{"id":13445,"date":"2014-03-06T23:05:25","date_gmt":"2014-03-06T22:05:25","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=13445"},"modified":"2014-03-07T09:20:19","modified_gmt":"2014-03-07T08:20:19","slug":"film-dobri-dileri-iz-dallaa-drama-osvrt-robert-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=13445","title":{"rendered":"FILM: DOBRI DILERI IZ DALLASA, drama [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Dobri dileri iz Dallasa<\/strong>
\n Dallas Buyers Club (2013.)<\/strong>
\nTruth Entertainment (II), 2013.
\nTrajanje: 117 min.
\nFormat: 1,78:1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Jean-Marc Vall\u00e9e
\nGlume: Matthew McConaughey, Jennifer Garner, Jared Leto, Denis O’Hare, Steve Zahn, Michael O’Neill, Dallas Roberts, Griffin Dunne, Kevin Rankin, Donna Duplantier, Deneen Tyler, J.D. Evermore, Ian Casselberry, Noelle Wilcox, Bradford Cox<\/p>\n

Dobri dileri iz Dallasa \u2013 Movie Site<\/a><\/strong>
\nDallas Buyers Club \u2013 IMDb<\/a><\/strong><\/p>\n

Dakle, ipak je Matthew McConaughey dobio Oscara. Ali nije ga sam dobio sam. Tako\u0111er ulogom izobli\u010deni, iscrpljeni, transvestitni i fascinantni Jared Leto u epizodnoj ulozi tako\u0111er je nagra\u0111en, pa se tim gluma\u010dkim perjem okitio i sam film, koji sam po sebi nije ne\u0161to osobito.<\/p>\n

\n
\n
\"Dobri<\/a><\/dt>\n
Dobri dileri iza Dallasa ; Ustupio DF<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

O tome \u0161to je McConaughey u\u010dinio od svojeg tijela govorilo se (i vidjelo) i tijekom snimanja i to je izazvalo pa\u017enju koja uvijek dobro do\u0111e pri plasmanu filma. Spremnost na izobli\u010davanje tijela i odricanje od privla\u010dnog imagea uvijek je dirljiva, a u pravilu se i nagra\u0111uje. Nije to prvi put da glumac izgubi ili dobije desetke kilograma da zadovolji konture uloge, sjetimo se Roberta de Niroa kao Razjarenog Bika ili Charlize Theron koja je pristala poru\u017enjeti kako bi dobila Oscara (\u0161alim se, sve se to radi radi umjetni\u010dkog dojma, ali to je dojmljivo i Akademijinim glasa\u010dima). A ako se sjetimo romanti\u010dnih komedija u kojima je Matthew McConaughey svojim mi\u0161i\u0107avim tijelom privla\u010dio (\u017eensku) publiku, te\u0161ko je povjerovati da je to isti \u010dovjek s plakata ovog filma. \u010cinjenica je da se i drugi filmski ‘ljepotani’ trude dokazati kako su ‘pravi’ glumci (sjetimo se na \u0161to je bio spreman Brad Pitt kao Benjamin, samo da dobije nominaciju, a Ashton Kutcher to nije uspio ni kao mo\u0107ni Steve Jobbs \ud83d\ude42 )<\/p>\n

Tako se i onaj mi\u0161i\u0107avi McConaughy iz romanti\u010dnih komjedija u kojima su zbog njega ljepotice gubile glavu u zadnje vrijeme dokazivao u te\u0161kim glavnim i sporednim ulogama nastupima (Mud, Vuk s Wall Streeta…), ali bile su potrebne drasti\u010dne mjere da dobije maksimalnu satisfakciju.<\/p>\n

Film sam vidjela na Discovery Iskon premijeri 25.2.2014. (prije Oscara) i velika Sedmica Cinestara u Novom Zagrebu bila je ispunjena do vrha. Interes su izazvale metamorfoze glumaca, a i tema, tretman oboljelih od AIDS-a u ranim fazama izbijanja te bolesti u Americi. U pitanju je i ameri\u010dki zdravstveni sustav (u kontaktu s meksi\u010dkim i japanskim) te utjecaj farmaceutske industrije na lije\u010dnike i prava pacijenata. Upravo tu film je izgubio na te\u017eini, odustaju\u0107i od radikalnije obrade problema koje je sam nazna\u010dio. Uz povremene kriti\u010dke prikaze sprege proizvo\u0111a\u010da lijekova i dr\u017eavnih institucija te op\u0107eg zakonodavnog okvira (sudac ne mo\u017ee odobriti slobodu izbora lije\u010denja ni smrtno oboljelim), zaklju\u010dci nisu izvedeni do kraja, a na kraju filma se (kao element koji neutralizira klju\u010dnu postavku) daje izjava da je lijek koji je u filmu predstavljen kao \u0161kodljiv, pomogao (u nekim kombinacijama i u odre\u0111enoj dozi) novim generacijama pacijenata. I kad bi to bilo istina, ostaje dojam kao da je to jo\u0161 jedan ustupak farmaceutskim interesima, ako ne ultimatum.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de glavnog junaka, silovitog tipa koji sve ‘\u0161to mu\u0161karci rade’ radi u pretjeranoj i \u0161kodljivoj mjeri, a kad oboli ostane i bez tog macho imagea (u to vrijeme se vjerovalo da je AIDS ograni\u010den na homoseksualce), film ga, pored fizi\u010dkog i bihevioristi\u010dkog prikaza, ipak ne uspijeva u potpunosti predstaviti. Efektne su po\u010detne scene u kojima se iscrpljuje na rodeu, u grubom mu\u0161kom dru\u0161tvu i seksualnoj akrobatici. Efektan je i obrat hiperaktivnog ‘\u0161ljakera’ u bespomo\u0107nog bolesnika, ali njegovi skokovi iz mrtvila u poduzetni\u010dku \u017eivost predo\u010deni su akcijski naglo, pa gube na uvjerljivosti, iako se film bazira na istinitoj pri\u010di. Najmanje je jasan njegov moralni profil. U jednoj fazi on, pored op\u0107ih ‘dobrih namjera’, kao beskrupulozni poduzetnik odbija dati lijekove onima koji ih ne mogu platiti, a iza toga (zanimljivo da to koincidira s pogor\u0161anjem njegovog zdravstvenog stanja), prodaje svoj auto da se podmire tro\u0161kovi za siroma\u0161ne pacijente. Idealizirana je uloga lije\u010dnice koja se zbli\u017eava s pacijentom koji boluje od nedovoljno istra\u017eene bolesti, a djelovanje nadle\u017ene institucije za lijekove (FDA) odgo\u0111eno, u odnosu na iznesene prijetnje. Ali, kao \u0161to je re\u010deno, film je snimljen ‘po istini’, pa ako nije uspio djelovati posve uvjerljivo, to je njegov problem \ud83d\ude42 . Ipak, ostaje \u010dinjenica da ima razloga zbog kojih ga treba pogledati, a nisu ograni\u010deni na nagra\u0111ene protagoniste.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, 04.03.2014.<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>