{"id":15267,"date":"2014-06-06T00:20:15","date_gmt":"2014-06-05T22:20:15","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15267"},"modified":"2014-06-06T00:20:15","modified_gmt":"2014-06-05T22:20:15","slug":"razgovor-transrodna-umjetnica-phia-menard-imamo-pravo-biti-nenormalni","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15267","title":{"rendered":"Razgovor: Transrodna umjetnica Phia M\u00e9nard – Imamo pravo biti nenormalni"},"content":{"rendered":"

Francuska transrodna umjetnica Phia M\u00e9nard i njezina novo\u017eonglerska skupina Non Nova 15. i 16. lipnja nastupit \u0107e u Zagreba\u010dkom kazali\u0161tu mladih. Ekskluzivno gostovanje predstava VORTEX<\/a> i L\u2019apr\u00e8s-midi d\u2019un foehn<\/a> \u00a0odr\u017eat \u0107e se u okviru programa desetog Festivala novog cirkusa<\/a>.
\nS francuskom umjetnicom o kreativnim projektima u kojima glavnu ulogu tuma\u010di vjetar, metafora za njezinu stvarnu \u017eivotnu transformaciju iz mu\u0161karca u \u017eenu, razgovarala je Anne Quentin.<\/em><\/strong><\/p>\n

\"Phia<\/a>

Phia M\u00e9nard ; Ustupio FNC<\/p><\/div>\n

U predstavi \u201eVortex\u201c postoji dvostruka igra: Igram se s vjetrom koji se zauzvrat poigrava sa mnom. Igram se rata s njim, a istovremeno me\u0111u nama se doga\u0111a pravi rat. Prisutan je uznemiruju\u0107 i dvosmislen odnos izme\u0111u ovog pro\u017ediru\u0107eg i fascinantnog elementa, vjetra, i \u017eelje da se umre. Vihor nam predstavlja seriju transformacija koje su rezltat velike borbe. Borbe do smrti? Borbe da se pre\u017eivi?<\/strong><\/p>\n

Da, postoji puno borbe. No \u0161to je \u017eivot bez borbe? Zar nije svaka bitka poku\u0161aj ponovnog ra\u0111anja, ili nada u preporod? Pa \u010dak i ako je svaka bitka uzaludna, sama utopija da mo\u017eemo ukrotiti vjetar dr\u017ei nas u borbi, odr\u017eava nas na \u017eivotu. No u neprekidnom poku\u0161avanju poni\u0161tavanja <\/strong>sebe ne postoji ni\u0161ta herojsko. Transformacija nas obavezuje da pro\u0111emo kroz cijeli niz stanja, od hrabrosti do kukavi\u010dluka, od rata do napu\u0161tenosti, od prihva\u0107anja do odba\u010denosti. Osnovno pitanje glasi: \u0160to je preostalo? \u0160to \u010dinimo sa svim stvarima koje nas okru\u017euju, ogra\u0111uju i zaga\u0111uju? U \u201eVortexu\u201c sve je stvar fizi\u010dkoga, osim lika na samom po\u010detku. On je u odijelu s kravatom, mu\u0161karac skriven iza bijele maske, arhetip dru\u0161tvene lju\u0161ture ispod koje je individualnost nevidljiva. U poku\u0161aju da uistinu postoji, on sebe mora iznova i iznova poni\u0161tavati, vratiti se u fazu embrija, isprazniti se i skinuti svoju ko\u017eu. To je potraga bez kraja, ali ja iz nje izlazim \u017eiva!<\/p>\n

Vihor je sredi\u0161te pozornice. Osim \u010dinjenice da je vjetar element koji je prolazan, nestabilan, \u0161to ste vi i va\u0161 tim otkrili manipuliraju\u0107i njime?<\/strong><\/p>\n

