Na putu do zvijezde
Pitch Perfect (2012.)
Brownstone Productions (III), 2012. / 2012., Blitz
Format: 1,85:1
Color: Color | Black and White
Zvuk: Dolby Digital | Datasat | SDDS
Trajanje: 112 min.
Redatelji: Jason Moore
Glume: Anna Kendrick, Skylar Astin, Ben Platt, Brittany Snow, Anna Camp, Rebel Wilson, Alexis Knapp, Ester Dean, Hana Mae Lee, Kelley Jakle, Wanetah Walmsley, Shelley Regner, Caroline Fourmy, Nicole Lovince, Adam DeVine
Na putu do zvijezde – Movie Site
Pitch Perfect – IMDb
Tko želi zaboraviti probleme egzistencije, esencije, estetike i logike i utopiti se u utopiji američke fakultetske mladeži za koju svi ti problemi ne postoje (ali ih muče drugi problemi, osim učenja), može pogledati skupinu raspjevanih studentica koje se natječu u a capella pjevanju koje se u ovom filmu čini važnijim od baseballskih završnica. ‘Pitch perfect’ (ovaj pitch i asocira na baseball) novi je u nizu filmova u kojima pratimo put do uspjeha kandidata koji na početku nemaju šansi za uspjeh, ali ipak uspiju, u Americi i u filmu. U žanrovskoj filmskoj konkurenciji stotine deprivilegiranih skupina osvojilo je prvenstva na dobro organiziranim natjecanjima u svojoj hiperkompetitivnoj zemlji i potvrdio mit o tome kako je (tamo) svima sve moguće, ‘samo kad bi to znali’.
Ono što ovaj tipski film čini zanimljivim nije konkretan slučaj u novoj natjecateljskoj disciplini, već neprimjetni subverzivni elementi koji osvježavaju podžanrovsku formulu. Američka junakinja na američkom koledžu (na kojemu je njezin otac jedan od profesora) jedva se snalazi u okruženju kojim dominiraju manjinske skupine i inicijative. Njena korejska cimerica ne nastoji ljubaznim odnosom dodvoriti se pripadnici ‘white female USA’ klase, već sa svojim sunarodnjacima bez kompleksa zauzima društveni i doslovni prostor američke institucije.
- Prizor iz filma ‘Na putu do zvijezda’
Junakinje priče nisu (sve) vitke i lijepe kao Barbike (iako se neke oslovljavaju tako), već se u tu skupinu (stjecajem prilika, odnosno, neprilika) ubacuju i ‘one drugačije’, to jest debele, crnopute ili lezbijke, ili jedno i drugo istovremeno i emancipirano. Debela plavuša nema kompleksa i ne oskudjeva u komunikaciji s istim i drugim spolom. Ljepotice slobodno koriste pejorative i jedna drugu od milja zovu ‘bitch’. Studenti ne brinu o tome kako će platiti školarinu ili položiti ispit. Nitko ni u jednom kadru ne uči i ne pohađa nastavu. Američki Colledge, kao što pokazuju scene dolaska brucošice u Campus, izgleda kao radionica i pozornica za brojne slobodne aktivnosti studenata udruženih u ona ‘bratstva i sestrinstva’ koja tako obvezuju slobodnu volju budućih intelektualaca, da smo neke slučajeve pratili i u žanru horrora.
Glavna junakinja (Anna Kendrick, glumi ‘onu pravu’ i u ‘Posljednjoj patroli’) sa svojim isturenim zubima osmjeha nije eksplicitna ljepotica (to relativizira njezin partner u filmu i konkurent u pjevanju: Jesi li ti ona koja kad skine naočale… ispostavi se da je ljepotica?).
U novom filmskom poretku producenti nastoje privući mlado gledateljstvo likovima koji su im slični, a ne idealiziranim junacima s kojima se mogu poistovjetiti pa u ‘Pitch Perfectu’ nema ‘perfektnih’ lica u konvencionalnom smislu. Multipleks generaciji serviraju se klinci koji izgledaju i ponašaju se kao oni, ne bi li ih se što više okupilo u kinu.
Da bi rezultat box officea bio još ‘sočniji’, u filmu se serviraju (u dvostrukoj dozi) obroci vulgarnog humora, konkretno dvije scene povraćanja jedne od vitkih studentica iz čijeg želuca kao iz vatrogasne pumpe istječu nevjerojatne količine žućkastog sadržaja. Iako ne mogu razumjeti što bi tu moglo biti smiješno, moram priznati da sam u kinu čula srdačan smijeh prilikom svakog od tih gadljivih izljeva, koji se pojačavao kad bi u tu tekućinu netko upao ili se klizao po njoj.
Što se cijele filmske priče tiče, ona se premješta sa skupne natjecateljske sudbine na individualnu junakinju, pa se njen cilj da postane DJ i napusti fakultet prometne u odanost pjevačkoj skupini i doprinosu njenom plasmanu. Naznačena veza s naočitim radijskim voditeljem ostaje naznačena, a zapretu se još neki alternativni kraci radnje, primjerice, hamletovsko pitanje, Što je to, ako ne traumatični razvod roditelja, što tu djevojku ‘odbija’ od onih koji joj se žele približiti?
U tom teenagerskom filmskom igrokazu dirljivu ulogu nosi dobro držeća Elizabeth Shue, kao televizijska voditeljica natjecanja i članica organizacijskog odbora koja vodi računa o regularnosti natjecanja, ozbiljnošću povjerenstva za sukob nadnaravih interesa. Doskočice s lascivnim asocijacijama kojima popraća nastupe golobradih natjecatelja pokazuju koju ulogu u kompetitivnom svijetu mogu dobiti oni koji se više sami ne mogu natjecati.
Ada Jukić; 11.12. 2012.
