{"id":15082,"date":"2014-05-28T21:36:34","date_gmt":"2014-05-28T19:36:34","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15082"},"modified":"2014-05-29T17:12:47","modified_gmt":"2014-05-29T15:12:47","slug":"moram-vam-reci-kulturno-svjetlosno-zagadenje-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=15082","title":{"rendered":"Moram vam re\u0107i: KULTURNO SVJETLOSNO ZAGADJENJE [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Videoprojekcije na zgradi MSU-a<\/strong><\/p>\n

Kad sam u subotu 24. svibnja 2014., poslije projekcije filma u strmoglavoj dvorani Gorgone Muzeja za suvremenu umjetnost u Zagrebu iza\u0161la iz zgrade, zabljesnule su me videoprojekcije s golemog pro\u010delja Muzeja.<\/p>\n

MSU nije zgrada koju \u0107ete uo\u010diti zbog arhitektonske originalnosti, ali je ne mo\u017eete ignorirati kad u vas uperi zrake svojih videoprojektora. Ne mo\u017eete se skloniti od svjetlosnih efekata pod plasti\u010dnom (transparentnom, rekli bi polkiti\u010dari) nadstre\u0161nicom autobusnog stajali\u0161ta, a nema ni drve\u0107a koje bi zaklanjalo pogled na to veli\u010danstveno zdanje. Jedino \u0161to vam preostaje je da izdr\u017eite taj svjetlosni udar i tje\u0161ite se \u010dinjenicom da je to za va\u0161e kulturno dobro, a ne ne\u010dija reklama. Ali \u0161to spre\u010dava nekog muzejskog poduzetnika da iskoristi to pro\u010delje za reklame (zar to nije ve\u0107 u\u010dinjeno?), zar to nije za dobro (kulturnih) potro\u0161a\u010da, uostalom neki komercijalni spotovi imaju artisti\u010dku vrijednost?<\/p>\n

Zar nisu pro\u010delja povijesnih zdanja u centru grada, nakon dugogodi\u0161njeg pokrova bezo\u010dnim reklamnim natpisima, sad izobli\u010dena tehnolo\u0161ki naprednijim videopanelima? S obzirom da se ipak ne mogu pred prozorima instalirati trajni projekcijski ure\u0111aji, te blje\u0161te\u0107e plohe na\u0161le su se iznad krovova, izvan kadra i ukusa, nesimetri\u010dne i neuskla\u0111ene, kao nakazne izrasline na urbanom tkivu. Pa tko je zbog toga izgubio vrijednost kvadrata na Cvjetnom trgu? Drugo je kad se radi o kulturno za\u0161ti\u0107enim vrijednostima, one se \u010duvaju \ud83d\ude42 (i od svjetlosnog zaga\u0111enja).<\/p>\n

\n
\n
\"Muzej<\/a><\/dt>\n
Muzej suvremene umjetnosti ; Foto AJ<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Reklamni potencijal kulturnog pro\u010delja<\/strong><\/p>\n

Geometrijsko zdanje MSU-a, koje svojom betonskom monumentalno\u0161\u0107u podsje\u0107a na to koliko malim ekonomijama zna\u010di velika umjetnost, oplo\u0161eno je plasti\u010dnim plo\u010dama na kojima se projiciraju krupni vizualni sadr\u017eaji. Pretpostavljam da je ta mogu\u0107nost doprinijela izboru ovog projekta na natje\u010daju za izgradnju Muzeja i da se ve\u0107 tada zami\u0161ljalo koliko \u0107e samozatajnih ljubitelja umjetnosti profitirati u prolazu, a da i ne u\u0111u u Muzej. I te plasti\u010dne plo\u010de (za koje se, za vru\u0107ih ljetnih dana, pitam ho\u0107e li se istopiti i iscuriti po betonskom podno\u017eju), no\u0107u se, nekim povodom, ‘upale’ i uokolo bljeskaju. Uz takvo osvjetljenje, uklju\u010duju\u0107i i ono trgova\u010dkih centara, Novi Zagreb doista ne mo\u017ee ostati velika ‘spavaonica’ \ud83d\ude42 .<\/p>\n

I dok sam \u010dekala spasonosni autobus, s pro\u010delja Muzeja bljeskale su mrlje uznemiruju\u0107ih, halucinantnih boja i oblika, uz titranje i rendgentsku bjelinu, kao uve\u0107ani light show discoklubova osamdesetih, bigbrotherovskih asocijacija i vatrometne razmetljivosti. Mo\u017eda je ipak, projektor bio pokvaren jer, dan dva nakon toga, projicirali su se filmovi Animafesta, kao \u010ditljiviji i prihvatljiviji sadr\u017eaji. A mo\u017eda je to bila od onih divljih umjetni\u010dkih ekspresija koje razumiju samo nesagledivi projektori suvremene umjetnosti. Ali, sama mogu\u0107nost da se projektor pokvari i nastavi projicirati ili, uop\u0107e, da se ono \u0161to se projicira s takvim dometom ne mo\u017ee izbje\u0107i, trebalo bi staviti u pitanje tu funkciju. U vrijeme kad zbog svjetlosnog zaga\u0111enja stradaju no\u0107ne \u017eivotinje i radni ljudi i kad cijela na\u0161a Planeta blje\u0161ti kao ekolo\u0161ka horor lampa, o\u010dekivao bi se suzdr\u017eaniji postav kulturne institucije prema tom globalnom problemu.<\/p>\n

Bez obzira na artisti\u010dku vrijednost koloristi\u010dkih kompozicija koje se ‘besplatno projiciraju’ i ma kako plemenite bile didakti\u010dke pobude pribli\u017eavanja umjetnosti ‘prolaznim masama’, ostaje \u010dinjenica da se radi o invaziji svjetla u javni prostor, s istim efektima na prolaznike (i kontinuirano, na stanovnike obli\u017enjih naselja) kao i komercijalne reklame neumjerenih veli\u010dina, kolorita i designa koje invaziraju gradske prostore i izobli\u010davaju no\u0107ne vizure grada. Apsurdno je da nam, koriste\u0107i istu tehnologiju kao reklame, ‘o\u010di bode ‘ i kultura!<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong>
\n foto: AJ<\/strong>
\n u Zagrebu, 28. svibnja 2014.<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>