{"id":12176,"date":"2014-01-05T00:04:29","date_gmt":"2014-01-04T23:04:29","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=12176"},"modified":"2014-01-10T13:59:29","modified_gmt":"2014-01-10T12:59:29","slug":"moram-vam-reci-protiv-pogresnih-pitanja-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=12176","title":{"rendered":"Moram vam re\u0107i: PROTIV POGRE\u0160NIH PITANJA [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Nedavno sam pro\u010ditala (i lektorirala :)) tekst Moram vam re\u0107i: JESTE LI ZA BICIKL? <\/a><\/strong>\u00a0u kojem se bicikl stavlja u pitanje. Tekst izra\u017eava opravdani gra\u0111anski gnjev prema ne\u010demu \u0161to mo\u017ee zasmetati, ugroziti, povrijediti gra\u0111anska prava, osobe i osje\u0107aje, ne\u0161to \u0161to izra\u017eava potrebu za redom, za poretkom, za ure\u0111enjem, sve su to legitimni zahtjevi i potrebe, pitanje je samo redoslijeda potreba!<\/p>\n

I me\u0111u potrebama ima reda, a potrebe prvog reda zovu se (daleko im fiziolo\u0161ke asocijacije \ud83d\ude42 ), ‘ nu\u017ene potrebe’. E, kad netko postavlja pitanja o nu\u017enim potrebama, kad netko postavlja pitanja o kojima ovisi \u017eivot, kad se govori o pitanjima egzistencije, esencije… ekolo\u0161ka pitanja, na primjer,… znam, dosta vam je ekolo\u0161kih pitanja, ali pogledajte oko sebe, prolje\u0107e u prosincu, kako \u0107e tek biti ljeto?… To je pitanje! Biti ili ne biti, to je pitanje. I ne postavlja ga samo Shakespeare. Kad se netko, dakle, pita \u0161to \u0107e biti s nama i ho\u0107e li nas biti, kad ga mu\u010de pitanja smisla, besmisla, pravde, krivnje, pa \u010dak ukusa (nedostatak ukusa mo\u017ee prouzro\u010diti posljedice izvan estetskih podru\u010dja), to su pitanja! Kad se gra\u0111anin u zaga\u0111enom gradu pita ‘kako se di\u0161e’ ili nezaposleni gra\u0111anin pita ‘\u0161to da se radi’, to su gradska pitanja. Ili, ako ga ve\u0107 mu\u010de (samo) prometni problemi, pita za\u0161to nemamo podzemnu \u017eeljeznicu ili za\u0161to nadzemnu \u017eeljeznicu ne koristimo za javni gradski promet? Ima pitanja koja bi isklju\u010dila pitanja o biciklima u gradu, ne zato \u0161to bicikli u gradu ne uzrokuju probleme, ve\u0107 zato \u0161to te probleme (u ve\u0107ini slu\u010dajeva) uzrokuju nerije\u0161ena ve\u0107a pitanja.<\/p>\n

\n
\n
\"Biciklisti\u010dka<\/a><\/dt>\n
Biciklisti\u010dka utrka ulicama grada; Foto AJ<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Raspon pitanja nije samo nasumi\u010dan, ve\u0107 uzro\u010dan, sporedna pitanja pomi\u010du glavna u stranu ili zamjenjuju protagoniste. U tom smislu neka nepotrebna pitanja mogu biti pogre\u0161na. Zar nismo nedavno bili potaknuti na to da odgovaramo na neka redundantna pitanja? Ili, kad slu\u0161amo neke ‘kontakt emisije’ na radiju ili na TV-u gledamo ‘\u0161to gra\u0111ane ‘\u017eulja’, pa poslije pitanja o sudbini radnica Kamenskog netko pita za\u0161to je trava u njegovom parku nejednako poko\u0161ena! Najve\u0107i apsurd bi bio, naravno, kad bi taj travoljubac bio nezaposlen, to bi pokazalo prevagu njegovih esteti\u010dkih kriterija nad egzistencijskim, to jest ‘kulturne nadgradnje’ nad ‘prizemnim potrebama’ :). Imamo mi drugih briga!<\/p>\n

