{"id":15137,"date":"2014-05-30T10:15:05","date_gmt":"2014-05-30T08:15:05","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15137"},"modified":"2014-05-30T10:15:05","modified_gmt":"2014-05-30T08:15:05","slug":"kazalisna-premijera-predstava-hamleta-u-selu-mrdusa-donja-u-kerempuhu","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15137","title":{"rendered":"Kazali\u0161na premijera: ‘Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja’ u Kerempuhu"},"content":{"rendered":"

SATIRI\u010cKO KAZALI\u0160TE KEREMPUH, Zagreb<\/strong>
\nIvo Bre\u0161an: PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDU\u0160A DONJA<\/strong><\/p>\n

Redatelj:\u00a0Vinko Bre\u0161an
\n<\/strong>Dramaturginja:\u00a0\u017deljka Udovi\u010di\u0107
\n<\/strong>Scenograf:\u00a0Dragutin Broz
\n<\/strong>Kostimografkinja:\u00a0Marita \u0106opo
\n<\/strong>Glazba:\u00a0Mate Mati\u0161i\u0107
\n<\/strong>Oblikovatelj svjetla:\u00a0Aleksandar Mondecar
\n<\/strong>Asistentica redatelja:\u00a0Matea \u0160ari\u0107
\n<\/strong>Jezi\u010dna savjetnica:\u00a0Ana Maras Harmander<\/strong><\/p>\n

\n
\n
\"Predstava<\/a><\/dt>\n
Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja ; Ustupio Kerempuh<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Nezapam\u0107ena predstava “Hamleta” u selu Mrdu\u0161a Donja, op\u0107ine Blatnik, odr\u017eana u organizaciji Mjesnog aktiva Narodnog fronta, Poljoprivredne zadruge i Mjesnog aktiva Partije, uz samoprijegoran rad i nesebi\u010dno zalaganje ovih drugova:<\/p>\n

MATE BUKARICE, re\u010denog Bukare, upravitelja zadruge i sekretara Mjesnog aktiva Partije, u ulozi kralja Klaudija –\u00a0GORAN NAVOJEC<\/strong>
\nMILE PULJIZA, re\u010denog Pulje, predsjednika Mjesnog aktiva Narodnog fronta u ulozi Polonija –\u00a0BORKO PERI\u0106<\/strong>
\nAN\u0110E, njegove k\u0107eri, u ulozi Ofelije –\u00a0TIHANA LAZOVI\u0106<\/strong>
\nMARE MI\u0160, re\u010dene Majka\u010de, seoske kr\u010dmarice, u ulozi kraljice Getrude –\u00a0ANA MARAS HARMANDER<\/strong>
\nMA\u010cKA, predsjednika Upravnog odbora Zadruge, u ulozi Laerta –\u00a0RAKAN RUSHAIDAT<\/strong>
\nJOCE \u0160KOKI\u0106A, re\u010denog \u0160koke, momka u ulozi kraljevi\u0107a Hamleta –\u00a0FILIP DETELI\u0106
\n<\/strong>\u0160IMURINE, komentatora i tuma\u010da predstave, u ulozi Horacija –\u00a0HRVOJE KE\u010cKE\u0160<\/strong>
\ni ANDRE \u0160KUNCE, seoskog u\u010ditelja, kao re\u017eisera predstave, koji za nju ne preuzima odgovornost –\u00a0\u017dELJKO K\u00d6NIGSKNECHT<\/strong><\/p>\n

Seljaci i seljanke iz Mrdu\u0161a Donje:<\/strong>
\nTereza –\u00a0ANITA MATI\u0106 DELI\u0106<\/strong>
\nAntula –\u00a0MAJA POSAVEC<\/strong>
\n\u0160ime –\u00a0LUKA PETRU\u0160I\u0106<\/strong>
\nJure –\u00a0MARIO MIRKOVI\u0106<\/strong>
\nFrane –\u00a0IVAN \u0110URI\u010cI\u0106<\/strong><\/p>\n

—————————————————————<\/p>\n

Ivo Bre\u0161an<\/strong>\u00a0ro\u0111en je u Vodicama, 27. svibnja 1936. godine. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca i scenarista. U \u0160ibeniku je poha\u0111ao osnovnu i srednju \u0161kolu, dok je kasnije studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim pisanja, radio je i kao srednjo\u0161kolski profesor u \u0160ibeniku, no tamo je tako\u0111er bio i umjetni\u010dki voditelj Centra za kulturu. Po\u010dinje pisati 1955. godine, no ve\u0107i uspjeh do\u017eivljava tek 1971., nakon svoje\u00a0Predstave Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja<\/em>, te tada postaje jedan od najpoznatijih dramskih pisaca u Jugoslaviji. Osim knji\u017eevnosti, pi\u0161e i dramske scenarije. 2008. godine dobio je Nagradu\u00a0Ksaver \u0160andor Gjalski<\/em>\u00a0za svoj roman\u00a0Katedrala<\/em>.<\/p>\n

