Samo ljubavnici preživljavaju (Only Lovers Left Alive; 2013.), art horor, redatelj: Jim Jarmusch 2
Posljednja bitka (The Last Stand; 2013.), akcija, redatelj: Jee-woon Kim.. 3
Savjetnik (The Counselor; 2013.), triler, redatelj: Ridley Scott 4
Hobit: Smaugova pustoš (The Hobbit: The Desolation of Smaug; 2013.), fantasy, redatelj: Peter Jackson
Novi ‘Hobit’ Petera Jacksona u svojoj 3D hiperrealističkoj sugestibilnosti toliko nam se ‘uvuče pod kožu’, da poslije filma moramo provjeriti jesu li nam narasle dlake na stopalima ???? (hobiti imaju dlakava stopala).
Novinarska projekcija u Imax dvorani Cinestara Arene Zagreb održana je 10. prosinca 2013., samo tjedan dana poslije američke premijere (Los Angeles 2.prosinca) i dan prije premijere u nizu europskih gradova, u svježini marketinškog timinga.
Uz svu svoju fantastičnu prirodu, Jacksonov ‘Hobit – Smaugova pustoš’ visoko je profesionalni uradak u kojem ne smije biti iznenađenja, a ako mašta (fantazija) nema granica, možda zvuči paradoksalno da u ovom fantasyju ništa nije prepušteno slučaju. Film se pojavljuje u točno određeno doba godine, to jest pred novogodišnje praznike, a upotrijebljeni su svi tehnički, produkcijski i kreacijski uvjeti za programirani blockbuster, što će ovaj film i biti, više zahvaljujući inerciji fanova nego novini pristupa.
Fotografiju ustupio Blitz
Peter Jackson ne posustaje u prikazivanju Tolkienova svijeta kao neograničenog povoda za pustolovinu, bajku, akciju i spektakl, sve potrebno za zadovoljenje žanrovskih potreba, ali dosta toga je ‘već viđeno’ i to ne samo u Jacksonovu opusu. A njegov opus čini se kao najkitnjastija gradnja poznatog stila koja ne prekoračuje u novi stil, a to su projekti u kojima se više divimo umijeću nego nadahnuću, više opsegu zahvata nego izvornom rješenju. Ako i ne može izmisliti nešto novo, on se upire pokazati sve to što smo vidjeli još jače, dublje, duže… Poslije maksimalne eksploatacije istog materijala, očekivali bismo da će Jackson naći utočište bar u ‘normalnom’ trajanju filma, ali njegov ‘Hobit 2’ traje gotovo dvostruko duže, a sati hiperefektnog filmskog djelovanja hipnotički utječu na našu percepciju. Nakon 161 minute 3D filmske fantastike Petera Jacksona, stvarnost u koju se vraćamo čini se kao da ima samo dvije dimenzije.
Fantastični svijet ostvaren superiornim tehničkim postupcima čini se tako stvaran, da fantastika postaje osobno iskustvo gledatelja. Scene borbe u rječnoj bujici, s kamerama uronjenim u vodu, tako su uvjerljive, da se čini kao da smo sami izišli iz vode, iscrpljeni i mokri. Ljudske nastambe, čarobne šume, čudovišta i vilenjaci, prikazani su istovremeno opipljivo realistički i fantastično kao oživljene ilustracije Grimmovih ili Andersenovih bajki.
Peter Jackson čini se sâm začaran u fantastičnom svijetu Tolkiena. Poslije trilogije Gospodara prstenova (baziranoj na Tolkienovoj književnoj trilogiji) i poslije ovog (drugog) Hobita, iza kojega slijedi završni film trilogije (koju je uobličio sâm Jackson), zar nije za očekivati Jacksonovu treću trilogiju iz Talkienova područja? Broj tri magičan je u svijetu mitova, bajki i filmske (re)produkcije.
Ada Jukić, Zagreb, 10.12.2013.
Objavljeno na linku.
Samo ljubavnici preživljavaju (Only Lovers Left Alive; 2013.), art horor, redatelj: Jim Jarmusch
Umjesto filma, Jarmusch je mogao ‘snimiti’ sliku, odnosno izložbu slika s likovima i scenografijom u neponovljivim autorskim kompozicijama koje bi kompenzirale plošna platna radnje.
Film ‘Samo ljubavnici preživljavaju’ Jima Jarmuscha prikazan u stimulativnoj atmosferi ISKON Discovery Premijere u Cinestaru Avenue Malla 9. prosinca 2013. nije ispunio moja (prevelika) očekivanja. Pojedinačni elementi filma začudne su ljepote, ali cjelina nije organska, a likovi nisu životni (radi se o vampirima, pa je ‘životnost’ uvjetnog značenja).
