine, napose Gradsko kazali\u0161te Komedija, Zagreba\u010dko kazali\u0161te mladih i Gluma\u010dka dru\u017eina Histrion.<\/p>\n

Dio zajedni\u010dkih farsi, komedija, drama i libreta\u00a0 tiskan im je u knjigama O’kaj <\/em>(Zagreb, 1975), Porod od tmine <\/em>(Zagreb, 1979: Novela od stranca<\/em>, Domagojada<\/em>, Plut<\/em>), Dvokrle\u017eje<\/em> (Zagreb, 1994: Fric i pjeva\u010dica<\/em>, Kerempuhovo<\/em>), 3jada<\/em> (Zagreb, 1995: Domagojada<\/em>, Glumijada<\/em>, Hist[o\/e]rijada<\/em>) i Tri (stare) krame<\/em> (Zagreb, 1997: Trenk iliti Divji baron<\/em>, Kavana ‘Torso’<\/em>, Po\u017ear vlasti<\/em>).<\/p>\n

Samostalno napisao: Brod <\/em>(Kazali\u0161na zajednica ‘Brod’, Mali Lo\u0161inj, 1995; snimljen i kao TV film), Pinta nova <\/em>(HNK u Vara\u017edinu, 1997), Pulisej<\/em> (INK, Pula, 1998), Cabaret &TD <\/em>(Teatar &TD, Zagreb, 1999), Gloriana<\/em> (Hrvatsko kazali\u0161te, Pe\u010duh, Ma\u0111arska, 2001), Fritzspiel<\/em> (INK, Pula & Epilog teatar, Zagreb, 2002), TOP <\/em>(Teatar &TD, Zagreb, 2003), Plautina <\/em>(INK, Pula, 2003), P\/lutaju\u0107e kazali\u0161te majstora Krona<\/em> (Epilog teatar, Zagreb, 2006), Istarske \u0161torice<\/em> (Udruga FERR, Pula & \u010cakavski sabor, \u017dminj, 2007), 5 Hick-Star Top Girls<\/em> (Udruga FERR & Arheolo\u0161ki muzej, Pula, 2008), Podvala Ludosti<\/em> (HNK u Splitu, 2009).<\/p>\n

Knjige drama: Pinta nova<\/em> (Zagreb, 2002); Tri glavosjeka <\/em>(Zagreb, 2004: Pobjednica Judit<\/em>, Dandy<\/em>, Gloriana<\/em>), Tercet kabaret <\/em>(Zagreb, 2008: Zagrebulje zagrobne [Cabaret &TD]<\/em>, Fritzspiel<\/em>, TOP<\/em>).<\/p>\n

Nagrade: Petar Bre\u010di\u0107<\/em>\u00a0 i Antun Gustav Mato\u0161 <\/em>(za kazali\u0161ne kronike), Marin Dr\u017ei\u0107<\/em> (za dramske tekstove Kerempuhovo <\/em>i P\/lutaju\u0107e glumi\u0161te majstora Krona<\/em>), Katarina Pata\u010di\u0107<\/em> (za knjigu Pinta nova<\/em>), Mate Ujevi\u0107 <\/em>(za Bibliografiju kazali\u0161ta) i Marko Fotez<\/em> (za ukupan teatrolo\u0161ki rad).<\/p>\n

Redoviti je \u010dlan HAZU od 2012. godine.<\/p>\n

[izvor informacije SN<\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>