Neke stvari ove su se godine promijenile, neke i na bolje, kao što je povratak Festivalskog centra u Dom hrvatskih branitelja, a i gdje se održavaju sva događanja, od novinarskih konferencija, koncerata i prigodnih domjenaka. Druga stvar je ukidanje vatrometa prilikom otvaranja, koji je negativno utjecao na okoliš, naročito na životinje, ptice, kućne ljubimce, a i pojedine osjetljive grupe ljude. Zamjenski laserski show dobra je zamjena za vatromet, iako je bilo primjedbi na oni koji su bili izvan Arene nisu imali nikakav doživljaj. Nova uprava Pulskog filmskog festivala ukinula je novinarske projekcije koje su se u pravilu održavale u jutarnjim satima prije glavne večernje projekcije u Pulskoj Areni. Koliko je to dobar potez pokazat će vrijeme, jer novinari i filmski kritičari moraju dobro proučavati festivalsku satnicu kako bi ‘ulovili’ filmove iz glavnog programa. Samo otvaranje bilo je skromno bez spektakularnih nastupa a što je znalo karakterizirati neka prošla otvaranja, a Festival je otvorila publika u Areni. U svemu tome možete više pročitati na web stranici Pulskog filmskog festivala.
Foto RJ
Kako je ove godine Pula film festival slavi sedamdesetu godišnjicu svojeg djelovanja, kao logičan izbor nametnuo se i da film otvaranja bude film tematski vezan za Pulu. ‘Hotel Pula’ možda i nije bio najsretniji izbor, ali lokalno patriotski nastrojena pulska publika nije prezahtjevna po pitanju umjetničkog izričaja filmova prikazanih u Areni, tako da je i ovu dramu (snimljenu po kratkom romanu Vladimira Stojsavljevića) s pažnjom odgledala i nagradila velikim pljeskom kao mnogobrojnu pedesetoročlanu filmsku ekipu (velikom većinom iz Pule ili Istre) na pozornici na čelu s redateljem Puležaninom Andrejom Korovljevom. Slab scenarij još je pogoršao osrednji redateljski postupak s nizom previda. Redatelj nije uspio osmislit jedinstveni prostor u kojem se radnja odigrava, tako da je gledatelj u dilemi kako prihvatiti dva svijeta koja koegzistiraju jedan pored drugog, svijeta izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u 1995. godini, mladeži okrenutoj tadašnjoj alternativnoj glazbi, punku. Mahir je izbjeglica, s ratnim traumama o kojim šutim, a Una srednjoškolka iz disfunkcionalne obitelj, čiji je otac pobjegao u Italiju, a majka traži utjehu u alkoholu. Da li Una traži u šutljivom Mahiru oca ili nešto drugo, redatelj kao da se ne opterećuje, uz niz dramaturški neuvjerljivih situacija. Slabi dijalozi i situacije nižu se jedna za drugom, a glavni lik nije nimalo empatičan. Ispodprosječan film koji teško da će imati publiku kada dođe u kinodistribuciju.
O filmovima i nagradama sve možete pročitati na ovom LINKU, s napomenom da je po mišljenju autora ovog teksta najbolji film ovogodišnjeg Festivala ‘Tragovi’ Dubravke Turić, a što su prepoznali i filmski hrvatski djelatnici te ga nominirali Oscara u kategoriji filma za najbolji strani film (ovo je dodano nakon izbora za nominaciju).
Peteročlani ocjenjivački sud (sastavljen od žena!) dodijelio je Zlatnu Arenu za najbolji film dokumentarcu ‘Veće od traume’ redateljice Vedrane Pribačić, a Zlatnu Arenu za najbolju hrvatsku manjinsku koprodukciju dodijelio je dokumentarcu ‘Dosje Labudović: Nesvrstani’ redateljice Mile Turajlić, uz napomenu da nijedan od ova dva filma nije prikazan u Pulskoj Areni, već u daleko manjem prostoru (INK 🙁 ).
Ove godine ženski žiri dodijelio je glavne nagrade ‘ženskim’ filmovima. Ono što je posebno zanimljivo je da je ove godine učinjen presedan, te da su se u istoj kategoriji natjecali igrani, dokumentarni i animirani filmovi (samo jedan, ‘Cvrčak i Marvica’). Možda bi idućih godina mogli očekivati i proširenje natjecateljskog programa, pa da se u glavni program pod jednakom uvjetima mogu natjecati eksperimentalni i kratkometražni filmovi, televizijski filmovi i serije, reklame, video spotovi, amaterski filmovi, kućni filmovi…, (karikirano rečeno) uz obavezan uvjet da se prikazuju u Areni, a što bi publiku veselilo zbog širenja filmskih horizonata.
Proglašenje pobjednika bilo je u komornoj atmosferi uz prisustvo novinara i televizijskih ekipa u Malom rimskom kazalištu, a u Pulskoj Areni pobjednici su se predstavili nakon čega je kao film zatvaranje Festivala prikazan jednosatni dokumentarac ‘Brod’ Elvisa Lenića.
Robert Jukić, Pula, 24.07.2023.
