Siguran korak u osmo desetljeće
Naš najveći, najvažniji i najstariji nacionalni filmski festival, ponajprije dugometražnih igranih filmova, u Puli i njezinoj veličanstvenoj Vespazijanovoj areni, imao je 71. izdanje od 11. do 18. srpnja 2024. Drugu godinu su nova organizacija i vodstvo festivala opet priredili iznimno bogat i raznovrstan filmski program za sve uzraste, natjecateljski i nenatjecateljski, tako da su se na nekoliko mjesta, kina u zatvorenom i otvorenom prostoru, filmovi prikazivali od 10. sati ujutro do iza ponoći. I doista je svaki posjetitelj, svaki gledatelj, mogao pronaći u toj lepezi filmova mnogo toga prema svojemu ukusu.
No, kao uvijek, natjecateljski program hrvatskih filmova bio je najvažniji i najzanimljiviji, a potom program manjinskih hrvatskih koprodukcija. Svaki je sadržavao po jedanaest filmova, od kojih je gotovo polovica već bila u kinodistribuciji, pa su premijerni bili najiščekivaniji. Zato će o njima biti riječi.
Proslava ; Fotografiju ustupio PFF
Ono što se odmah može reći, jest da su svi filmovi pokazali više nego solidnu produkciju i kvalitetu, raznovrsnost žanrova, a nekoliko ih je iznenadilo sve gledatelje količinom zabave i smijeha koje su izazvali, tako da su time dodatno učinili vesele i ugodne, tople pulske večeri. Istina, nisu bili svi baš dobro dramaturški i redateljski usklađeni u cjelinu, i sve ih se ipak ne bi moglo nazvati umjetničkim djelima, ali sve ih se može preporučiti da ih se pogleda kada dođu u kina.
Osim cjelodnevnih projekcija, bio je gotovo cjelodnevan vrlo važan, zanimljiv i bogat program u Festivalskom centru, koji je bio u Domu hrvatskih branitelja. To je bila iznimno dobra prilika za diskurzivne programe, predstavljanje filmskih ekipa, knjigâ o filmovima i festivalima, kritičarske dvoboje Točno u podne, ocjene filmskih kritičara, dodjele nagrada strukovnih organizacija, susrete i druženja filmskih profesionalaca i filmofila. Riječju, sjajno osmišljeni cjelodnevni intenzivni programi.
Kada je riječ o nagradama, bio je službeni festivalski peteročlani žiri, publika je glasala i dala svoju nagradu, akreditirani filmski kritičari i novinari u kulturi ocjenjivali su filmove pa je njihov sud bio još jedan, treći pogled na vrednovanje filmova, a i Kino mreža dodijelila je svoje nagrade.
Kada je riječ o pobjedniku ovogodišnjega festivala, izvrsnom debitantskom filmu Proslava Brune Ankovića prema istoimenomu romanu Damira Karakaša, poklopila su se mišljenja žirija, koji mu je dodijelio Veliku zlatnu arenu i još tri Zlatne arene (scenarij, kamera i glavna muška uloga), filmskih kritičara koji su mu dali najvišu ocjenu, i Kino mreže koja mu je dodijelila svoju nagradu kojom mu omogućuje da dopre do svih nezavisnih kina u Hrvatskoj.
Publika je općenito bila blagonaklona dijeleći visoke ocjene, ali je pokazala i veliku zrelost prepoznavši i nagradivši Zlatnim vratima Pule odličan ali ozbiljan film, dramu Sveta obitelj redateljice Vlatke Vorkapić, koji tematizira tragičan događaj u slavonskome selu šezdesetih godina prošloga stoljeća. Taj je film dobio još dvije Zlatne arene, za sporednu žensku ulogu i kostimografiju, Brezu za najbolju debitanticu i nagradu Nikola Tanhofer za kameru.
Sveta obitelj ; Fotografiju ustupio PFF
I doista, ta su dva filma, Proslava i Sveta obitelj, bili najbolji, najcjelovitiji i filmskom poetikom i estetikom, filmskih jezikom i redateljskim prosedeom, te uistinu umjetnički filmovi. Oni su i velik doprinos hrvatskoj kinematografiji koja sigurno kroči uzlaznom putanjom.
Festivalski žiri bio je blagonaklon prema hrvatskim filmovima, pa je gotovo svakomu dodijelio po jednu-dvije Zlatne arene u raznim kategorijama. Među igranim filmovima ove je godine bio i jedan dokumentarac, vrlo dobar, hrabar i krajnje iskren, autobiografski u odnosu na svoju obitelj, Naša djeca Silvestra Kolbasa. Zasluženo je dobio Zlatne arene za zahtjevnu montažu i režiju.
Nov film našega uglednoga redatelja Rajka Grlića, koji obilježava pedeset godina od prvoga svojega filma, i to prikazanoga baš u pulskoj Areni 1974. godine, svečano je otvorio festival. Početno se temelji na Krležinom djelu Na rubu pameti, da bi se razvio u snažnu društveno-političku kritiku, koja će se vjerojatno gledateljima svidjeti. Naslov mu je Svemu dođe kraj, a nadamo se da to ipak nije posljednji Grlićev film.
Važan društven problem tematizira i socijalna drama Žena s gumenim rukavicama Marija Šuline. Riječ je o najvećem prosvjetnom štrajku iz 2019. godine, a snimljena je u Đakovu sa slavonskom glumačkom ekipom. Areta Čurković je izvrsna u glavnoj ulozi i nosi cijeli film, i zaslužila je nagradu koja je, nažalost, izostala. No u cjelini film ima dosta propusta i na amaterskoj je redateljskoj razini.
Ove je godine prikazan premijerno film prije svečanoga otvorenja. Riječ je o novom uratku Nevija Marasovića Šlager. To je minimalistična romantična drama sa samo dva lika, koja preispituje odnos muškarca i žene koji su nekad bili u vezi, još uvijek su emocionalno povezani, a spaja ih i ljubav prema filmu. Sličnoga je ispovjedničkoga prosedea s metafilmskim elementima kao i njegov film Vis-à-Vis. Za idući festival najavljen je Marasovićev sljedeći film, koji će biti treći u tri godine zaredom u Puli!
Dva filma izazvala su najviše neočekivanoga smijeha i zabave, premda u sebi imaju i ozbiljnu tematsku potku, mješavinu komedije i drame, i u cjelini nisu dobro usklađeni. Ali gledateljima, posebice mladima, bit će zabavni. To je Frka, studentski uradak Svebora Mihaela Jelića, radnjom smješten u jednu noć u Osijeku, čime je treći slavonski film na ovogodišnjoj Puli. Drugi zabavan film jest Živi i zdravi Ivana Marinovića, jedini film iz programa manjinskih koprodukcija prikazan u Areni. Još je jedan hrvatski film namjeravao biti komedija s elementima horora, znanstvene fantastike i sa zombijima. Ali je u tu mješavinu žanrova ubačeno svašta, pa je na dobrom putu da ostane u okviru trash filma. Riječ je o Šalši Dražena Žarkovića. Ipak, svi će oni naći svoju publiku, posebice onu željnu zabave u ljetnim danima.
Dakle, u Puli se zaista slavio film i filmska umjetnost, i Pulski filmski festival je sigurno i uspješno zakoračio u osmo desetljeće. Veselimo se njegovom idućem izdanju.
Marijana Jakovljević
Fotografije iz filmova: ustupio PFF