{"id":13946,"date":"2014-04-06T13:23:20","date_gmt":"2014-04-06T11:23:20","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=13946"},"modified":"2014-04-07T22:48:33","modified_gmt":"2014-04-07T20:48:33","slug":"knjiga-vrijeme-srca-knjiga-je-pisama-ingeborg-bachmann-i-paula-celana","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=13946","title":{"rendered":"Knjiga: ‘Vrijeme srca’ – pisma Ingeborg Bachmann i Paula Celana"},"content":{"rendered":"

Ingeborg Bachmann, Paul Celan<\/strong>
\n Vrijeme srca<\/strong><\/p>\n

prijevod: Truda Stama\u0107
\nNaklada OceanMore
\n6\/2013.
\n368 str.
\nmeki uvez s klapnama
\nISBN 978-953-332-011-3<\/p>\n

PAUL CELAN INGEBORG BACHMANN, PARIZ, 17. 11. 1959.<\/strong> Brinem se za tebe, Ingeborg \u2013 No mora\u0161 me razumjeti: moj krik u nu\u017edi \u2013 ti ga ne \u010duje\u0161, nisi pri sebi (gdje pretpostavljam da jesi), ti si\u2026 u knji\u017eevnosti. I Max Frisch, kojemu je taj \u201cslu\u010daj\u201d \u2013 koji je krik! \u2013 knji\u017eevno zanimljiv\u2026 Dakle pi\u0161i, ili mi po\u0161alji \u2013 telefonski \u2013 svoj telefonski broj u Kirchgasse. (Molim te, nemoj nazvati: imamo posjet: Rolf Schroers\u2026) Paul<\/p>\n

INGEBORG BACHMANN PAULU CELANU, Z\u00dcRICH, 18. 11. 1959.<\/strong> Srijeda, podne, upravo je stiglo tvoje ekspresno pismo, Paule, Bogu budi hvala. Disanje je opet mogu\u0107e. Ju\u010der sam u o\u010daju poku\u0161ala pisati Gisele, pismo tu le\u017ei nedovr\u0161eno, ne \u017eelim je zbunjivati, ali je preko tebe sad usrdno moliti za sestrinski osje\u0107aj, osje\u0107aj koji ti ponajprije mo\u017ee prevesti moju nevolju, konflikt, i moju neslobodu u pismu, koje je bilo lo\u0161e, znam, koje nije moglo \u017eivjeti. Ovdje zadnji dani, nakon tvog pisma \u2013 bilo je strahovito, sve poljuljano, blizu ru\u0161enju, sad je svakom od svakog zadano toliko rana. Ali ne mogu i ne smijem govoriti o ovome ovdje. O nama moram govoriti. Ne smije se dogoditi da se ti i ja jo\u0161 jednom proma\u0161imo, \u2013 uni\u0161tilo bi me to. Ka\u017ee\u0161 da nisam vi\u0161e pri sebi nego… u literaturi! Ne, molim te, kud luta\u0161 u svojim mislima. Tu sam, gdje sam uvijek, samo pred klonu\u0107em, pred uru\u0161avanjem pod teretom, te\u0161ko je nositi ma i jednog jedinog \u010dovjeka, osamiti samorazaranje i bolest. Ja moram jo\u0161 vi\u0161e mo\u0107i, znam, i mo\u0107i \u0107u. Ja \u0107u te \u010duti, no pomozi i ti meni, tako da me \u010duje\u0161. Poslat \u0107u sad telegram s brojem i molim se za to da na\u0111emo rije\u010di. Ingeborg<\/p>\n

\n
\n
\"Naslovnica<\/a><\/dt>\n
Naslovnica knjige ‘Vrijeme srca’<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

I da, ti\u010de nas se. Objavljivanje prepiske izme\u0111u Ingeborg Bachmann i Paula Celana egzemplaran je slu\u010daj. S jedne strane, jer je taj odnos u po\u010decima obilje\u017eio jedno djelo, naime ono Ingeborg Bachmann. S druge strane, jer odnos nije bio samo privatan, nego i historijski: izme\u0111u egzilanta i Austrijanke, izme\u0111u \u017eidovske \u017ertve i djeteta nacista\u2026 Tko \u010dita ta pisma zagazio je do koljena u velikonjema\u010dku kob i potom postao mudriji. I u tome kako se mo\u017ee mudro o\u010dajavati.\u00a0<\/em>
\nElke Schmitter, Der Spiegel<\/p>\n

————————————————————————-<\/p>\n

Ingeborg Bachmann\u00a0<\/strong>(1926 – 1973), spada me\u0111u najzna\u010dajnije spisateljice njema\u010dkoga govornog podru\u010dja dvadesetog stolje\u0107a. Ro\u0111ena je u Klagenfurtu u Koru\u0161koj. Studirala je filozofiju, germanistiku, pravo i psihologiju u Be\u010du, Grazu i Innsbrucku. Za prvu zbirku pjesama “Die gestundete” Zeit iz 1953. dobija nagradu Grupe 47. Od te godine \u017eivi u Z\u00fcrichu i Rimu. I ostala su joj djela nagra\u0111ivana uglednim knji\u017eevnim nagradama, od nagrade Njema\u010dke kritike do nagrade Georg B\u00fcchner. Objavila, pored ostaloga, zbirku pjesama “Anrufung des gro\u00dfen B\u00e4ren”, roman “Malina”, zbirku pripovjedaka “Das drei\u00dfigste Jahr”, radijske igre “Ein Gesch\u00e4ft mit Tr\u00e4umen” i “Der gute Gott von Manhattan”, eseje “Ein Ort f\u00fcr Zuf\u00e4lle”, itd. Umrla je 1973. u tragi\u010dnim okolnostima, u po\u017earu u svojem stanu u Rimu.
\n
\nPaul Celan\u00a0<\/strong>(1920 – 1970) pjesnik, esejist i prevoditelj, jedan je od najzna\u010dajnijih europskih pjesnika dvadesetog stolje\u0107a. Ro\u0111en je kao Paul Antschel u \u010cernovicama, u Bukovini, koje su tada bile dio Rumunjske, a danas Ukrajine. U svibnju 1947. objavljuje pjesmu “Fuga smrti” u rumunjskom prijevodu, potpisanu pseudonimom Paul Celan. Krajem 1947. bje\u017ei iz Rumunjske. U Be\u010d sti\u017ee preko Budimpe\u0161te, boravi u njemu do ljeta 1948. kad se nastanjuje u Parizu. U Be\u010du upoznaje Ingeborg Bachmann. Za njegovu pjesni\u010dku afirmaciju umnogome je zaslu\u017ena Grupa 47. Objavio, me\u0111u ostalim, “Der Sand aus den Urnen”, “Mohn und Ged\u00e4chtnis”, “Sprachgitter”, “Die Niemandsrose”, “Atemwende”, “Schneepaart”. Njegovo tijelo prona\u0111eno je 1. svibnja 1970. u Seini.<\/p>\n

[izvor informacije\u00a0oceanmore<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>