“Alien: Romulus” u 4DX kino-formatu omogućuje gledateljima da osjete Facehuggere pod nogama, kišu na licu, bestežinsko stanje, te isisavanje u vakuum svemira. Uz IMAX i ScreenX, 4DX je format koji je obožavateljima Alien franšize omogućio još jedno kino iskustvo koje se ne može simulirati u kućnim uvjetima.
Oni koji su već iskusili 4DX znaju da neki akcijski filmovi nisu baš najpogodniji za 4DX iskustvo, jer svaki udarac, pucanj i sl. na ekranu poprate sjedala neugodnim trzajem. Srećom “Alien: Romulus” nije takva vrsta filma i 4DX efekti su se uglavnom prirodno stopili s filmom.
Fotografiju ustupio ScreenRant
Još u 4DX verziji “Gravitacije” pomicanje sjedala pokazalo se idealnim za simuliranje bestežinskog stanja. Tako je bilo i u “Alien: Romulusu” u kojem ima više scena s nultom gravitacijom koju su jednostavno žudjela za 4DX-om. Naravno efekt je besprijekoran i radi elegantnu imerziju u film, pogotovo u sceni napada horde Aliena u bestežinskom stanju. Šteta što mlaznice vode nisu bile korištene jer se kiselina-krv Aliena dovoljno naprskala u toj sceni.
Dvanaest turbina povrh zidova dvorane fantastično su improvizirale isisavanje atmosfere na brodu u par navrata. Čak je i smjer strujanja vjetra bio usklađen s filmom, pa se zaista moglo na koži osjetiti kako protagoniste i gledatelje pokušava progutati vakuum svemira. Smatram da je ovo najdojmljivija uporaba turbina u 4DX ikad.
Odlično je funkcionirao blagi, ali učinkoviti efekt kiše. To je zapravo vodena para koja se lagano rasprši pred gledateljima, dočaravajući kišno vrijeme na rudarskoj koloniji na planeti LV-410 na samom početku filma. U kombinaciji sa strujanjem vjetra i stilom snimanja, zaista pojačava dojam koji kolonija ostavlja na njezine stanovnike ali i same gledatelje. Raspršivanje vodene pare bilo je učinkovito i u prizorima u svemiru, kad svemirski brod prolazi blizu ledenih prstenova planete.
Po običaju, uvijek treba provjeriti da li vaše sjedalo uopće ima instalirane uzice za diranje nogu pod sjedalima. Ovdje su dobro korištene pri povlačenju likova po podu i naravno napadima paukolikih Facehuggera. Miris je korišten svega par puta. Iako postoji nekoliko različitih vrsta mirisa i ovdje se radilo o paljevini, upotrebljeni miris bio je slatkasti.
Začudo, unatoč prikladnim trenucima u filmu neki efekti su izostali. Primjerice, stroboskopska svjetla uopće nisu bila aktivna unatoč povremenoj rafalnoj pucnjavi i eksplozijama u filmu, a ista stvar je bila s dimom. Mlaznice vode nisu bile korištene (barem na mojem sjedalu), a mlaznice zraka vrlo rijetko.
Tihoni Brčić
