Vaša najdraža serija možda će biti odgođena godinama, neki filmovi su do daljnjeg odgođeni, a televizije u SAD-u će uskoro samo prikazivati realty program i sportske prijenose. Ovo je moć koju posjeduju scenaristi i glumci kojima veliki studiji i streaming platforme uskraćuju autorska prava i normalne radne uvjete.
Fotografiju ustupio Netokracija
Zamisli kako preuzimaš jednu od važnijih nagrada u svojoj industriji i to za proizvod kojeg mnogi obožavaju. Sigurno bi pomislio kako je život jako dobar, ali u stvarnosti na računu imaš 6 dolara, a odijelo za svečanu ceremoniju kupili su ti prijatelji. Pritom si leptir mašnu morao kupiti na rate. Upravo je ovo priča scenarista Alexa O’Keefea kada je sindikat scenarista Writers Guild of America (WGA) proglasio seriju The Bear najboljom komičnom serijom.
Od drugog svibnja traje štrajk članova WGA-a čiji se broj kreće oko 11.500. Zadnji štrajk bio je 2007. i 2008. te je trajao 100 dana, a gospodarstvo Californije bilo je oštećeno za 2.1 milijardu dolara. Također, scenaristima se ubrzo pridružio i The Screen Actors Guild koji predstavlja 160.000 izvođaća, što se zadnji put dogodilo 1960. godine, koji su zahvaćeni sličnim problemima.
Uđimo dublje u tematiku zašto su streaming servisi i umjetna inteligencija jedni od ključnih problema Hollywooda.
Problem #1: Projekti su zbog veličine postali rjeđi
Prije otprilike 15 godina većina serija snimana za televiziju obično je imala preko 20 epizoda. Jedna sezona trajala bi od rujna do lipnja što znači kako bi scenaristi imali redovita primanja u rasponu od 8 do 10 mjeseci. Rastom popularnosti streaming servisa poput Netflixa, serije su počele poprimati drugačije formate.
Jedna sezona imala bi otprilike od 8 do 10 epizoda i sve izlaze na isti dan. Odjednom scenaristi više nisu imali redoviti posao 40 tjedana u godini, već 20 tjedana što znači kako redovito moraju tražiti nove projekte.
Također, kako su serije postale veće i skuplje, tako su razmaci između sezona počeli biti duži, što znači kako scenaristi moraju duže čekati dok ne počnu raditi na novoj sezoni (npr. sezone serije Stranger Things izlazile su 2016., 2017., 2019., 2022., a izlazak posljednje je nedefiniran zbog štrajkova).
Problem #2: Tantijemi su uništeni
Ono što je scenaristima i glumcima davalo redovite prihode tijekom perioda pronalaska novog posla su residuals isplate (čemu su kod nas najsličniji tantijemi). Govorimo o ugovorenoj naknadi koju davatelj licence određenoga prava industrijskog vlasništva dobiva od primatelja licence za vrijeme trajanja ugovora o licenci.
Residuals kao način financiranja nastao je zbog prosvjeda 1960. godine. Svakim ponovnim emitiranjem iznos je postajao sve manji, ali bio je redovit i vrlo povoljan za scenariste koji su radili na serijama poput Seinfelda ili Prijatelja jer se stalno repriziraju. Streaming platforme su praktički uništili vrijednost residualsa zbog načina licenciranja sadržaja. Scenaristi i glumci dobivaju postotak u prodaji licence što znači kako će dobiti samo jednu isplatu residualsa sve dok se licenca ne produži.
Ako streaming platforma kupi licencu, scenaristi i glumci mogu dobiti otprilike 300 dolara u 3 godine, dok residuals isplate televizijskih mreža mogu iznositi 24.000 dolara.