Radi se o bračnom paru vampira (Tilda Swinton i Tom Hiddlestone) u kojima ljubav traje stoljećima (već problematični status quo, koji samo u početku djeluje intrigantno). Dakle, umjesto da film koristi potencijal prepreka koje treba savladati da bi dvoje postalo par (o tome se milenijima pišu knjige i stoljećima snimaju filmovi), mi već zatičemo stabilnu vezu protagonista koji se, uz dužno poštovanje Jimu Jarmuschu, jedva opiru dosadi.
Zasićenost životom implicira i epizoda nabavke specijalnog metka za samouništenje jednog od supružnika. Melankoliji je osobito sklon muškarac, naočiti glazbenik, razočaran (zlim) ljudskim bićima (koje zove zombi), ali par detalja upućuje na to da bi to raspoloženje moglo biti i rezultat stalnog potiskivanja muževnih nagona (vidi njegove poglede ženinoj sestri ili libanonskoj pjevačici).
Fotografiju ustupio DF
Uz izjave o neshvaćenim ljudskim genijalcima (istaknuto mjesto zauzima Tesla) ili umjetnicima kojima su pripisana njegova remek djela (Schubertov Adagio!?), melankolični Tom Hiddlestone neodoljivo privlačnog torza prebire po instrumentima iz svoje skupe kolekcije i povremeno se zagleda u prazninu ili privlačnu osobu suprotnog spola.
Još jedan lik revidira umjetničku (književnu) faktografiju. Karizmatični Christopher Marlowe (John Hurt) potvrđuje spekulacije o tome da Shakespeare nije autor djela koja mu se pripisuju (ima i drugih pretendenata na autorstvo Shakespearovog opusa, vidi Anonimusa Rolanda Emmericha).
Tilda Swinton je glumica koja u svojoj manekenskoj vitkosti može postići raspon od ružne žene do ljepotice, dok se Hiddlestone zadržava u nježnoj muškoj privlačnosti.
Višestoljetni likovi osobito su vezani za glazbu sredine Dvadesetoga stoljeća, a ne (stariju) glazbu svoje mladosti, što upućuje na Jarmuschev ukus, a reproducira se s vinilnih ploča, po mogućnosti single formata. Privlačni vampiri koriste prednosti novih tehnologija, mobiteliziraju i Youtubiraju, a dostupne su im skupe lokacije i avionske relacije. Povremeno se, zbog stvaranja napetosti, stvara umjetna kriza nestašice (prehrambenog) artikla, to jest ljudske krvi. S obzirom da vampiri raspolažu neograničenim novčanim sredstvima, u potrošačkom svijetu ne mogu ostati gladni, pa krize djeluju kao kazališne. U pogledu likova, najviše kontradikcija ima sestra glavne junakinje, nestašna vampirica, najavljena kao ‘opaki’ karakter, a zapravo se ponaša kao neodgovorna teenagerica, s malo drastičnijim posljedicama svojih nepromišljenih postupaka.
Film privlači larpurlartističkom ljepotom. Scene umirene u izduženoj dimenziji vremena, kružni kadrovi uspavanih vampira uz vrtnju gramofona, estetizirani aktovi vampirskog para, egzotične slike Tangeera i devastiranog Detroita u galeriji svijeta koji se opire prolaznosti dok teži samouništenju.
Ada Jukić. Zagreb,10.12.2013.
Objavljeno na linku
Posljednja bitka (The Last Stand; 2013.), akcija, redatelj: Jee-woon Kim
Simpatičan i komičan akcijski film koji koristi prokušane obrasce žanra i zvijezde staroga kova, ali donosi i osvježavajuće elemente koji aktualiziraju i individualiziraju staru priču o borbi Dobra i Zla, na još uvijek ‘divljem’ američkom Zapadu. Negativci su dovedeni do negativne krajnosti, osobito glavni mafijski lik (kako bi se isključila empatija s njim kao osuđenikom na smrt), dok se na strani reda i zakona širi lepeza lica od samouvjerenih visokopozicioniranih agenata i šerifove ekipe podložne tipičnim ljudskim slabostima do pravog junaka koji ne srlja u opasnosti zbog potrebe za dokazivanjem, već je prihvaća zbog principa ili viših ciljeva, a u okršaju koristi i glavu i mišiće. Taj junak je, razumije se, Arnold Schwarzenegger, ali ni on nije prikazan kao nepobjediv i neustrašiv junak koji čuva svoje dostojanstvo i usred bitke, već kao ostarjeli dobrodušni šerif u američkom provincijskom gradiću u kojem se ‘ništa ne događa’, a u koji se povukao nakon traumatičnog okršaja sa zločinom u ‘velegradu zločina’ (L.A.).