Prva njegova drama\u00a0Proteus angineus<\/em>\u00a0ostala je neobjavljena i neizvedena, dok mu je prvi objavljeni dramski tekst filozofskog usmjerenja\u00a0\u010cetiri podzemne rijeke<\/em>\u00a0(1970.) pro\u0161ao gotovo nezapa\u017eeno. Njegova “groteskna tragedija”\u00a0Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja<\/em>\u00a0(napisana 1965., tiskana u\u00a0Kolu<\/em>\u00a01971. i iste godine praizvedena u ITD-u) izazvala je burne reakcije, u rasponu od brutalne politi\u010dke cenzure do knji\u017eevno kriti\u010dkih atributa prijelomne drame u povijesti novijeg hrvatskog dramskog teatra.<\/p>\n

Njegovi dramski tekstovi (poput\u00a0Ne\u010dastivi na Filozofskom fakultetu, Anera, Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u\u00a0<\/em>i druge)<\/em>\u00a0sakupljeni su u knjigama\u00a0Groteskne tragedije<\/em>(1979.),\u00a0Nove groteskne tragedije<\/em>\u00a0(1989.) i\u00a0Tri drame<\/em>\u00a0(1993.). Oku\u0161ao se i kao scenarist (napisao scenarije za Papi\u0107eve filmove\u00a0Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja<\/em>,\u00a0Izbavitelj i Tajna Nikole Tesle<\/em>). Najve\u0107i uspjeh postigli su filmovi koje je na temelju Bre\u0161anovih scenarija re\u017eirao njegov sin, Vinko Bre\u0161an, \u00a0Kako je po\u010deo rat na mom otoku i Mar\u0161al<\/em>.<\/p>\n

Romane je po\u010deo pisati 90-ih godina, s naj\u010de\u0161\u0107im obrascem pustolovnog, avanturisti\u010dkog romana. U romanesknom prvijencu\u00a0Ptice nebeske<\/em>\u00a0(1990), glavni likovi su dvojica besku\u0107nika i varalica, dok u\u00a0Ispovijedima nekarakternog \u010dovjeka<\/em>\u00a0prikazuje \u017eivotni put glavnog lika od 1918. do 1990., daju\u0107i usporedo i presjek politi\u010dkih, ideolo\u0161kih i socijalnih mijena. Roman\u00a0Astaroth<\/em>\u00a0(2001.) aktivira Bre\u0161anovu knji\u017eevnu maniru reinterpretacije klasi\u010dnih tekstova, te u njemu autor preoblikuje faustovski motiv “ugovora s \u0111avlom” i smje\u0161ta ga u povijesne prilike Hrvatske u 20. stolje\u0107u.<\/p>\n

Oku\u0161ao se i u novelistici (Pukotine,<\/em>\u00a02000.), te esejistici (Osnovna na\u010dela mojeg dramskog<\/em>sustava<\/em>,\u00a0Republika<\/em>, 1996.).<\/p>\n

——————————————————————<\/p>\n

Vinko Bre\u0161an<\/strong>\u00a0ro\u0111en je u Zagrebu 3. velja\u010de 1964. godine. Studirao je komparativnu knji\u017eevnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu i Filmsku i TV re\u017eiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njegov debitantski niskobud\u017eetni film\u00a0Kako je po\u010deo rat na mom otoku<\/em>\u00a0je, nakon Titanica, najgledaniji film u hrvatskim kinima od 1990. godine (350 000 gledatelja). I sljede\u0107i film,\u00a0Mar\u0161al,\u00a0<\/em>bio je izuzetno dobro primljen i imao auditorij s vi\u0161e od 100 000 gledatelja. Njegovi filmovi\u00a0Mar\u0161al<\/em>\u00a0i\u00a0Svjedoci\u00a0<\/em>nagra\u0111ivani su na festivalima u Berlinu i Karlovym Varyma. Film\u00a0Nije kraj<\/em>\u00a0osvojio je nagradu me\u0111unarodne filmske kritike FIPRESCI na festivalu u Karlovy Varyma.<\/p>\n

Njegov najnoviji igrani film\u00a0Sve\u0107enikova djeca\u00a0<\/em>(2013.)\u00a0<\/em>prema scenariju Mate Mati\u0161i\u0107a nominiran je za nagradu Europske filmske akademije za komediju godine, a do danas\u00a0<\/em>ga je\u00a0<\/em>pogledalo gotovo 160 000 gledatelja \u010dime je postao najgledaniji doma\u0107i film u 21. stolje\u0107u.<\/p>\n

