“Alien: Romulus” vratio se korijenima prva dva legendarna “Alien” filma s odličnom atmosferom, koju u kinima gledatelji mogu iskusiti u više formata, uključujući i najnoviji ScreenX. Cilj ovog kino formata je pružiti veću imerziju u iskustvo gledanja filma, ne veličinom kao IMAX, niti multiosjetilnim efektima kao 4DX, već ispunjavanjem periferalnog vida.
To je učinjeno pretvaranjem zidova s lijeve i desne strane u dodatna platna, koja proširuju sliku s centralnog platna u panoramski pogled od oko 270°. Kako se ne radi o jednom širokom panoramskom konkavnom platnu, već o tri stijenke dvorane, slika se neizbježno lomi pod oštrim kutem i vidljivo je presječena na dva mjesta gdje se projekcija s dodatna dva projektora, odnosno stijenke dvorane spajaju. Javlja se i manji problem drukčije/slabije kvalitete boje i kontrasta slike na rubnim platnima.
Fotografiju ustupio Bloody Disgasting
Najveći je problem što filmovi nažalost nisu snimljeni u toliko širokom panoramskom formatu da ispune sve tri stijenke. Ako i jesu snimani s ciljem da se koristi u ScreenX-u, onda panoramski format slike ionako ispunjava samo dio bočnih projekcija. Vizualni efekti filmske kvalitete se uglavnom ne kreiraju za dodatnu bočnu sliku jer iziskuju previše vremena i preveliki budžet, što ScreenX format ne bi učinilo ekonomičnim (to bi bilo skoro kao snimanje tri filma). Stoga se pribjegava rastezanju bočne slike, te ekstremnom krpanju slike iz postojećih elemenata za kadrove koji nemaju viška slike.
Sve navedeno nije vidljivo u promotivnim materijalima za ScreenX, kao ni u posebno prilagođenom ScreenX traileru za “Alien: Romulus”. Tako da treba prilagoditi očekivanja. Ionako to nije drastično utjecalo na iskustvo gledanja “Alien: Romulus”, jer radi se samo o periferalnoj slici koja ne nudi ništa bitno za praćenje filma na bočnim platnima, dok je imerzija zaista učinkovita i pruža neobično iskustvo kao niti jedan drugi format.
Kako ScreenX-a nema u Zagrebu, pogledali smo film u Rijeci. Nažalost, prije filma nije bilo niti jedne reklame niti trailera za film u ScreenX formatu, što je zaista šteta. Bitno je napomenuti da niti jedan film nema sve scene na bočnim stijenkama, već se prikazuju samo odabrane. Riječ je uglavnom o panoramskim ili spektakularnim prizorima, primjerice u svemiru ili pri napadima aliena, dok su ostali prizori rezervirani samo za glavno platno, a bočne su projekcije ugašene. Tada montaža filma s intervencijom u ScreenX domeni višestrukih ekrana može poprimiti dojmljiviji učinak.
Tako nakon prvog susreta s facehuggerima (kojem je pojačana tenzija s bočnim platnima), kad se posada nakratko izvuče, bočne projekcije se polagano ugase i sav fokus je na dramu oko ozlijeđenog protagonista. Nekad se bočne projekcije pojave agresivno na rez, vodeći se konkretnim događajem unutar kadra. Primjerice, pri kadru u kojem se naglo pale motori svemirskog broda u orbiti, također se naglo na rez pale bočne projekcije i u trenu smo u svemiru! Dojam je zaista impresivan, pogotovo kad se radi o planeti s ledenim planetarnim prstenom.
Sa bočnim projekcijama se nije štedjelo u ovom filmu. Pojavljuju se 15-ak puta kroz cijeli film i nema puno praznog hoda u smislu izostanka bočne slike. Naravno, pojačane su tenzija i klaustrofobija, neke od glavnih karakteristika “Alien: Romulusa”, a bez obzira da li se jednostavno vide kontrolne ploče u kabini ili cijevi u hodnicima svemirskog broda, efekt da je gledatelj smješten usred broda je zaista prisutan u ScreenX-u.
Tihoni Brčić
