Japanski arhitekt Shusaku Arakawa i američka umjetnica Madeline Gins smatrali su da svakodnevica ljudima pruža neispunjen život bez energije i motivacije. Iz takvog razmišljanja proizašao je koncept tzv. reverzibilne sudbine. Njime su bili fascinirani profesionalci iz različitih polja djelovanja, poput umjetnika Marcela Duchampa i fizičara Nobelovca Wernera Heisenberga.

Arakawa i Gins su arhitekturom odlučili pozitivno utjecati na psihofizičko zdravlje, a samim time i dugovječnost ljudi (istraživanja pokazuju da nepredvidljiva okolina pozitivno utječe na poboljšanje imunološkog sustava). 1995. godine izgradili su eksperimentalni “Site of Reversible Destiny” u parku Yoro, nedaleko od Nagoye, na površini od 18.000 m2. Podsjeća na veliki puzzle izvrnute perspektive, s građevinama kroz čije zidove prolazi namještaj, stropovi zrcale arhitekturu podnih površina i sl.

Fotografija: Estate of Madeline Gins (Objavljeno s dopuštenjem Zaklade Madeline Gins) & Tihoni Brčić

Ovaj koncept je izašao iz eksperimentalnog u praktično okruženje 2005. godine, kad je izgrađen stambeni kompleks “Reversible Destiny Lofts” u gradiću Mitaki, u Tokiju. Koloristički apartmani napravljeni su od betonskih modula kocki, kugli i valjaka i podsjećaju na dječje građevine od kocaka. Ima ih devet, a u sedam trajno žive stanari, dok se ostala dva iznajmljuju kratkoročno.

Zahvaljujući tom potezu ljubitelji otkačene arhitekture mogu iskusiti stanovanje u ovom neobičnom apartmanu, zapravo umjetničkoj instalaciji. Ostali mogu vidjeti ove apartmane kroz privatne arhitektonske ture, te u raznim reklamama, serijama i glazbenim spotovima.

U apartmanu se nalaze zakrivljeni zidovi, grbavi podovi, šarene cijevi po stropu, ljestve koje nikuda ne vode, plesna šipka, gimnastičke ručke i mreža za odmaranje. Sve usred centralne sobe koja je spojena s kupaonicom i kuglastom sobom koji nemaju vrata, a u samom centru dnevne sobe ukopana duboko u pod nalazi se kružna kuhinja sa šankom. U kupaonici dominira tuš kabina, također u centru, služeći kao paravan iza kojeg se krije neograđeni visoko sofisticirani elektronski WC, tzv. washlet.

Podovi su napravljeni od očvrsnute mješavine šodra, zemlje i cementa. Namjerno su neravni i pod raznim kutevima. Ovi apartmani nemaju ormare, a i nemoguće ih je instalirati u neravni interijer. Srećom Japanci žive minimalistički pa se mogu snaći bez njih. Zato imaju kukice na koje se okače platnene vreće koje zamjenjuju ormare, ladice i kutije. Spavaća soba nešto je normalnija pa ima ravni pod, dekorativni šljunak po kojem se može hodati i tradicionalna klizna vrata. Spava se na futonu japanskog stila direktno na podu.

Da koncept reverzibilne sudbine djeluje na stanare, neki od njih su već nakon nekoliko mjeseci osjetili poboljšanja – odolijevaju prehladama, vitalniji su, gube tjelesnu težinu… Jedan stanar je čak usporedio život u apartmanu s prakticiranjem Joge (što je idealno u žutoj kuglastoj sobi).

Ako posjećujete Tokio, svakako preporučujemo da preko Airbnba pogledate ponudu “Reversible Destiny Lofts” i ako ništa drugo, barem otiđete na privatnu turu stana i sami iskusite čari ovog neobičnog koncepta. Iskustvo stanovanja, barem tih 3-5 dana koliko smo bili u par navrata, zaista je jedinstveno. Potiče dobro raspoloženje, zaigranost, znatiželju, stimulira sva osjetila (pogotovo taktilno – kad udarite nožnim prstima u grbavi pod), te drukčiji pogled na svijet u kojem živimo.

Tihoni & Iva Brčić
16.11.2024.