Tehnički muzej u Zagrebu, 19. prosinca 2012. – 6. veljače 2013.
Branko Vlahović: Retrospektiva
Sinoć otvorena Retrospektiva Branka Vlahovića oduševila je brojne ljubitelje umjetnosti okupljene u galeriji Tehničkog muzeja
Zagreb, 20. prosinca 2012. Radovi samozatajnog kipara minimalističkog izraza, Branka Vlahovića, nakon tridesetak su godina nepravednog zapostavljanja jučer zasjali u punom, restauriranom sjaju i fantastičnom postavu. Galerija Tehničkog muzeja u Zagrebu gotovo da je bila premala za sve znatiželjnike i ljubitelje umjetnosti koji su se okupili na otvaranju Retrospektive Branka Vlahovića i predstavljanju njegove monografije. Retrospektivna izložba skulptura i crteža Branka Vlahovića biti će otvorena do 6. veljače 2013. godine.
- Retrospektiva Branka Vlahovića – otvorenje; foto Nina Đurđjević
Jučer otvorena retrospektivna izložba samozatajnog hrvatskog kipara minimalističkog izričaja, Branka Vlahovića, nakon tridesetak godina ‘tišine’ ponovo aktualizira lik i djelo umjetnika koji je djelovao šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osim jedinstvene prilike da se šira publika i ljubitelji umjetnosti upoznaju s radom ovog ‘umjetnika iz sjene’, kako su ga njegovi suvremenici često znali nazivati, izložbom se otvara prostor za za kritičku valorizaciju, jasniju kontekstualizaciju i na koncu afirmaciju i pozicioniranje rada Branka Vlahovića. Svemu navedenom pripomoći će i jučer predstavljena umjetnikova monografija autora, kustosa i povjesničara umjetnosti Guida Quiena i Darka Schneidera u izdanju Art Studija Obzori. Urednica i dizajnerica monografije te voditeljica cjelokupnog projekta realizacije retrospektive Branka Vlahovića je Ana Labudović, mlada domaća grafička dizajnerica koja se bavi uredničkim i istraživačkim poslovima. Retrospektivnu izložbu skulptura i crteža Branka Vlahovića prigodnim i ugodnim govorima otvorili su: Markita Franulić, direktorica Tehničkog muzeja, Ana Labudović, Guido Quien, Darko Schneider i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport u Zagrebu.
Retrospektivna izložba u Tehničkom muzeju putem skulptura, crteža i nacrta predstavlja nekoliko različitih faza Vlahovićevog djelovanja – od početne figurativnije faze koju najbolje predstavlja javna skulptura Nimfa iz 1963. godine, pa sve do reduciranih, depersonaliziranih i minimalističkih skulptura koje su obilježile umjetnikovo stvaranje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. Radove iz potonje faze umjetnik je često izrađivao u suradnji s danas neaktivnim tvornicama Jedinstvo i TPK (Tvornica parnih kotlova). Taj je inženjerski aspekt realizacije radova, kao i činjenica da je Vlahovićeva najvažnija izložba održana 1975. godine u Tehničkom muzeju, presudio da se ova ‘povratnička’ izložba postavi na istom mjestu. Izložbu su priredili Art Studio Obzori i Tehnički muzej, autori postava su Guido Quien i Maša Milovac.
O Branku Vlahoviću:
Branko Vlahović rođen je 1924. godine u Bjelovaru, umro je 1979. u Zagrebu od posljedica prometnog udesa. Smrt je naprasno prekinula iznimno intrigantan opus ovog ‘čovjeka krhkog zdravlja i kipara odlučnog reza’, umjetnika samotnjaka koji je diplomirao 1951. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je pohađao specijalku kod profesora Frana Kršinića do 1953. Po završetku Akademije boravio je na tromjesečnom studijskom boravku u Parizu, gdje se ponovo vratio na dvomjesečni boravak 1979. godine.
Nakon što je neko vrijeme radio kao učitelj, krajem pedesetih godina odlučuje se na isključivo umjetničko djelovanje – kiparstvo i život od kiparstva. Ranu razvojnu fazu obilježava figurativno kiparstvo koje u kasnijim fazama u potpunosti napušta te se okreće apstraktnim oblicima. Prvu samostalnu izložbu Branko Vlahović imao je 1967. godine u Likovnom studiju Moderne galerije u Zagrebu. Na toj izložbi više nije bilo ni traga figuri niti asocijaciji. Izložio je apstraktne drvene skulpture i reljefe, pravilne, četvrtaste, geometrijske konstrukcije koje su podsjećale na arhitektonske makete što je i sam potvrdio izjavom da se arhitektonsko-estetsko iskustvo u njemu sublimiralo u skulpturu. Objektiviziranjem forme, Vlahovićevi su radovi poprimali industrijske oblike, što ga je posljedično odvelo i dizajnu, no nije se rado njime bavio, već mu je pribjegavao iz egzistencijalnih razloga.
Monografska izložba u Tehničkom muzeju 1975. godine donijela je Vlahoviću puniji odjek. Od te izložbe Branko Vlahović je bio znatno učestalije zastupljen na značajnijim, tematskim i problemskim, izložbama. Vlahovićeva posljednja samostalna izložba skulptura i crteža održana je u zagrebačkoj galeriji Karas 1978. godine, dok je Gliptoteka HAZU, u Zagrebu 1981. godine priredila posthumnu retrospektivu Branka Vlahovića. Izložbom Minimalizam u Jugoslaviji, 1983. godine, teoretičar i kustos Marijan Susovski je definirao umjetnost Branka Vlahovića. Izborom u tu problemsku izložbu, kao i tekstom u predgovoru, ali i s pet biranih reprodukcija, Susovski je jasno vrednovao tog kipara te odlučno potvrdio njegovu minimalističku pripadnost.
[izvor informacije Tehnički muzej]