Nekoliko smo godina testirali vjetar pragmati\u010dno, koriste\u0107i eksperimente koji su vi\u0161e nalikovali na zanatske projekte nego na znanstvena istra\u017eivanja. Ba\u0161 poput leda, vjetar je nestabilan element. Vjetar \u010dini ljude nesigurnima, napetima, nervoznima. Hladan je, i vrlo brzo nam ga je bilo dosta. Njemu trebaju ljudi, da mu se prilagode, a ne da se on prilago\u0111ava nama. U tom smislu, obavezuje nas da se prepustimo, da prestanemo poku\u0161avati kontrolirati sve oko sebe, da bacimo oprez u vjetar. Vjetar \u010dini razne stvari, mijenja ih sasvim sam, a njegovi utjecaji su prekrasni… U predstavi smo mu morali dati prostora, dati mu da di\u0161e, ali bez da mu damo da prevlada i u\u0111emo u rizik gubljenja osnovne linije predstave. \u0160to god da radimo, vjetar nikada ne odgovara na isti na\u010din na na\u0161e utjecaje. Naravno, znamo ukrotiti neke njegove u\u010dinke, ali samo donekle. Nemogu\u0107e ga je na bilo koji na\u010din pridobiti onakako kako bismo mi htjeli. A opet ne mo\u017eemo odstupiti od onoga \u0161to smo odlu\u010dili da tehni\u010dki mo\u017ee dobro funkcionirati. U radu s njim moramo biti rigorozni. Mogli bismo s njim igrati puno vi\u0161e nego \u0161to to \u010dinimo, mogli bismo izazvati razne vrste spektakularnih efekata, no to nije na\u0161 cilj, u samom projektu to ne bi imalo smisla, i bilo bi vrlo samodovoljno. No na kraju, \u010dak i kad ga gledamo, kad ga krotimo, vjetar ostaje misterija. U svakom trenutku mo\u017ee odvesti predstavu u novom, neo\u010dekivanom smjeru. On je na\u0161e kazali\u0161te, pozornica koju smo odabrali za na\u0161u predstavu, pozornica koja ostaje nevidljiva…<\/p>\n

Tu je i ta silna plastika, sveprisutna, zaga\u0111uju\u0107a, gu\u0161e\u0107a…<\/strong><\/p>\n

Plastika asocira na kante za sme\u0107e, naftu, ulje, konzumerizam, zaga\u0111enje… Stvari koje optere\u0107uju i na kraju kvare na\u0161e \u017eivote, a s vremenom je postala banalna \u010dinjenica koju vi\u0161e niti ne primje\u0107ujemo. Plastika je toliko prisutna u na\u0161im \u017eivotima da vi\u0161e \u010dak niti ne djeluje umjetno.<\/p>\n

Pozornica je kru\u017eno koncipirana. Je li namjera da nas podsjeti na arenu, cirkuski krug?<\/strong><\/p>\n

Oblik koncentri\u010dnog vihora je taj koji nas je natjerao na takvu pozornicu, koji nas je natjerao da radimo u krug. Ali to ograni\u010denje zapravo nam je pomoglo da razvijemo na\u0161 imaginarij. Lik je okru\u017een ventilatorima, gotovo kao da se nalazi u lavljem kavezu. Jedini na\u010din napredovanja je okretanje, u krug, u krug, u krug. \u010cak i \u017eivotinje u kavezima polude.<\/p>\n

Prije \u201eVortexa\u201c, napravili ste komad \u201eP.P.P.\u201c (Position Parall\u00e8le au Plancher \/ Pozicija paralelna podu), u kojem ste \u017eonglirali kuglama leda. Led i vjetar su ekstremni elementi, koliko lijepi toliko i brutalni, koliko fascinantni toliko i uznemiruju\u0107i. Oni stvaraju \u017eivot, odr\u017eavaju \u017eivot, ali mogu biti i smrtonosni… Je li to ono \u0161to vas privla\u010di kod njih?<\/strong><\/p>\n

Mislim da sam izabrala ova dva elementa uglavnom zbog toga \u0161to su mi vrlo bliska. Ono \u0161to me zanima jest tvar koja je opipljiva, nesputana, koja se transformira i koja je zbog svega toga \u017eiva. Led i vjetar simboliziraju nestabilna stanja u neprekidnom pokretu, led se pretvara u vodu, vjetar se mijenja… \u017delim eksperimentirati s ljudskim mogu\u0107nostima usred tih procesa. Zrak nas tjera da se propitujemo. Nije mi namjera impresionirati publiku eksploatiranjem vje\u0161tina. Svatko bi mogao raditi ono \u0161to ja radim, a ja samo istra\u017eujujem koje su moje granice. No bi li netko zaista \u017eelio biti zarobljen ispod svih mojih slojeva i u kavezu s vjetrom? Tako\u0111er, zaista se pitam \u0161to danas, u svijetu u kojem nam virtualna iskustva nude avanture i osje\u0107aje vrlo jakog intenziteta, zna\u010di rije\u010d \u201eeksploatirati\u201c?<\/p>\n

Stvorili ste tri predstave koje se temelje na vjetru: \u201eVortex\u201c, \u201eV1\u201c i \u201eL\u2019apr\u00e8s-midi d\u2019un foehn\u201c. Rabili ste tri metode eksperimentiranja sa zrakom koje zajedno tvore ve\u0107i projekt \u201eI.C.E.: Injonglabilit\u00e9 Compl\u00e9mentaire des El\u00e9ments\u201c (Komplementarna ne\u017eonglirivost elemenata). Je li to zato \u0161to se \u017eelite ostaviti konvencionalnog \u017eongliranja? <\/strong><\/p>\n

