ŽELJEZNICA I FILM: Uvod u Rubriku [piše Robert Jukić]
Tekst je pbjavljen u mjesecnom časopisu ‘Na peronu’, lipanj 2016. • BROJ 53 • ISSN 1132 – 7739, i podsjetnik ja na predstojeći Subversive Film Festival
Subversive Film Festival 2016 (02.05. – 16.05.2016.)
U Zagrebu je u svibnju već deveti put održan Subversive Festival koji okuplja više od stotinjak intelektualaca, znanstvenika, umjetnika i aktivista, a uz razmišljanja i diskusije prikazano je pedesetak filmova pod zajedničkom temom politike prijateljstva. Tako se u petnaest dana govorilo o novim ekonomskim modelima, sindikalnoj politici, problemima energetskog siromaštva i hrane te zelenoj ekonomiji. Raspravljalo se o odnosu ideologije znanstveno-tehničkog napretka, ekonomije ljudskog kapitala i etike milosrđa, te o problemima izbjeglica i migranata i međunarodnog terorizma. Filmski, konferencijski i forumski program odvijao se u kinima Europa i Tuškanac te MM centru. Filmski festival održan je od 8. do 15. svibnja 2016., prikazano je pedesetak filmova te su dodijeljene nagrade Wild Dreamer za najbolji igrani, dokumentarni i kratkometražni film.
NGF.jpg )
Homo Sapiens, Ein Film von Nikolaus Geyrhalter, A 2016, 94 Min., Dolby Atmos, RED 4K / DCP ; Fotografiju ustupio Nikolaus Geyrhalter
Najboljim kratkometražnim filmom proglašen je dokumentarno-eksperimentalni esej ‘Lampedusa’ (2015.) Philipa Cartellija & Mariangele Ciccarello koji koristeći HD i Super-8 snimke, isprepliću priče temeljene na povijesnim dokumentima ukojima nekolicina europskih sila svojata vulkanski otok Lampedusa nakon njegove erupcije koja se dogodila 1831. godine.
Najbolji igrani film je ‘Teret’ (Deadweight, 2016.) fotografa Axela Koenzena, koji na gotovo dokumentaran način prikazuje izrabljivanje mornarske radničke klase kako bi poslovi bili učinkovitiji. Putem posredovanog upravljanja prebacuje se odgovornost na krajnjeg izvršitelja koji u pravilu snosi posljedice. Sam naslov filma označava teret odgovornosti pojedinca.
Najbolji dokumentarni film je film bez riječi austrijskog dokumentarista Nikolausa Geyrhaltera ‘Homo sapiens’ (2016.), u kojem autor prikazuje napuštene dijelove ljudske civilizacije koji su se pretvorili u sablasne krajolike. Geyrhalterova statična kamera pokazuje rastočene ljudske tvorevine, poput napuštenih kuća, zgrada, javnih prostora, knjižnica, škola, čitavih gradova… Ne radi se samo o napuštenim prostorima Černobila koji je postao zabranjena zona zbog zračenja nakon havarije nuklearne elektrane, takvi prostori nalaze se u čitavom svijetu.
Prikazani su i napušteni željeznički kolodvori kao i devastirane željezničke pruge kojima više ne voze vlakovi. Malo je potrebno da priroda od čovjeka preuzme prostor i vrati ga prvotnim formama.
Robert Jukić
Kopenhagen, 13.04.2024.
