![\"Registriran,](\"http:\/\/film-mag.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2012\/04\/moramvamreci_registriran_dakle_postojis.jpg\" "\\"Registriran,")
<\/a>Fotografija Ada Juki\u0107<\/p><\/div>\n
Iza glasa s navedenom porukom, kao i verzijom poruke kojom se, umjesto ljubaznog imperativa, podsje\u0107a na obvezu registracije (Jeste li se registrirali?), slijedi elektronski zvuk, onaj nepodno\u0161ljivi Beep koji razara svako osjetljivo uho i zbog kojeg bi blagajnice u samoposlugama trebale dobiti beneficirani radni sta\u017e. Kad bi se doista provodila ova odluka, obveza, odredba i sli\u010dno, to bi prouzro\u010dilo ne samo gu\u017evu oko automata za registriranje (zna\u010di na ulazu u vozilo), ve\u0107 i akusti\u010dku gu\u017evu elektronskih beepova koji sigurno ne doprinose o\u010duvanju \u017eiv\u010danog sustava \u017eiv\u010danih putnika. U tom sveobuhvatnom i beziznimnom, apsolutnom i neizostavnom, a te\u0161ko provedivom ili bar neugodno provedivom naputku, u tom robotski upornom ponavljanju uputa, upozorava nas Big Brother dimenzija. Ono ‘na svakoj stanici, svakog ulaska’\u00a0 rezonira kao totalitaristi\u010dko ‘svakog dana u svakom pogledu…. sve vi\u0161e napredujemo…’. A pre\u017eivjeli smo Orwellovu 1984.<\/p>\n
Ako i ima temelja za elektronske na\u010dine pla\u0107anja transportne \u00a0karte zato \u0161to su u\u010dinkoviti, zar se u\u010dinkovitost ne bi pove\u0107ala svo\u0111enjem ovog ultimativnog \u00a0postupka na nu\u017eno potrebnu mjeru? Da se iz te obveze izostave, primjerice, ljudi s mjese\u010dnim ili godi\u0161njim pokazom kojima je svaka vo\u017enja unutar referentnog roka odobrena, a koji bi, u slu\u010daju potrebe, svoju kartu pokazali kontroloru. Bilo bi manje onih koji se guraju oko automata ili na njemu proizvode elektronske zvukove. \u00a0A koristili bi beneficiju brzog snala\u017eenja u prostoru busa i tramvaja, to jest smje\u0161taj i raspored po du\u017eini vozila, bez koncentracije na vratima, gdje se nalazi aparat za registraciju. Registracija ima smisla ako se njome napla\u0107uje vo\u017enja oduzimanjem vrijednosti kartice, kao \u0161to ‘peglanjem’ kreditnih kartica kupujemo (ne)potrebne predmete.\u00a0 Kako se vr\u0161i naplata, to jest koliko se napla\u0107uje za jednu stanicu, a koliko za vi\u0161e, ima li na\u010dina da se vo\u017enja u jednom smjeru u razli\u010ditim vozilima unutar nekog roka tretira kao jedinstvena vo\u017enja (to jest, jedna karta), to nije obja\u0161njeno. Automat gra\u0111anima ne obja\u0161njava na\u010din na koji se provodi naplata, ve\u0107 im name\u0107e obvezne postupke. I ne spominje iznimke. \u0160to je s vlasnicima pokaza, koji su i prije imali tu ‘komociju’, ali su je i drugima omogu\u0107avali, da se odmah upute prema praznom sjedalu ili praznom dijelu busa ili trama, a ne da ‘cvikaju’ karte ili ih, nije mogu\u0107e, kupuju?<\/p>\n
Zbog kojih statisti\u010dkih, evidencijskih ili nadglednih potreba treba elektronskim putem obznaniti \u00a0kad je tko u\u0161ao na koju stanicu i u koje vozilo? Mo\u017eda\u00a0 i postoje iznimke. Samo to onaj glas ne kazuje. Mo\u017eda one bakice koje s \u00a0vre\u0107icama s tr\u017enice u jednoj ruci i s karticom \u00a0u drugoj stoje oko automata umjesto da zgrabe prvo slobodno sjedalo, mo\u017eda se one ne moraju registrirati, ali im to nitko nije rekao. A one u tu informati\u010dku zadanost unose poslu\u0161nost iz onih (svojih) vremena, u kojima je zbog drugih razloga trebalo slu\u0161ati \u0161to god ti automat ka\u017ee. I dalje poslu\u0161ne, kao da im se (na ovom svijetu) mo\u017ee ne\u0161to dogoditi, ako ne poslu\u0161aju! Dakle, ako bi se iz te svekolikosti izostavili slu\u010dajevi za koje nije neophodna registracija, to bi bio doprinos ne samo udobnosti putnika, ve\u0107 odr\u017eavanju tih aparata, jer\u00a0 bi se koristili samo u racionalnoj mjeri.<\/p>\n
Ali, nije to jedini slu\u010daj da se mehani\u010dki\u00a0 i redundantnim odredbama \u017eeli uvoditi red.\u00a0 Zato \u0161to oni koji donose te neizostavne mjere ne testiraju njihovu provedivost iz osobne perspektive. Kad bi se oni koji donose odluke o busevima i tramvajima vozili u doba najve\u0107ih gu\u017evi tim busevima i tramvajima, mo\u017eda bi ukinuli te svoje odluke. Sve dok se oni koji odre\u0111uju pravila u tramvajima voze u mercedesima, odluke koje donose ne\u0107e se mo\u0107i u\u010dinkovito provoditi ili \u0107e se provoditi nau\u0161trb\u00a0 zdravog razuma ili \u017eivotne logike. Potreba da se name\u0107u pravila koja \u0107e se masovno provoditi, bez odgovornosti za opseg i racionalnu utemeljenost tih zahtjeva, provla\u010di se birokratskim hodnicima i \u0161alterima. Formulari s nepotrebnim rubrikama koje treba ispuniti. Pojedina\u010dno obavje\u0161tavanje institucija koje bi te podatke mogle same (iz informati\u010dkih i drugih izvora) pribaviti.\u00a0 Rokovi u kojima treba sve promjene svim bankama, tvrtkama, uredima dojaviti. I registrirati. Sve se to odre\u0111uje \u00a0malim ljudima koji malo i gun\u0111aju, ali su navikli slu\u0161ati.<\/p>\n
Ali postoje iznimke. Oni koji ne koriste sredstva javnog prometa ne moraju se registrirati. Oni koji imaju mercedese imaju vlastitu Registraciju.<\/p>\n
Ada Juki\u0107, 13 04 2012<\/em><\/p>\n