Fotografiju ustupio Blitz
Povratak Schwarzeneggera na film nakon višegodišnje uloge guvernera Kalifornije eksplicira dvosmjernost odnosa između politike i zabave, iako su se politika i zabava uvijek donekle prožimale, na radost birača i zabavljača. Kad je Regan kao glumac postao predsjednik SAD, otvoren je najširi put iz show businessa u područje vlasti, ali bilo je malo vjerojatno da će se poslije Bijele kuće Predsjednik vratiti na filmski set. U jednoj još starijoj i rigoroznijoj zamjeni kamere za krunu, Grace Kelly morala se doživotno odreći glumačke karijere kako bi postala princeza. Ali naše vrijeme povezivanja svega što može donijeti profit poništava sve prepreke za preuzimanje bilo koje uloge nakon bilo koje statusne pozicije, pa se na pozornice i u multiplekse vraćaju zaboravljeni bandovi i filmske zvijezde, što ne rezultira samo zaradom, već i kvalitetnim ‘staračkim’ produkcijama.
Činjenica je da svijet (bar njegov zapadni dio) postaje sve stariji i da ljudi sve duže žive, a ljudi u ‘najboljim godinama’ sve bolje održavaju svoju kondiciju i mentalne sposobnosti (osim onih koje dokrajče mentalne bolesti). To se reflektira i na sastav publike, a netko je vjerojatno i ustanovio da se u kinodvoranama među dominantnim teenagerima nađe i koji zreliji gledatelj, pa je to moguće potrebno iskoristiti u scenarijima filmova. Možda se time poručuje i tim teenagerima da ‘starci nisu za baciti’, pa je sve više filmova u kojima se ostarjeli likovi potvrđuju kao korisni i sposobni, iako nisu u najvišoj životnoj formi. I protekli James Bond (Daniel Craig u Skyfallu) mora proći (i ne prođe!) test fizičke kondicije, ali se dokaže kao konačni pobjednik nad mlađim i ‘top fit’ protivnicima.
Afirmaciji stare i naoko islužene populacije doprinosi i ‘Posljednja bitka’, napose, ostarjeli Arnold Schwarzenegger koji ne skriva ni bore ni staračke kosti, ali se potvrđuje blagošću i srčanošću, akcijom i znanjem. Akcijski junak ‘Posljednje bitke’, koji je već prije dvadeset godina odglumio ‘Posljednjeg akcijskog junaka’ (1993.), organizira lokalno raspoložive resurse u učinkovitu obranu ultimativno opremljenih gangsterskih profesionalaca, koje ne uspijevaju nadigrati ni elitne službene snage na čelu sa samouvjerenim Whitakerom.
Uz udarce i pucnjeve, akcijski ‘Junak našeg vremena’ mora položiti ultimativni test otpornosti na najjače oružje globalnog kapitalizma, a to je novac. Poslije svih bitaka i već nadomak cilju, iscrpljenom junaku ponudi se milijunska dolarska suma kao posljednja kušnja vrline, a on je mora odbiti da bi ostao junak. U vrijeme kad novac znači ne samo moć, već doslovce život (uz skupe lijekove i operacije koje ne pokriva zdravstveno osiguranje), odricanje od novčanih ponuda, odbijanje mita, znači krajnji moralni čin, to jest najveće junačko djelo koje mogu izvršiti samo pravi junaci.
I, na kraju, da spomenem izvrsnu ukupnu glumačku ekipu, među njima, neodoljivog ‘ružnog patka’ akcijske komike, Luisa Guzmána (vidi ga u ‘Colinwoodu’), koji je zaslužio junačku šansu u nekoj filmskoj bitki.
Pogledati film, nasmijati se i vratiti se u stvarnost u kojoj ima manje junaka otpornih na nemoralne ponude i pritiske.
Ada Jukić, Zagreb, 2.2.2013.