Problem #3: Scenaristi postaju jeftina radna snaga
Kada televizijske mreže ili streaming platforme naruče seriju, obično se okuplja writers room, grupa od 7 do 10 scenarista koji osmišljavaju 10 epizoda u periodu od 10 do 22 tjedana. Prije desetak godina nastali su mini-roomovi koji su postali vrlo popularni s početkom “rata između streaming platforma” 2017. godine koji su htjeli pružiti što više sadržaja kako bi privukli nove pretplatnike. Tako je počelo iskorištavanje scenarista.
U mini-roomu obično sjede 2 ili 3 scenarista koji rade u periodu od 8 do 10 tjedana koji raspisuju minimalno polovicu sezone neke serije. Bitno je naglasiti kako rade na projektima koji tek trebaju dobiti zeleno svijetlo jer tako streaming platforma procjenjuje hoće li serija biti isplativa.
Tako scenaristi dobivaju minimalnu plaću za popriličnu količinu posla s rizikom da njihov rad nikada ne ugleda svjetlo dana. U tom slučaju, scenaristi su proveli tjedne rada na nečemu što ne mogu staviti u svoj životopis.
S druge strane, ako projekt dobije zeleno svjetlo, studio nikada ne zadržava te scenariste tijekom produkcije jer tako štede budžet.
Problem #4: AI kao ultimativna jeftinija radna snaga
Scenaristi i glumci prepoznali su umjetnu inteligenciju kao idući veliki problem koji bi mogao potresti filmsku industriju. SWG smatra kako bi veliki studiji u AI-u mogli vidjeti jeftinu radnu snagu koja može raditi bez prestanka, a tu je i problem što su AI modeli trenirani na sadržaju koji je zaštićen autorskim pravima.
SWG trenutno pokušava postići dogovor prema kojem se AI ne može koristiti u pisanju i prepravljanju scenarija te da se AI modeli ne mogu trenirati na temelju radova članova sindikata.
S druge strane, ako bi studiji ikada skenirali glumce od glave do pete, tada praktički postaju vlasnici njihove ličnosti. Alliance of Motion Picture and Television Producers (AMPTP) bio je predložio ono što oni nazivaju “revolucionarni AI prijedlog koji štiti digitalne ličnosti glumaca koji su članovi sindikata SAG-AFTRA”. Predstavnik sindikata Duncan Crabtree-Ireland iznio je jasan stav o tom prijedlogu:
[Ovaj “revolucionarni” AI prijedlog predlaže da naši glumci mogu biti skenirani, za to dobiti jednodnevnu plaću, a studiji mogu posjedovati taj sken, prema tome i sličnost, do kraja vječnosti na bilo kojem projektu koji žele, bez pristanka i naknade. Ako mislite da je to revolucionaran prijedlog, predlažem da ponovno razmislite.]
Inače, sindikat režisera (The Directors Guild of America) uspio je postići dogovor prema kojem AI ne može zamijeniti dužnosti režisera, što je jedan od razloga zašto oni ne štrajkaju.
Ako želimo kvalitetan sadržaj, studiji će morati popustiti
Nemojte me krivo shvatiti, volim tehnologiju, ali ako netko ima dugu povijest ljubavi prema što većoj proizvodnji sa što manjim troškovima i ne baš dobrim odnosima prema sindikatima i radnicima, onda je to sigurno SAD. Tijekom 2009. nastalo je 210 originalnih serija, a 2022. ta brojka je narasla na 599!
Posla očito ima, ali on se poprilično promijenio i pritom streaming platforme te veliki studiji nisu uzeli u obzir kako njihovi zaposlenici zapravo moraju jesti i plaćati režije u saveznim državama gdje je standard života najskuplji (California i New York). Također, očito su zaboravili da kvalitetan zabavni sadržaj ipak iziskuje nešto više vremena…
Marin Pavelić
Komunikolog, book-worm, fotograf i ovisnik o filmovima zbog čega piše scenarije, snima, režira i montira kratke igrane te dokumentarne filmove. Vječiti ljubitelj tehnologije i gaminga zbog brata FER-ovca koji mu nije dao igrati GTA San Andreas pa je samo gledao.
[izvor informacija Netokracija]
