{"id":11813,"date":"2013-12-14T12:06:59","date_gmt":"2013-12-14T11:06:59","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=11813"},"modified":"2013-12-15T18:34:42","modified_gmt":"2013-12-15T17:34:42","slug":"kazaliste-ispocetka-teatar-exit-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=11813","title":{"rendered":"KAZALI\u0160TE: ISPO\u010cETKA, Teatar EXIT [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Premijera: 13.12.2013.<\/p>\n

Sla\u017eem se s primjedbama koje na svoj ra\u010dun iznosi autor i redatelj, ali on se pri tome \u0161ali, a ja mislim ozbiljno. Doista bi trebalo u predstavi znati tko je kome majka, ljubavnica ili kolegica, odnosno tko je kome sin, ljubavnik ili kolega, ta zbrka nije smije\u0161na, a nije ni kreativna edipovska provokacija koja obilje\u017eava predstavu. Ono \u0161to obilje\u017eava ovu predstavu su poku\u0161aji da se nasmije publika. Autor predstave nastoji nasmijati publiku po svaku cijenu, on zna kako je publika va\u017ena za (neovisno) kazali\u0161te (ona druga ‘igraju Krle\u017eu’), Puno kazali\u0161te zbog re\u017eija u kazali\u0161tu! (konkretno, spominje se grijanje). Autor predstave svjestan je o\u010dekivanja koje takvo kazali\u0161te ima i prema njegovoj predstavi, \u010dak se i obra\u0107a ravnatelju Kazali\u0161ta. Teatar Exit je svojim dosada\u0161njim predstavama osigurao toplu i (iz kina) preure\u0111enu dvoranu, a pretpostavljam da \u0107e grijanje nastaviti financirati njegovi Kauboji \ud83d\ude42 .<\/p>\n

\n
\n
\"Prizor<\/a><\/dt>\n
Prizor iz predstave ‘Ispo\u010detka’ ; Fotografiju ustupio TE<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Vratimo se na ‘Ispo\u010detak’ :). To \u0161to autor predstave (to jest autor teksta i redatelj, a i jedan od oblikovatelja svjetla!) sam sebi u predstavi stavlja primjedbe, on ih ne ‘izbija iz ruke’ kritici. Ako se sam sebi ruga\u0161 (taj autor\/redatelj nema pojma…, ka\u017eu glumci), ne zna\u010di da nema\u0161 (bar djelomice) pravo. Kad netko pretjeruje s primjedbama na svoj ra\u010dun, u pravilu o\u010dekuje demanti, kao one \u0161minkerice na Cvjetnom u subotu, kad se jedna drugoj \u017eale kako se nisu stigle urediti, Kako grozno izgledam!, re\u0107i \u0107e ljepotica. Ma, ne, stara, re\u0107i \u0107e joj prijateljice, ba\u0161 odli\u010dno izgleda\u0161, mo\u017eda \u0107e\u0161 uloviti nekog tajkuna (koji jo\u0161 nije u Remetincu). \u0160alim se, eto i ja bih htjela nekog nasmijati! Ali to nije lako! Najte\u017ee je nekoga nasmijati i samo rijetki u tome uspijevaju. Ono \u0161to moramo priznati autoru ove predstave je da to nastoji dobrih dva sata, iako pretpostavljam da bi mu publika bila zahvalna da te poku\u0161aje skrati. Jer nema ni\u0161ta dulje nego \u0161to je duga predstava. Bolje je kad zavr\u0161i prije vremena, nego da traje ‘prekovremeno’.<\/p>\n

U tim okolnostima jo\u0161 je te\u017ei posao koji moraju obaviti glumci. Posao glumca visoko je na ljestvici po te\u017eini ljudskih zanimanja (jo\u0161 je vi\u0161i od kad su zatvoreni rudnici), pa ‘Ispo\u010detka’ isti\u010dem ulogu glumaca u istoimenoj predstavi. Izvanredni su i Mokri i Jelena i Kre\u0161o i Bojan (tako se zovu i u predstavi) pa ako treba predstavu (ispo\u010detka, to jest, ponovo) pogledati, treba prvenstveno zbog njih. To ne zna\u010di da tekst nije dobar. Sla\u017eem se s dramaturginjom da je tekst ‘slojevito strukturirano tkivo’ (Katalog Predstave), ali umjesto sinergije, slojevi prekrivaju jedni druge. Dramatski tekst presje\u010den je poetskim dionicama koje bi, u drugom kontekstu, mogle ‘literarno’ djelovati, ali ovdje prekidaju humornu atmosferu ili dijalog s publikom.<\/p>\n

Za\u0161to ta komunikacija s (\u010dak i s poslovi\u010dno naklonom premijernom) publikom jedva uspijeva? Autor toliko zna o onima kojima govori, da zvu\u010di kao (psiho)analiti\u010dar, a ne sugovornik. Tu su i vrijednosne floskule. Ako ti se ne svi\u0111a ovo, zna\u010di da nema\u0161 ukusa. Uzmimo stav da se publika u kazali\u0161tu \u017eeli zabaviti. To zvu\u010di kao kritika, da ne ka\u017eem kao optu\u017eba \ud83d\ude42 . Samo zabava! Samo reklame i sapunice, ka\u017ee autor. Ali ni sapunice nisu komedije. Ljudi ne gledaju sapunice da se smiju, ve\u0107 ljudi ‘gutaju sapunice’.<\/p>\n