Uzmimo, dakle, Zagreb, \u010diji se urbani razvitak bilje\u017ei (sa \u0161tovanjem) prije biciklisti\u010dke ere. Gra\u0111anin Zagreba, primjerice, mirno \u0161eta po plo\u010dniku i ne sluti \u0161to mu se mo\u017ee dogoditi. Mo\u017ee ga udariti bicikl, naravno, to je problem, ali \u0161to ako ga udari auto? Zar se to nije dogodilo? Da ga pregazi auto dok hoda plo\u010dnikom (njema\u010dki Buergersteig!) ili dok \u010deka na tramvajskoj stanici ili prelazi ulicu ‘po zebri’ i’kad je zeleno’! A mo\u017ee ga udariti i \u017ebuka s oronule fasade. Mo\u017ee ga zabljesnuti reklama agresivnog izloga. Mo\u017ee mu pasti crijep na glavu. Mo\u017ee ga pogoditi ru\u0161evina Paromlina, ako parkira na pla\u0107enom parkirali\u0161tu. Mo\u017ee ga pogoditi greda napu\u0161tene ku\u0107e preko puta napu\u0161tene Zagreba\u010dke banke, na putu od Pothodnika prema Dvorani Lisinski. Evo kako mo\u017ee pogubna biti kulturna potreba! Gra\u0111anin i ne sluti koje sve pustolovine mo\u017ee (do)\u017eivjeti dok mirno kora\u010da ulicama Grada. Pa ako ga pogodi bicikl, mo\u017eda je jo\u0161 dobro pro\u0161ao (u odnosu na opasnije alternative \ud83d\ude42 ). \u0160alim se, cijelo vrijeme se \u0161alim, samo kad bi to samo bilo smije\u0161no!<\/p>\n

\n
\n
\"Bicikli<\/a><\/dt>\n
Bicikli na Kongresnom trgu Ljubljane ; Foto AJ<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Problem nije u tome da biciklisti ne voze biciklisti\u010dkim stazama, ve\u0107 \u0161to za to postoji razlog. Nema dovoljno biciklisti\u010dkih staza. Naravno, urbanisti 19. stolje\u0107a nisu mogli planirati mjesta za biciklisti\u010dke staze, ali nisu mogli predvidjeti ni ovoliko automobila po donjogradskim ulicama, a evo ih, u kolonama. Jedan susjedni i jednako povijesni grad rimskih korijena, Emona, to jest Ljubljana, i unutar sli\u010dnih historicisti\u010dkih ograni\u010denja uspjela je rasprostrijeti svojim centrom mre\u017eu komfornih (dvostrukih) biciklisti\u010dkih staza. Biciklom se mo\u017ee i na koncert (vidi reporta\u017eu LJUBLJANA \u2018Mre\u017ea mogu\u0107nosti i alternativa\u2019 <\/a><\/strong>. U Ljubljani sam do\u017eivjela i \u010din povla\u010denja automobila, to jest uklanjanje postoje\u0107e trake kolnika kako bi se pro\u0161irio plo\u010dnik i stajali\u0161te autobusa (primjer Slovenske ulice). Uostalom, u Amsterdamu, Kopenhagenu ili drugim europskim metropolama mo\u017eda je ‘problem biciklizma’ rije\u0161en jo\u0161 radikalnije. Postoje na\u010dini da se bicikli integriraju u grad i time rije\u0161e neki gradski problemi. I kad na\u0161 gra\u0111anin opravdano protestira zbog bezobzirnosti nekih biciklista (a takvih bezobziraca ima u svakoj kategoriji voza\u010da i svakoj ljudskoj kategoriji), onda ne uo\u010davamo uzrok, ve\u0107 posljedicu. Ako nema biciklisti\u010dke staze, \u0161to je opasnije, da biciklist padne pod auto ili da udari pje\u0161aka? Naravno, ne valja ni jedno ni drugo, ali za\u0161to reagirati na one koji improviziraju, a ne one nadle\u017ene za infrastrukturu koja bi isklju\u010dila improvizacije.<\/p>\n

