Spring Breakers: Proljetno ludilo
Spring Breakers (2012.)
Muse Productions, 2012.)
Trajanje: 94 min
Format: 2.35:1
Zvuk: Dolby Digital
Color: Color
Redatelj: Harmony Korine
Glume: James Franco, Selena Gomez, Vanessa Hudgens, Ashley Benson, Rachel Korine, Gucci Mane, Heather Morris, Ash Lendzion, Emma Holzer, Lee Irby, Jeff Jarrett, Josh Randall, Travis Duncan, John McClain, Paige Anderson

Spring Breakers: Proljetno ludilo – Movie Site
Spring Breakers – IMDb

Film koji nas iznenađuje i pozitivno i negativno. Početni prizori ‘ludiranja’ razgolićenih djevojaka i mladića na floridskoj plaži (kao ljetne snimke s domaćeg Zrća 🙂 ), uz frenetičnu glazbu i ekspresivni način snimanja, navode nas na (kriva) očekivanja o standardnoj teenagerskoj priči o američkom načinu uživanja, a onda se na toj podlozi (koja je, zapravo, retrospektiva), počne razvijati ‘druga priča’. Grupa studentica (njih četiri) odluči po bilo koju cijenu pribaviti sredstva za proljetni provod na floridskoj plaži i pri tome prekorači zakonsku granicu. Kada se vrijeme i sredstva proljetnog odmora potroše, one odluče ostati u tom svom raju, pa očekujemo da će se njihov ‘ispad bez žrtava’ ponoviti, ovaj put s drastičnijim posljedicama. Međutim, u nekom dvosmislenom kontekstu, one same dospiju u situaciju u kojoj se čini da će biti žrtve, prvo od strane represivnog aparata koji ograničava mladenačke provode sankcionirajući drogu, a onda pravih kriminalaca koji ne znaju za šalu, a uz oružje, znaju se koristiti i psihološkom manipulacijom. Očekujemo, kao u onoj seriji o mladim delinkventima (obično sitnim švercerima droge) koji su zatočeni u nekim egzotičnim zemljama pretrpjeli nedemokratske sankcije (i prije te serije, Alan Parker snimio je ‘Ponoćni ekspres’), epizodu o tim patnjama, sa ili bez izvlačenja pouke. A onda se ni to očekivanje ne ispuni. Dolazi do obrata u kojem film, umjesto upozorenja na posljedice do kojih mlade prijestupnike može dovesti želja ua potrošačkim ekstremima, od tih mladunaca čini superjunake za zabavu publici njihove generacije. Problem ne bi bio da se priča od početka igra izvan ozbiljnosti, već što do tog obrata ‘u šalu’ dolazi onda kad je problem ozbiljno pripremljen. Od jednog psihološki angažiranog i audiovizualno zahtjevnog ulaženja u problem adolescentske žudnje za nedostupnim blagom konzumerizma, film se preokreće u anegdotu o klicima koji, obučeni u kostime iz videoigrica, mogu nadigrati ‘opake starce’ iznad tridesete. Taj lažni dojam sposobnosti školaraca (konketno, školarki) u odnosu na ‘staru gardu’, može biti opasan kao poruka. Ne stojim na stavu da filmom treba slati didaktičke upute, ali taj prijelaz iz ozbiljno argumentirane prijetnje do stripovskog rješenja u nadmoćnoj akciji potencijalno ugroženih, može doprinijeti lažnoj procjeni odnosa snaga Film kao da ozbiljno razrađuje uzroke, a posljedice rješava štosom.

Prizor iz filma 'Spring Breakers: Proljetno ludilo'; Fotografiju ustupio 2i Film

Prizor iz filma ‘Spring Breakers: Proljetno ludilo’; Fotografiju ustupio 2i Film

Neispunjena očekivanja ne događaju se slučajno, već se produciraju pomno eleborirana slijepa crijeva, duge pripreme za ono što se neće dogoditi. Ne mogu to argumentirati, a da ne ‘odam’ neke ishode filma’.

Na primjer, u jednoj epizodi zreli zli muškarac pokušava izmanipulirati povodljivu djevojku, dok ona plače, neodređeno predosjećajući opasnost. Sve to traje predugo, da bi se ona jednostavno izvukla iz filma u kojem je do tada imala implicitnu glavnu ulogu. Njen dvojbe i neodlučnost predmet su specijalnog, gotovo eksperimentalnog vizualnog prikaza, rastakanjem slike, razređivanjem konture, kao na Danima eksperimentalnog filma. A onda, tresla se brda, … U tom pjesničkom i ‘rap-etativnom’ nastojanju, naslov filma s dodatkom ‘forever’ previše se puta ponavlja, kao i scene u kojima se mlade stražnjice sudaraju s pićima i valovima.

Film je zanimljiv od prvog kadra do prvog spomena Britney Spears. Agresivna rap glazba koja prati scene divljanja mladeži i doprinosi opisu tog ludila, uz ponavljanje lajt motiva ‘Proljetno ludilo …zauvijek’, zamjenjuje sentiš koji na šminkerskom glasoviru na otvorenom svira lik koji je do tada predstavljen kao oličenje zla. Taj demon ‘američkog sna’ (James Franco) izgleda kao jamaičanska verzija zubima iznakaženog Pierrea Clementija (iz Buñuelove ‘Ljepotice dana’). I takav jedan Boogy man, koji se ikonografijom može pridružiti antologijskim zlikovcima američkog Juga, raznježuje se pjesmuljkom potrošene pop zvijezde u epizodi koja bi se mogla tolerirati samo ako je Spearsica sponzorirala film 🙂 .

Ada Jukić, 12.04.2013.