Od prosinca 2004. godine ravnatelj je\u00a0Zagreb filma<\/em>, a od 2009. radi kao docent na Akademiji dramske umjetnosti. Uspje\u0161no re\u017eira i u kazali\u0161tu. Njegova predstava\u00a0Pljuska<\/em>Nenada Stazi\u0107a u produkciji Satiri\u010dkog kazali\u0161ta\u00a0Kerempuh<\/em>\u00a0pobjednica je\u00a0Dana satire<\/em>\u00a0u Zagrebu 1999. godine, a predstava\u00a0Mirisi, zlato i tamjan<\/em>\u00a0Slobodana Novaka progla\u0161ena je kultnim doga\u0111ajem\u00a0Rije\u010dkih ljetnih ve\u010deri<\/em>\u00a02005. Re\u017eira na\u00a0Splitskom ljetu<\/em>\u00a0Ribarske sva\u0111e<\/em>Carla Goldonija te kazali\u0161ni hit\u00a0Ljubav, struja, voda, telefon<\/em>\u00a0Ante Tomi\u0107a u Satiri\u010dkom kazali\u0161tu\u00a0Kerempuh<\/em>\u00a0gdje je u prosincu 2012.\u00a0 premijerno izvedena predstava\u00a0Ne igraj na Engleze\u00a0<\/em>Vladimira \u0110ur\u0111evi\u0107a u njegovoj re\u017eiji koja i danas uspje\u0161no puni gledali\u0161te.<\/p>\n

—————————————————————–<\/p>\n

U pedesetoj, jubilarnoj sezoni, ponosno najavljujemo premijeru autora koji je svojim djelima obilje\u017eio ne samo repertoar Satiri\u010dkog kazali\u0161ta “Kerempuh” ve\u0107 i cjelokupnu doma\u0107u dramsku knji\u017eevnost – Ivu Bre\u0161ana i njegovu legendarnu komediju “Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja”. Re\u017eiju potpisuje jedan od najpoznatijih filmskih i kazali\u0161nih redatelja, Vinko Bre\u0161an, \u010dije su komedije redovite obarale rekorde gledanosti u Hrvatskoj.<\/p>\n

U ovom najpoznatijem primjeru “teatra u teatru” doma\u0107e literature prokazuje se sav apsurd jednog dru\u0161tvenog poretka i, uop\u0107e vlasti kao takve. Pa je tako politika odavno u\u0161la u sve sfere ljudskog \u017eivota. No, ovdje se ne radio o jednodimenzionalnom politi\u010dkom teatru nego o ne\u010dem mnogo \u0161irem. Prema rije\u010dima samog autora: “Jo\u0161 u vrijeme kad je komad krenuo, u svim intervjuima odbijao sam prihvatiti kvalifikaciju da se radi o “politi\u010dkom teatru”, jer kod mene politika nije stajali\u0161te nego objekt promatranja, i to u onolikoj mjeri ukoliko je ona dio \u017eivota. Rije\u010d je, naime, o vje\u010dnim temama knji\u017eevnosti: lupe\u0161tini, primitivizmu i pokvarenja\u0161tvu, s jedne, i uzaludnoj ljudskoj te\u017enji za idealom pravde, koja u sukobu s tim silama zla do\u017eivljava poraz, s druge strane. Politika je, dakle,\u00a0neizbje\u017ena, jer, napokon, ne mo\u017ee se u\u0107i u more i pri se ne smo\u010diti, ali ona ovdje ostaje samo pano na kome se ispisuju vje\u010dna ljudska pitanja.”<\/p>\n

Specifi\u010dnost ovog projekta jest upravo propitivanje njegove snage u novim socio-politi\u010dkim okolnostima. Bit \u0107e zanimljivo vidjeti \u0161to ova komedija mo\u017ee zna\u010diti dana\u0161njem gledatelju.<\/p>\n

Odjek nekog dramskog djela u javnosti ne ovisi samo o njegovoj knji\u017eevnoj kvaliteti nego i o trenutku kada se pojavilo. \u00abPredstavu Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja\u00bb napisao sam u vrijeme kad sam bio silno ogor\u010den, jer su svi moji tekstovi bili u kazali\u0161tima sustavno odbijani; zacijelo ih nisu ni pro\u010ditali oni kojima sam ih nudio. Stoga sam otprilike negdje oko godine 1965. po\u010deo pisati ne\u0161to \u0161to doista nema nikakve \u0161anse, kako sam tada mislio, da se ikad pojavi na sceni. Htio sam tako dati odu\u0161ka svojemu gnjevu prema sustavu koji me uporno ignorirao. To me potpuno oslobodilo svake autocenzure i brige oko toga kako \u0107e tko to primiti. Ali odlu\u010dio sam nikako taj svoj gnjev ne pokazati, nego ga prikriti crnim humorom, kako se ne bi vidjelo da sam povrije\u0111en. I smislio sam apsurdnu situaciju da apsurdnije ne mo\u017ee biti:<\/p>\n