A pozivanje na snage reda, uvjerenje da se problemi mogu rije\u0161iti represijom? I tu treba osigurati redosljed. Ima toliko nereda koje treba dovesti u red, biciklisti nisu ni blizu prvenstva. Koliko ima d\u017eepara, lopova, la\u017eova, nasilnika, manipulatora, licemjera, ljudi koji koriste pejorativne izraze, ljudi koji slu\u0161aju pejorativne izraze, ljudi koji ne znaju \u0161to su to pejorativi, koje bi trebalo detektirati… Ni ja ne branim bicikliste zato \u0161to vozim bicikl. Vozim i auto (kad moram), a ne branim one koji prolaze ‘kroz crveno’. I ne vozim bicikl u centru grada (\u0161to bih rado), jer nije lako voziti bicikl u centru, nije te\u0161ko samo pje\u0161acima. Svi smo stisnuti u komercijalnom prolazu izme\u0111u izloga i tra\u010dnica i provla\u010dimo se kroz pje\u0161a\u010dke zone potro\u0161a\u010dke prolaznosti.<\/p>\n

Kad potegnemo ‘druga pitanja’, zna\u010di li to da su nam zadovoljene prve potrebe, da imamo dovoljno sredstava za \u017eivot, svje\u017eeg zraka, budu\u0107nosti? A ako ima simpati\u010dnih ‘malih pitanja’, to su ona na koje sami mo\u017eemo odgovoriti. Evo, mene ve\u0107 godinama mu\u010di lokalni ‘autobusni problem’. Na\u0161om ulicom prolaze autobusi dviju autobusnih linija, od kojih obje voze djelomice istim putem i u istom smjeru, pa bi dio putnika mogao u\u0107i u bilo koji od njih. I umjesto da autobusi na stanicu dolaze otprilike u ravnomjernim razmacima i time skrate \u010dekanje onima kojima odgovara i jedan i drugi, oni dolaze u isto vrijeme, smetaju\u0107i jedan drugome, \u010dekaju\u0107i na istim semaforima, neravnomjerno popunjeni, i sami ‘zgu\u017evani’ u gu\u017evi. Oni koji planiraju vozni red kao da su ulo\u017eili truda da usklade polaske autobusa, kako bi na stanicu do\u0161li u isto vrijeme. Za to vrijeme putnici \u010dekaju dvostruko du\u017ee na dvostruki autobus, pa, kad oba do\u0111u, poku\u0161avaju u\u0107i u onaj drugi, koji ‘ne stane na stanicu’. Sad bi se moglo postaviti pitanje za\u0161to se nisam obratila ZET-u, za\u0161to im nisam postavila to pitanje? Zato \u0161to ima va\u017enijih pitanja \ud83d\ude42 . I zato \u0161to je dobro imati u pri\u010duvi mogu\u0107nosti pobolj\u0161anja bez ulaganja. Jer, dovoljno bi bilo da se polazak jedne linije pomakne za pet minuta, pa da autobusi dolaze svakih deset minuta na zajedni\u010dke stanice. Nisu potrebna dodatna sredstva (‘ni lipe’, rekli bi oni koji tro\u0161e milijune), ne trebaju novi autobusi ni studije izvodljivosti. Dovoljan bi bio samo potez ‘mi\u0161em’ u nekom organizacijskom ra\u010dunalu, da se pobolj\u0161a \u017eivot gra\u0111ana, za\u0161to ne odgoditi taj u\u017eitak? Mali pomaci su mogu\u0107i, nisu oni ni neva\u017eni ni nepotrebni, osim kad zaklanjaju perspektivu. Kad zaklanjaju perspektivu, kad zaklanjaju prava pitanja, neva\u017ena pitanja postaju pogre\u0161na. A posljedice pogre\u0161nih pitanja mogu biti i ve\u0107e od pogre\u0161nih odgovora.<\/p>\n

Ako imamo mogu\u0107nost postaviti bilo koje pitanje, postavlja se pitanje odgovornosti za pitanja. Ako se ‘bunimo’ zbog neva\u017enih stvari, koliko \u0107e nam energije ostati za prave stvari? Ako postavljamo pitanja daleko od \u017eivotnih pitanja, pitamo se nedostaje li nam problema u \u017eivotu.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 04.01.2014.<\/em><\/p>\n

Share<\/a><\/div>