U periodu od 28.08. do 01.09.2024. godine održan je 18. Vukovar Film Festival, drugu godinu za redom pod ravnanjem Darka Puharića u ime tvrtke Design studio D, u suorganizaciji sa Turističkom zajednicom grada Vukovara. Ove godine prikazano je 35 igranih i dokumentarnih filmova u službenoj konkurenciji. U odnosu na prošlu godinu, broj lokacija se povećao, tako da je dio glavnog programa prikazivan u Cinestaru Vukovar, dok je u Muzeju vučedolske kulture prikazan dodatni program Arheofilm. U sklopu ovog programa prikazan je i dokumentarni film ‘Blago kraljevstva Dahomey’, ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Na inicijativu umjetničkog direktora festivala Daniela Rafaelića, uveden je i popratni program, Kinematograf – izgubljene filmske godine, s ciljem da se prikažu filmovi iz devedesetih rađeni isključivo za kino, sa željom da Vukovarci osjete kino iskustvo koje im je devedesetih godina uskraćeno.
Mastergame (2023) ; Fotografiju ustupio TMDB
Na otvaranju festivala prvo je prikazan kratki animirani film Ane Despot, ‘Šuma Striborova’ po motivima Ivane Brlić Mažuranić. Novo čitanje domaćeg klasika donijelo je poznatoj priči novi sjaj i razigranost, i animacijom i tekstom. Glavni film večeri, također je bio domaći film, ‘Frka’. Radnja filma čiji je redatelj Svebor Mihael Jelić, događa se tijekom jedne noći u Osijeku i većina glumaca je iz Osijeka ili Vinkovaca. Ne bi nas iznenadilo da ovaj film mladenačke energije postane i kino hit, jer svakako je i rađen za širu publiku, što je i ugodno i dobrodošlo iznenađenje ako imamo na umu da se većina filmova u Hrvatskoj ipak radi za festivale.
Inače, ove godine zemlja partner bila je Njemačka, što se odrazilo na zaista reprezentativne naslove njemačke kinematografije; ‘Zakon zbornice’, jedan od pet nominiranih za Oscara za najbolji film s ne engleskog govornog područja za 2023. godinu (ove godine bila je i potkategorija kandidati podunavskih zemalja za Oscara). Tu su i dva filma koja su imala svoje premijere ove godine na Berlinu; ‘S ljubavlju, Hilde’ i ‘Do kraja života’ (o kojem možete čitati na FILM-MAG.net-u ). Iz zemlje partnera stigli su i dokumentarci, ‘Nebo može čekati’ i ‘Rasplesana srca’. Od ostalih prikazanih filmova, najviše pažnje od strane publike uvijek dobiju festivalski hitovi, a ove godine to su bili ‘Hotel Palace’ Romana Polanskog i ‘Kinds of Kindness’ Yorgosa Lanthimosa, prije kojega je prikazan i ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ Nebojše Slijepčevića, dobitnik nagrade na Cannes film Festivalu za najbolji kratki film. Iz čitave galerije preostalih filmova pristiglih iz podunavskih zemalja, prepunih festivalskih pobjednika i domaćih kino hitova, svakako treba izdvojiti ’20 dana u Mariupolju’, dobitnika Oscara za najbolji dokumentarni film. Domaća publika s posebnom je pozornošću i emocijom, odgledala dokumentarni film ‘Memorija jedne generacije – Ratni radio Vukovar’, etablirane redateljice dokumentarnih filmova s tematikom domovinskog rata Biljane Čakić
Pobjednik u igranoj konkurenciji mađarski je film ‘Šah-mat’ redatelja Barnabasa Totha, slobodna interpretacija ‘Novele o šahu’ Stefana Zweiga. Ovaj vješto režirani film balansira između ljubavne drame, ratnog filma i fantastike. Pobjednik u dokumentarnoj konkurenciji je domaći film autora Roberta Bubala ‘Hassanovi ratovi’. Ovo je film o novinaru Večernjeg lista Hassanu Haidar Diabu, rođenom Libanoncu, koji je sniman u Zagrebu i Bejrutu. Zanimljiv film nakon kojega je ostalo više pitanja nego što je donio odgovora, ujedno je i zatvorio 18. Vukovar Film Festival.
Dvostruko više filmova u odnosu na prošlu godinu i gotovo istovremeno prikazivanje filmova iz službene konkurencije na dvije lokacije, dovelo je ljubitelje filma (a bilo ih je ) u situaciju da moraju izabrati koje će filmove gledati tj. koje neće. Zbog preklapanja projekcija neke su projekcije znale biti poprilično prazne. Pitanje je i je li Muzej vučedolske kulture dobro izabrana lokacija, jer se nalazi van festivalske rute.
Na kraju ostaje nam zaključiti da Vukovar Film Festival ostaje mjesto gdje ljubitelji filma mogu vidjeti neke filmove za koje inače ne bi imali prilike, da neke prestižne filmove mogu vidjeti premijerno u Hrvatskoj i gdje se domaćini, organizatori, volonteri i gosti festivala lako povežu u jednu pozitivnu filmsku priču.
Darko Pleša
