Hrvatsku premijeru njemačkog filma ‘Sterben’, nespretnog prijevoda ‘Do kraja života’, imali smo priliku vidjeti na nedavno održanom Vukovar Film Festivalu. Svjetsku premijeru ‘Sterben’ je imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 2024. godine, gdje je i dobio nekoliko nagrada. Između ostalih za najbolji scenarij, koji je potpisao Matthias Glasner koji je ujedno i redatelj filma.
Fotografiju ustupio TMDB
Film prati obitelj Lunies, podijeljen u nekoliko kratkih, povezanih priča. Na početku upoznajemo Lissy (Corinna Harfouch; hrvatskoj publici poznatoj po naslovnoj ulozi u filmu Lara, prikazanom 2019. godine na Zagreb Film Festivalu) i Gerda (Hans-Uwe Bauer), starije članove obitelji te saznajemo da je Gerd bolestan i nefunkcionalan za samostalan život, ali i da Lissy ima svoje zdravstvene probleme. Dalje kroz priče upoznajemo sina Toma (Lars Eidinger) dirigenta i njegove složene odnose s bivšom djevojkom (Anna Bederke) s kojom je postao roditelj djeteta kojem nije biološki otac, kao i složen odnos s Bernardom (Robert Gwisdek), kompozitorom čiju skladbu “Dying” premijerno treba orkestrirati. Probe za “Dying” protječu tako da Bernard mijenja partiture za vrijeme probe, napada članove orkestra, svađa se s Tomom i čitav proces otežava svojim ponašanjem. Zadnju upoznajemo kćerku Ellen koja, kako saznajemo, rijetko zove i ne posjećuje roditelje i ne javlja se bratu. Iako je njen lik najviše opterećen klišejima, Lilith Stangenberg, glumica koja tumači Ellen, donosi nam lik koji djeluje životno, podjednako i privlačnu i odbojnu ženu. Razlog njene samodestrukcije, alkohol i promiskuitet, ostaje malo u magli.
Kompletni glumački ansambl odradio je vrhunski posao u ovoj složenoj drami. Posebno dojmljiva scena je razgovor između Lissy i Toma u kojem postoje samo pitanja, ali ne i odgovori, i iz kojeg dobivamo malo precizniji uvid u Lissyn hladan karakter, kao i naznake Tomovih problema. Uz nabrojane glumce u filmu se u manjim ili većim epizodnim ulogama pojavljuju i glumci koji su od ranije poznati našoj “festivalskoj” publici ; Ronald Zehrfeld (Barbara, Feniks ) i Saskia Rosendahl (Djelo bez autora).
Film koji traje tri sata, od samog početka drži pažnju, iako je dojam da u zadnjih sat vremena, malo gubi na snazi u odnosu na prve dvije trećine filma, dok neke situacije djeluju malo isforsirane. A možda čitavu dramatičnost treba gledati kao da se radi o klasičnoj skladbi za orkestar?
Drama o (ne)obiteljskim odnosima, depresiji, prihvaćanju, osjećaju manje vrijednosti i još koječemu, film je koji vas uvuče u svoj svijet, iako to zasigurno nije svijet kojem želite pripadati .
Darko Pleša
