Ove godine Zagreb film festival otvoren je debitantskim filmom Brune Ankovića, Proslava. Film je nastao prema knjizi Damira Karakaša iz 2019. godine. Svoju premijeru ovaj film je imao na festivalu u Karlovym Varyma, a ovoga je ljeta i pobijedio na Pula Film Festivalu. Od 14.11. 2024., film je počeo igrati u domaćim kinima.
Radnja filma proteže se od sredine 20-ih godina prošlog stoljeća do 1945. godine u neimenovanom ličkom selu. Uvodna scena filma prikazuje dječaka koji bježi od divljih pasa i/ili vukova koji ga žele rastrgati. To je noćna mora koju sanja odrasli čovjek, Mijo, koji spava u grmlju blizu kuće. Gladan, žedan, neobrijan, upadljivo mršav i u strahu, skriva se od pripadnika vojske, kojoj on očigledno nije pripadao. Kad procijeni da je sigurno, Mijina žena Drenka, donosi mu vodu i hranu. Saznajemo da se za neko vrijeme Mijo misli predati, ali da smatra da je još rano i da bi mu život bio u opasnosti ako bi to učinio sada. Dalje se film odvija u nelinearnim pričama, sveukupno četiri, svaka smještena u drugo godišnje doba, pokazujući nam Miju kroz nekoliko razdoblja njegova života, prepuštajući tako gledateljima da sami povežu dijelove priče Mijina života. Kroz iduće priče upoznajemo Miju kao dječaka i Miju kao mladića, njegovo upoznavanje i zaljubljivanje s Drenkom. Saznajemo i o surovosti života u Lici, koja je bila jednako nemilosrdna i prema ljudima i prema životinjama. Film u završnom segmentu ponovo prikazuje Miju kao odraslog u proljeće 1941., kako sa svojom budućom suprugom Drenkom i njenim bratom Rudom, odlazi u gradu na proslavu nove države. Film završava s dokumentarnim snimkama proslave proglašenja NDH, što je ujedno i podsjetnik koliko smo često blizu toga da čovječanstvo krene prema novoj autodestrukciji.
Fotografiju ustupio TMDB
Iako na prvu roman ‘Proslava’ ne djeluje filmično, Bruno Anković i njegova scenaristica Jelena Paljan , napravili su odličan posao. Proslava je svakako jedan od boljih hrvatskih filmova u zadnjih nekoliko godina. S obzirom na trendove s najvećih filmskih festivala, usudim se utvrditi da ‘Proslava’ s obzirom na kvalitetu ima mjesta na svakom od njih. Otkriće filma je svakako Bernard Tomić, glumac koji je utjelovio odraslog Miju. Njegova upečatljiva pojavnost pred kamerom i metodski pristup glumi, ponijeli su glavni teret filma. Inače čitav glumački ansambl je na visini zadatka, u kojem su većinom mladi i neafirmirani glumci, osim već etabliranih i uvijek dobrih Izudina Bajrovića, Krešimira Mikića i Rakana Rushadiata. Malog Miju glumio je Jan Doležal, a Miju tinejdžera glumio je Lars Štern. Drenku su također glumile dvije glumice, Klara Fiolić i kao mladu Drenku Tena Šubarić. Drenkinog brata Rudu glumi Nedim Nezirović.
Svakako treba istaknuti i kameru Aleksandra Pavlovića (profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu) koji je posebno na početku filma na gledatelje prenio osjećaj tjeskobe i beznađa s kojima se Mijo suočava.
Bitnu ulogu u filmu igra i sama Lika. Surov kraj s još surovijom, dugotrajnom zimom, kao takav snažno sudjeluje u oblikovanju tamošnjih ljudi kao takvih. Film je sniman na sjevernom Velebitu i okolici Perušića (čini mi se kod Kosinja). Iz današnje perspektive Lika izgleda kao jedan od posljednjih kutaka svijeta gdje čovjek još nije napravio nepopravljivu štetu, čisti zrak i domaća hrana, no ipak zbog svoje uglavnom škrte zemlje Ličani su prošlog stoljeća masovno odlazili iz Like. Unatoč svemu tome nekima od njih Lika je i danas čvrsto urezana u srcu, gotovo kao nekad vjetar i hladnoća na licu.
Darko Pleša
