{"id":1035,"date":"2012-04-14T19:35:47","date_gmt":"2012-04-14T17:35:47","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1035"},"modified":"2012-04-14T23:01:18","modified_gmt":"2012-04-14T21:01:18","slug":"kazaliste-predstava-tamno-i-natrag-osvrt-by-julija-vuljanko","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=1035","title":{"rendered":"KAZALI\u0160TE: Predstava ‘Tamno i natrag’, Osvrt by Julija Vuljanko"},"content":{"rendered":"

TAMNO I NATRAG<\/strong>
\nZKM 16.02.2011.
\nIzvo\u0111a\u010di: Pravdan Devlahovi\u0107, Ana Kreitmeyer, Danijel Ljuboja, Nikolina Prista\u0161, Zrinka U\u017ebinec
\nRedatelj: Goran Sergej Prista\u0161
\nDramaturgija: Ivana Ivkovi\u0107, Tomislav Medak
\nSoftver: Daniel Turing<\/p>\n

‘Tamno i natrag’. Ve\u0107 je sam naslov izazvao zbunjenost jer nije ‘tamo’, nego ‘tamno’. Dok mi se ta igra rije\u010di u\u010dinila simpati\u010dnom, \u017eao mi je \u0161to ne mogu re\u0107i isto za predstavu, koja je u meni potaknula nesuglasje i zato mi je trebalo ovoliko da ne\u0161to o njoj stavim na ovaj imaginarni tj. elektroni\u010dki papir. Moram krenuti citiranjem najave predstave: ‘predstava Tamno i natrag predstava je opsesije, opsesije gledanja, opsesije stvaranja odnosa izme\u0111u gledatelja i gledanog, opsesivne potrage za materijalno\u0161\u0107u nevidljivog, neprikazanog i nesadr\u017eajnog’ te ‘repertoar prikazanog u ovoj predstavi uvjetovan je prevo\u0111enjem filmskih procedura, na\u010dina filmske proizvodnje u teatar’.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nastala kao nastavak projekta Odgovornost za vi\u0111eno kustoskog projekta \u0160to, kako i za koga\/ WHW za 54. Venecijansko bijenale, ova predstava te\u017ei odgovoriti na sve te zahtjeve koje si sama postavlja kao vlastitu opsesiju, ali i pokazati gledatelju da ni film ni kazali\u0161te nisu definitivno odre\u0111eni mediji, da se pozicija gledatelja mijenja skupa s promjenom gledanog te da osim prikazanog i ono neprikazano ima svoje postojanje. Recepcija uvjetuje svako kazali\u0161no, a i filmsko stvaranje i jasno mi je da je ona uvijek zanimljivo polazi\u0161te prevrednovanja ova dva medija. Time \u0161to ne \u017eeli shvatiti ni film ni kazali\u0161te kao medije, nego kao samo prikazivanje (\u017eelju za prikazivanjem i potrebu za biti prikazanim), smatram da je ova predstava oti\u0161la izvan granica shva\u0107anja obi\u010dnog gledatelja. Bez uvoda tj. \u010ditanja programa, ova je predstava zbir zvukova, bljeskova, nedefiniranih likova i odli\u010dnog teksta \u201cGrupno u\u017eivanje\u201d Tomislava Gotovca. Predstava se sastoji od vi\u0161e dijelova koji su naizgled povezani samim medijem i \u201cpripovjeda\u010dem\u201d. Tako je prvi dio predstave projekcija izvo\u0111a\u010da koji grade scensku instalaciju i pripremaju se za predstavu dok \u201cglas\u201d govori o arhitekturi koja nestaje, koja gubi stalnost i u koju se \u010dovjek ne uklapa, a izvo\u0111a\u010di se kre\u0107u u mraku skoro pa nevidljivi gledateljima. Drugi dio je potpuni kontrast u kojem izvo\u0111a\u010di prelaze u stanje u kojem nalikuju djeci koja bacaju svoje loptice bez ikakvog cilja, forme ili sadr\u017eaja, a njihovo sada\u0161nje i pro\u0161lo vrijeme postaju jedno povezuju\u0107i pozornicu i projekciju, za \u010dije je potrebe Daniel Turig razvio interaktivni softver. Kako njihova uloga nije definirana tako ni oni ne postoje u nekakvom logi\u010dnom slijedu doga\u0111aja ve\u0107 samo kao pokreti \u017eeljni promatranja. Predstava kulminira u trenutku kada izvo\u0111a\u010di, koji su i glavni \u201cglumci\u201d i statisti, snimaju u mraku zvukove i svoje svla\u010denje infracrvenom (?) kamerom ili mobitelom te bivaju projecirani na ekranu i promatrani od strane publike koju istovremeno promatraju i snimaju. Koliko god bila interdisciplinarna i inovativna predstava nije pristupa\u010dna, likovi i izvedbe su preforsirane i cjelokupni dojam ostavlja neku nedovr\u0161enost i preveliku koli\u010dinu nabacanih informacija.<\/p>\n

Predstavu Tamno i natrag mo\u017eemo promatrati s dva aspekta ili prigodno imamo dvije to\u010dke percepcije. Prva je ova \u010dista fizi\u010dka, perceptivna s koje \u0107e malo tko razumijeti i do\u017eivjeti ovu predstavu. Druga to\u010dka je ona s koje promatramo, vrednujemo i promi\u0161ljamo ovaj tekst i izvedbu te jedino tako dolazimo do onoga \u0161to bi ova predstava trebala biti i u ovoj percepciji stvari ( tj. izvo\u0111a\u010di, izvedba, tekst ) sjedaju na svoje mjesto. Zanimljivo da ova predstava koja izme\u0111u ostalog propituje svrhu nabacanog sadr\u017eaja bez forme, istim takvim postupcima otu\u0111uje svog promatra\u010da i ostavlja na njega blijedi utisak izvedbe, koji jedino daljnjim promi\u0161ljanjem mo\u017ee biti popravljen.<\/p>\n

Julija Vuljanko<\/p>\n

ZKM<\/a><\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>