Polupismeni seljaci iz zabitnog sela Dalmatinske zagore izvode Shakespeareova \u00abHamleta\u00bb, a onda do\u017eivljavaju sudbine junaka koje igraju \u2013 ima li i\u0161ta nerealnije i lu\u0111e od toga? Pi\u0161u\u0107i, shvatio sam da vr\u0161im dvije diverzije. Prva je estetska: u okvir pozornice, ukra\u0161en pozla\u0107enim ornamentima, unutar kojega se mo\u017ee zamisliti samo \u00abTraviata\u00bb ili \u00abZemlja smije\u0161ka\u00bb, poku\u0161avam unijeti autenti\u010dno selo u svoj njegovoj grubosti i primitivizmu, li\u0161eno svake folklorne romantike, u kojemu se lica pre\u017ederavaju, lo\u010du, prde, psuju\u2026 \u0161to bi bez sumnje izazvalo skandal, jer se to do tada na pozornici nije vidjelo. (Sada mo\u017eda toga ima i previ\u0161e).\u00a0 Druga diverzija je politi\u010dka. Jedno zabitno selo Dalmatinske zagore oblikovao sam tako da postane metaforom za cio dru\u0161tveni i politi\u010dki sustav u kojemu\u00a0 smo tada \u017eivjeli ne samo mi nego i takore\u0107i pola planeta. Ovo potonje, zahvaljuju\u0107i i vezi s univerzalnom znakovito\u0161\u0107u Shakespeareovih junaka, u\u010dinilo je da komad, mimo svakog mojega o\u010dekivanja, poslije 6 godina, to\u010dnije u travnju 1971., ipak za\u017eivi na sceni i postane popularan ne samo kod nas nego i u brojnim drugim zemljama, ponajvi\u0161e u Poljskoj.<\/p>\n

Ove dvije diverzije, estetska i politi\u010dka, danas mo\u017eda nemaju istu snagu, pa komad ne \u017eivi onim intenzitetom kao nekad. Ali ostalo je ne\u0161to \u0161to je neizmjenjivo – mentalitet ljudi. Tako drama, i bez onog politi\u010dki subverzivnog elementa, govori o ne\u010dem \u0161to je vje\u010dna tema knji\u017eevnosti: lupe\u0161tini, primitivizmu i pokvarenja\u0161tvu, s jedne, i uzaludnoj ljudskoj te\u017enji za idealom pravde, koja u sukobu s tim silama zla do\u017eivljava poraz, s druge strane. Ali ni danas se politika ne mo\u017ee sasvim izbje\u0107i. To \u0161to je takav univerzalni konflikt postavljen u kontekst suvremenog \u017eivota, koji je, htjeli mi to ili ne, politi\u010dan, \u010dini da i drama jo\u0161 uvijek poprima politi\u010dke konotacije. Politika je, dakle, neizbje\u017ena jer, napokon, ne mo\u017ee se u\u0107i u more i pri tom se ne smo\u010diti. Ali ona ovdje ostaje samo pano, na kome se ispisuju vje\u010dna ljudska pitanja.<\/p>\n

\u0160to, dakle, “Predstava Hamleta…”mo\u017ee re\u0107i dana\u0161njem gledatelju, poslije vi\u0161e od 40 godina, odnosno novoj generaciji?<\/p>\n

Naravno da ona ne mo\u017ee proizvesti isti u\u010dinak kao nekad, ali to se doga\u0111a i sa svakim drugim komadom, koji nakon tolike stanke ponovo o\u017eivi na sceni. A to bi se dogodilo i da se u stvarnosti ama ba\u0161 ni\u0161ta nije izmijenilo. No, kako su kod nas sve promjene uglavnom u ikonografiji, terminologiji i nazivlju, pri \u010demu mentalni sklop sredine ostaje isti, ne sumnjam da \u0107e nekog odjeka u gledali\u0161tu ipak biti i da fenomen prepoznavanja \u017eivih obrazaca ne\u0107e izostati. Ali koje \u0107e to biti kvalitete i intenziteta i kojim \u0107e smjerom i\u0107i, preostaje da se vidi nakon izvedbe.<\/p>\n

\u00a0Ivo Bre\u0161an<\/strong><\/p>\n

Detalji o Programu, Off programu, Festivalu i Kerempuhu:\u00a038. Dani satire Fadila Had\u017ei\u0107a od 03. do 21. lipnja 2014.<\/a><\/strong><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Kazali\u0161te Kerempuh<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>