\u010cini mi se da da je predtsava \u201eP.P.P.\u201c bila prekretnica. Dvadeset godina provela sam \u017eongliraju\u0107i predmetima, loptama, i jednog sam dana osjetila da je to vrlo ograni\u010davaju\u0107e. Predmeti su se istro\u0161ili. Znala sam da je neprestano \u017eongliranje lopticama vrlo funkcionalno jer iziskuje visok stupanj vladanja tahnikom, no to ba\u0161 ne mo\u017ee ispri\u010dati naro\u010ditu pri\u010du. U \u201eP.P.P.\u201c uzela sam led, prolaznu i opasnu tvar koja se topi, lomi i pe\u010de. Ledom je nemogu\u0107e ovladati. Potpuno je suprotan od \u017eongliranja predmetima gdje se sve mo\u017ee iskalkulirati i iskontrolirati, zajedno s onim kada \u0107ete proma\u0161iti ili ispustiti lopticu. U suvremenim \u017eonglerskim rutinama, \u010dak se i neuspjeh dramatizira pa se \u010dini kao da je dio predstave. Za mene \u017eongliranje je spektakularna eksploatacija. \u017donglirala sam dok sam na pozornici predstavljala sebe. Moj izgled, moja ko\u017ea i moj rod nisu bili moji. Onog dana kada sam mogla potvrditi svoju razli\u010ditost, polo\u017eiti pravo na spol koji mi nije biolo\u0161ki zadan, \u017eongliranje vi\u0161e nije imalo smisla. No to moje ikustvo i dalje mi je od koristi. Pred lete\u0107im predmetima danas prostor percipiram daleko \u0161ire. Godine \u017eongliranja podu\u010dile su me o putanji lete\u0107ih predmeta, a vjetar im pak name\u0107e neku potpuno druk\u010diju putanju.<\/p>\n

Tri predstave o vjetru nazivate \u201eperformans-art instalacijama\u201c, je li to va\u0161 na\u010din da zaobi\u0111ete konvencionalne okvire umjetni\u010dkih formi?<\/strong><\/p>\n

Izraz \u201eart instalacija\u201c podsje\u0107a na vizualnu, inertnu umjetnost. Performans je s druge strane umjetnost koja stavlja \u010dovjeka u sredi\u0161te zbivanja, to je forma koja je \u017eiva, nasumi\u010dna i nemogu\u0107e ju je reproducirati u istom obliku. Taj dualizam mi je vrlo zanimljiv. Otvara horizonte koje kategorije poput plesa ili cirkusa i kazali\u0161ta ne odobravaju. Umjetni\u010dko polje kojem ja pripadam otvoreno je svijetu ma\u0161te i odbija se kategorizirati. Rije\u010d je o obrani stava u umjetni\u010dkoj formi. Za\u0161to klasificirati stvari kad nam dru\u0161tvo ve\u0107 name\u0107e toliko kategorija, kao da ne mo\u017eemo \u017eivjeti bez njih? Ova politi\u010dka pozicija povezana je sa samom su\u0161tinom na\u0161eg projekta: propitivanje identiteta, obrana prava da se bude nekonvencionalan, nenormalan… To je materija koja inspirira na\u0161 umjetni\u010dki pravac: tamo gdje se unaprijed odre\u0111eni identiteti po\u010dinju brinuti, mi \u017eelimo da nas se ostavi na miru. Jednostavno prihvatimo svako ljudsko bi\u0107e kakvo on ili ona jest, ili kakvo bi on ili ona mogli biti. Prihvatimo stanja njihovih tijela…<\/p>\n

Pokreti i transformacija simboliziraju stanja tijela u \u201eVortexu\u201c. Guljenje svakog sloja ko\u017ee \u010dini se kao prava agonija. <\/em>Vidimo strast, stapanje, borbu, nasilje… Eros protiv Tanatosa?<\/strong><\/p>\n

Ima tu i ljepote, ga\u0111enja i dominacije. Nasilnih osje\u0107aja koji nas podsje\u0107aju da smo \u017eivi. Nasilje je dio svakog od nas, a ako ga pokopamo, pojavit \u0107e se ja\u010de nego \u0161to je ikada bilo, i zato je bolja opcija istjerati ga. No nasilje u \u201eVortexu\u201c je katarzi\u010dno. Bez dvojbe ono je i pobuna protiv tijela, protiv nametnutog reda. Ipak, mislim da se to sve doga\u0111a podsvjesno. Nikada ne cenzuriram neku gestu, osim ako je u kontradikciji sa samom biti projekta. A je li Eros uklju\u010den? Nema sumnje, ali gdje? A Tanatos? Svakako, svugdje…<\/p>\n

(Razgovor vodila Anne Quentin)<\/em><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Festival novog cirkusa<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>