Oni bi se samo zabavljali, ‘\u0161ali se autor’. A tu ima ozbiljnog materijala, tu se govori o obiteljskim odnosima, o me\u0111unacionalnim odnosima, propaloj dr\u017eavi, tu su ratne asocijacije, stavovi o dru\u0161tvenim predrasudama, dru\u0161tvenim sustavima, o kapitalizmu, potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu, o nov\u010danoj privredi, otu\u0111enju i manipulaciji (svi ste vi brojke, samo je novac va\u017ean…). A \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, tu ima poezije, govori se o ljubavi, o ljubavnim snovima, \u010de\u017enji i iluziji, o o emocijama, o preljubu… Sve su to ozbiljne stvari, a vi biste se samo smijali? Ba\u0161 kad izbije malo smijeha, do\u0111e do epizode neke ljubavne \u010de\u017enje, sanjarenja…. Uzgred, taj motiv preljuba (mu\u017e je, poslije desetlje\u0107a braka, uz olak\u0161avaju\u0107u okolnost da je bio pijan, izvr\u0161io preljubni\u010dki akt i \u017eena mu to ne mo\u017ee oprostiti!), \u010dini se kao najslabija karika u strukturi visokih tema i problema, \u0161to smije\u0161nih, \u0161to ozbiljnih. Autor isti\u010de vrijednost Ljubavi kao Rje\u0161enja, kao ono ‘Sve \u0161to treba\u0161 je ljubav’, \u0161to nije istina i \u0161to mo\u017ee ostati samo kao naslovnica nostalgi\u010dne komedije. Duge replike koje razmjenjuju (heteroseksualni) partneri (iako se spominju i ‘oni drugi’) osobito pri kraju predstave, kad su u njenoj strukturi ve\u0107 iskori\u0161tena kre\u0161enda radnje i revolucionarni pokli\u010di, zamaraju. Koja simfonija zavr\u0161ava Adagiom \ud83d\ude42 ?<\/p>\n

Nekih pjesni\u010dkih figura ustru\u010dava se \u010dak i sam autor i poku\u0161ava ih neutralizirati reakcijom drugog lika, ‘To je ljigavo…’, ka\u017ee Kre\u0161o Bojanu, kad ovaj ka\u017ee ‘neku ljubavnu…’, i ne mo\u017eemo se s njim ne slo\u017eiti. Ima tu i lijepih i ‘nikako ljigavih’ formulacija, izraza, igara rije\u010dima, iznena\u0111enja, primjerice, kad zaprijete publici, ono ‘Umrijet \u0107ete!’, to me pogodilo kao citat iz jedne moje neobjavljene pri\u010de (moram po\u017euriti s objavom \ud83d\ude42 ), ima i smije\u0161nih stvari i dosjetljivih, onih iz neposrednog kazali\u0161nog okru\u017eenja, ono o honorarima i podjeli uloga, tu je i neizbje\u017eni Hamlet (ja to vi\u0161e ne mogu podnijeti \ud83d\ude42 , Hamlet u svakoj predstavi!), jednom rije\u010dju, ima toga previ\u0161e za jednu predstavu, koja (zato) predugo traje i dobro bi bilo kad bi se uvela neka ‘podjela uloga u autorskom timu’. Kad bi, na primjer, neki drugi redatelj, manje osjetljiv na svaki sloj tog slojevitog tekstualnog materijala izabrao konzistetniju (i kra\u0107u) cjelinu.<\/p>\n

\u0160to se oblikovanja svjetla ti\u010de, moram spomenuti crveno svjetlo kojim predstava po\u010dinje i koje se povremeno uklju\u010duje i za vrijeme njenog trajanja (osje\u0107a\u0161 se kao u sobi za razvijanje filmova prije digitalne ere) i reflektore koji se u nekom (klju\u010dnom) trenutku upere u publiku kao okrivljenike na ispitivanju (umjesto da primam dramati\u010dnu poruku tog (ve\u0107 vi\u0111enog) svjetlosnog \u010dina, ja \u017emirim, pa sam sigurno propustila poruku).<\/p>\n

Moram priznati da sam i ja do\u0161la u Exit zato \u0161to sam se htjela zabaviti i odmoriti se od nekih napornih predstava kojima sam nedavno bila izlo\u017eena (Nomina odiosa sunt, da parafraziram izraz Nomen est omen, iz spomenutog Kataloga). Biti zabavan ne zna\u010di biti bez ozbiljnih vrijednosti i sposobnost povezivanja tih polova Exit dokazuje u svom postoje\u0107em repertoaru.<\/p>\n

Zagreb, 27.01.2013., Ada Juki\u0107<\/em><\/p>\n

Share<\/a><\/div>