Objavljeno na linku
Savjetnik (The Counselor; 2013.), triler, redatelj: Ridley Scott
Na zadnjoj stranici završne špice filma, poslije (činilo se neprekidnog) popisa sudionika, pisalo je da je u snimanju i distribuciji filma sudjelovalo oko 13000 ljudi. Toliko ih je, dakle, dobilo (makar privremeno) plaću, nadnicu ili autorski honorar. Činjenica je da snimanje filmova (koji se ne dešavaju između četiri zida, s fikusom u glumačkom trokutu) omogućuje zaradu i potrošnju, šteta što se kod nas ne snima više (stranih) filmova! Filmska industrija je, kao još jedan od neiskorištenih gospodarskih resursa koje smo mogli sustavno poticati (kao obnovljive izvore energije, na primjer), pa bi to bilo bar nešto u što bi oni koji su se obogatili (dosadašnjom štednjom!) mogli profitabilno ulagati. Ali, kako se prema filmu odnositi poduzetnički, kad se kod nas snimaju samo umjetnička filmska djela :).
Ridley Scott nema problema s vrednovanjem žanrovskih filmova. A marketinško deklariranje vrhunskog komercijalnog filmskog proizvoda mogu slijediti i drugi filmski projekti, jednako kao tvrtke koje se hvale da isplaćuju ‘pristojne’ nadnice prekomorskim zaposlenicima da bi svojom društvenom odgovornošću mogle dodatno zarađivati. Kakav god profit ostvario ‘Savjetnik’ Ridleya Scotta, treba ga svakako vidjeti. Film koji fascinira nekim svojim rješenjima i aspektima, nije savršen. Kao što jedan lik u filmu (draguljar, izvrsni Bruno Ganz, nadahnuto govori o dijamantima, nije cilj biti savršen, već poseban). ‘Savjetnik’ je prepoznatljiv u Scottovom opusu, ali zbog osobitosti scenarija (Cormac McCarthy), manje ‘potpuno njegov’.
Fotografiju ustupio Blitz
Pitanje je zašto se film zove ‘Savjetnik’, kad se radi o čovjeku (Michael Fassbender) koji ne samo da ne daje savjete, već ih traži i od ljudi koji mu mogu nauditi i ljudi s kojima se upušta u opasne pothvate. On se ponaša kao da je nesvjestan opasnosti sredine u kojoj se kreće i kad se izravno nađe u njoj, reagira kao nevin i naivan laik. Svaki ljubitelj filmskih krimića mogao bi bolje reagirati od njega u najtežoj situaciji. A i drugi ‘tough guys’ koji slikovito iznose svoje spoznaje o strašnim opcijama koje slijede onima koji u opasnom lancu učine grešku, sâmi čine greške ili ne čine ništa kako bi pokazali da se znaju nositi s tim opasnostima. Još jedan neuvjerljivi element u mekom tkivu scenarija je odnos para glavnih likova prema ženama. Iako su izloženi velikoj konkurenciji privlačnih ženskih tijela, oni se prema svojoj odabranici odnose kao nenadomjestivim i jedinim. I dok je jedna idealizirana (Penelope Cruz) kao Danteova Beatrice, sa sramežljivim predbračnim iskustvom, druga je (Cameron Diaz) divlja, predatorski erotizirana (vidi scenu ‘Fuck the Car’), a simboliziraju je ubojiti gepardi s ogrlicama ukrašenim draguljima. Uočljiv element filma, koji opterećuje njegovu naturalističnost i uvjerljivost, literarnost je teksta, osobito dugih i domišljatih dijaloga, ravnomjerno raspoređenih u ulogama. Ne samo da vrhunski ‘mudrijaši’ mudruju, već svi govore slikovito i metaforički, kao pjesnici ili pisci. Jednom rječju, ti ljudi previše pričaju. Osim meksičkih radnika koji rade najprljavije poslove, koji šute i rade. Dugi nizovi rečenica stavljaju pred glumce nepremostive prepreke da sve to izgovore, a da djeluje bar donekle prirodno.
Cijenim Ridleya Scotta. I samo kao otac prvog ‘Aliena’, zaslužio bi da po ‘oluji nad olujama’ nad Zagrebom, (u ponedjeljak, 11. studenog 2013.), odem na novinarsku projekciju ‘Savjetnika’. Da ne spominjem ‘Blade Runnera’, oba žanrovska vrhovnika, od kojih ovog drugog nisu odmah ‘skužili’ (trebalo je vremena za te mračne futurističke vizije). ‘Gladijatora’ je odmah prigrlio naš globalistički svijet imperijalističkih vrijednosti, a razumljivo je da je ‘Prometej’ naišao na manje razumijevanja. Što god bilo, Ridleyu Scottu nije bitno hoće li ga odmah dizati u zvijezde, dovoljno je da ga slijede ili variraju.
