Iako je zlatno doba rumunjskog filma naizgled prošlo, rumunjski filmovi i dalje su prisutni na najvećim festivalima, s manjim ili većim uspjesima. Jedan od takvih je i film ‘Nova godina koja nikad neće stići’, jedno od ugodnijih iznenađenja ove godine. Film je došao na Zagreb Film Festival već kao dobitnik nagrade Horizonti i pobjednik FIPRESCI nagrade (Orizzonti i paralelni odsjeci), na Venecijanskom Film Festivalu. Redatelj Bogdan Muresanu, film je utemelji na svojem kratkom filmu iz 2019., ‘The Christmas Gift’ (Cadoul de Craciun).
Fotografiju ustupio TMDB
Na početku filma upoznajemo tv ekipu koja priprema novogodišnji program i nađe se u problemu jer je glumica koja je na unaprijed snimljenom materijalu održala glavnu posvetu Ceausescu, pobjegla u inozemstvo. Dalje kroz više različitih ali povezanih priča pratimo redatelja novogodišnjeg programa koji traži sličnu glumicu za zamjenu, glumicu koja je odabrana za zamjenu, ali to nikako ne želi biti, redateljeva sina koji sa prijateljem planira preči Dunav u Jugoslaviju (naravno da mi je to bila snažna asocijacija na pjesmu Noć kad sam preplivao Dunav, Đorđa Balaševića), agenta tajne policije koji prati redateljeva sina, agentovu majku koja se seli iz velike kuće u mali stan i radnika koji je po zadatku poslan da obavi selidbu.U Temišvaru je već krenula tzv. Rumunjska revolucija, ali vijesti o njoj baš se nisu smjele širiti.
Iako su neke priče manje zanimljive od drugih (priča o redateljevu sinu djeluje pomalo suvišno), film u svojih 2 sata i 18 minuta, drži pažnju gledatelja. Film se iz svoje početne premise sumorne socijalističke drame prema kraju razigra u smjeru crne komedije, ali i što je pomalo netipično za filmove koji dugo traju, prema svojem kraju postaje bolji. Tome je sigurno pridonijela i razigrana glumačka ekipa. Kostimografija, scenografija i kamera uspijevaju dočarati socijalističku državu s kraja 80 – ih godina prošlog stoljeća. Redatelj filma Bogdan Muresanu, koji je ujedno i autor scenarija, sigurno je najzaslužniji što se film nijednog trenutka ne gubi u svim tim pričama i što ritam filma ne pada. Njegov rad prepoznala je i Europska filmska akademija, koja je nominirala njegov film u kategoriji Europskog otkrića – Prix FIPRESCI. Neovisno o ishodu nominacije, iščekivat ćemo njegov sljedeći film sa zanimanjem.
Kako vidimo život u prošlosti nije samo Hrvatska specijalnost, ove godine na Vukovar Film Festivalu prikazan je također rumunjski film Za slobodu koji se bavi istim periodom rumunjske povijesti, doduše na malo drugačiji način. Nova godina koja neće stići, u svojoj konačnici nije depresivan film i gledatelji kraj filma dočekaju s osmijehom na licu.
Darko Pleša