Još se nešto može zaključiti iz (radnje) filma. Kad se vidi što se događa u Meksiko-SAD granici, postaje jasno da korpucija nije najveći problem u korumpiranom društvu! U paklenoj bijedi nerazvijenog svijeta razvio se kriminal perverznih oblika i razmjera, bez ikakvog ograničenja, bez ikakvog utočišta u logici, pravdi ili milosti. Arhetipska okrutnost osuvremenjena je tehnološkim i ekološkim aktualitetima, pa se zločini doslovce amalgamiraju s prljavštinom i smećem, a djelatnosti ‘zbrinjavanja otpada’ pokazuju kao najprirodnije okruženje za rješavanje otpadnika ili slučajnih žrtava. U jednoj slikovitoj replici, Meksikanac, vlasnik opskurne gostionice, savjetuje posljednjeg gosta da ne izlazi na ulicu. ‘Oni prvo pucaju, pa upale svjetlo da vide koga su pogodili’ (citat po sjećanju, vjerojatno će se naći na linkovima s upečatljivim rečenicama iz filma).
Iako nije prvi koji se primio opisa okolnosti u kojima se šverca droga u vrućem meksičkom području (vidi ‘Traffic’…), ono što Ridley Scott prikazuje, ostvaruje treću dimenziju. Prikaz učinkovitosti kojom se (jeftinom radnom snagom i sofisticiranom opremom) procesuira radna prljavština na ljudima i opremi, uvjerljiv je kao filmska onomatopeja.
Ada Jukić, Zagreb,15.11.2013.
Objavljeno na linku
Šetnja s dinosaurima 3D (Walking with Dinosaurs 3D; 2013.), animirani, redatelji: Barry Cook & Neil Nightingale
Zabavan i edukativan film s neodoljivim pra-junacima
‘Šetnja s dinosaurima’ pokazuje u kojem se smjeru mogu razvijati cjelovečernji animirani filmovi izvan stereotipa isključive zabave. Mogućnost učenja u filmovima koji koriste raspoložive mogućnosti računalne animacije i 3 D tehnike predstavlja dodatni potencijal za publiku ovog žanra koju, u pravilu, čine dvije generacije. Ne samo da djeca u kinu mogu nešto naučiti, već je zanimljivo i odraslima koji ih prate u kino, a koji su zasićeni standardnim obradama tematskog kruga bajki i pustolovina ‘za najmlađe’. Zapravo, u bogatstvu stilskih figura, igara riječima, aluzijama i asocijacijama bogatog teksta mogu uživati upravo odrasli, a i obnoviti znanje (prirodoslovna faktografija).
Fotografiju usttupio Blitz
Film koristi interes za izumrle vrste ekspandiran Spielbergovim ‘Jurskim parkom’ te animiranim serijalom ‘Ledenih doba’, ali ga razvija ‘na vlastitim nogama’. U animiranu radnju ulazimo igranim uvodom. Mladi paleontolog vodi svoje nećake na istraživanje u divljinu Aljaske. Kako bi potaknuo njihovo zanimanje, pokazuje im golemi zub dinosaura (gorgosaura) koji je pronađen u blizini. Djevojčica je zainteresirana, ali dječak odbija krenuti u iskopavanje. A onda (u kadar) ulijeće ptica (samohvalni Alex), pa u animiranoj formi i na duhovit način opisuje i komentira pustolovine glavnog junaka, dinosaura Patchija.
Od kvrgavih, rogatih i mesnatih ‘čudovišta’ film je uspio učiniti tople junake i duhovitošću neutralizirati tragične posljedice pojedinačnih poraza te najavljenog općeg ishoda (izumiranje vrste). Upoznajemo Patchijevu obitelj, među kojima se ističe njegov stariji i jači brat, Mrki. Tu je i Patchijeva odabranica, nježna Bobica. Tu su pripadnici njegova (biljojedog) stada te predstavnici predatorskih vrsta koje im prijete. Pri svakom susretu s novom vrstom životinja ‘Krede’, obavlja se ‘službeno predstavljanje’. Navodi se, pisano i usmeno (dječjim glasom), latinsko ime i prezime te (važan) podatak čime se hrani. Upoznajemo i prirodne pojave arktičkog kruga, a u životinjskim karakterima i odnosima prepoznajemo ljudske osobine. Sinkronizacija na hrvatski kreativno je izvedena, a songovi, kojih ima u diskretnim količinama, ostavljeni su, kako i treba, u originalu.
‘Šetnja s dinosaurima’ pokazala se kao zanimljiva i korisna. Film potvrđuje činjenicu da se uz zabavu može nešto naučiti, odnosno, da se najbolje uči kad je to zabavno.
Ada Jukić. Zagreb, 24.12.2013.
Objavljueno na linku
Ada Jukić, U Zagrebu, 22.12.2023.
