Ovog četvrtka, 17. studenog 2022. s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice  predstavljamo intermedijalnog umjetnika, filmskog i kazališnog redatelja i glumaca te društvenog aktiviste Borisa Bakala. Specijalni gost večeri je i Stanko Juzbašić, kompozitor i koo-dramaturg većine režijskih ostvarenja Borisa Bakala.

Sljedba štovatelja banaka, Zagreb, 1996. ; Fotografiju ustupila PFT-a

Pogledat ćemo odabir radova osebujnog kazališnog i filmskog stvaranja Borisa Bakala, a razgovor s autorom o početcima i nastavcima stvaranja, odnosa videa, filma i kazališta kao i o autorskom kolektivnom stvaranju te stvaralačkim porivima vodit će kulturolog i pulski performer Igor Zenzerović.

Program

Boris Bakal: Stolpnik ili svetac na stupu, 1985. 
Autor manifestno objavljuje svoje izmještanje, uz zorno predočavanje njegovih različitih aspekata. U prostornom smislu, autor napušta tradicionalni okvir scene-kutije ili galerije, i javni događaj izravno useljuje u najprivatniji od svih prostora – vlastiti stan.

Boris Bakal: 22 prizor smrti, 1986.
Problematiziranje muško-ženskih odnosa na fonu mixa značajnih događaja, scena, ikona prošlog stoljeća.

Boris Bakal i Stanko Juzbašića: Bijeli šum’ kao da,1988.,
Nizovi naizgled nepovezanih slika – začudne mješavine ritualnog, patetičnog, ironičnog, intimnog i angažiranog – čine prvi dio projekta.  Ulaskom u Hamletmaschine Heinera Müllera – još jednom ikonom 20. stoljeća – slike prvog dijela retroaktivno se slažu u viziju epohe u kojoj tragičnost Hamlet-kompleksa proizlazi iz potpune i ogoljene automatizacije.

Boris Bakal, Stanko Juzbašić, Darko Fritz, Ivan Marušić i Goran Premec: Katedrala
http://www.cognitron.org/katedrala/index.htm
Katedrala je računalno posredovano interaktivno djelo ostvareno kroz šest izvedbi tijekom veljače 1988. u Galeriji proširenih medija u Zagrebu, te u produkciji i izravnom prijenosu Radija 101, Zagreb. Djelo je, oslanjajući se na tradiciju medijske umjetnosti 20. stoljeća, unijelo novine u formalnom i tehnološkom pogledu, i kao takvo jedno je od prvih interaktivnih računalno generiranih prostora u svijetu.

Boris Bakal: Bossa Nova, 1991.
Projekt visokokultivirane vizualnosti sa središnjom temom povijesti muškog Svijeta. Kritika apolonskog koncepta uz reference na Ep o Gilgamešu

Orchestra Stolpnik: B.E.N.E. ili Ogledalo razlike, 1996.,
Modularni princip igre s pravilima: početak, kraj i osnovna situacija su fiksirani, dok je sve ostalo podložno improvizaciji. Sedam izvođača barata sa nekoliko stotina mogućih elemenata-situacija-tekstova; ‘vodeći’ ubacuje novi element u igru na koji drugi trebaju odgovoriti iz svojeg raspoloživog arsenala, dok nova osoba ne preuzme ulogu ‘vodećeg’.

Bacači sjenki: $v€ j€ u novcu, 2021.
“Čovjek bez novca je slika smrti” kaže stara latinska poslovica, a na temelju te ideje davne 1994. osnovana je u Zagrebu i poznata sekta Sljedba štovatelja banaka koja je tijekom 90-tih pohodila mnoge hrvatske banke u iskazivanju svoje vjere. Dvije tisuće i nešto godina nakon te poslovice te dva i pol desetljeća po osnivanju spomenute sekte, nismo se puno maknuli od tih osnovnih ideja o novcu. Još uvijek nam je on najmiliji i najstrašniji.

Boris Bakal je kreativni producent, kazališni i filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, društveni i kulturni aktivist, interdisciplinarni javni povjesničar, kustos i pedagog te voditelj međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki. Tijekom više od četrdeset godina karijere stvara različite projekte koji su predstavili i/ili producirali festivali i manifestacije u više od 20 zemalja diljem svijeta. Od 2001. godine vodi udrugu Bacači Sjenki, međunarodnu umjetničku platformu koja je dobila brojna priznanja i nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2011. godine osniva filmsku školu za djecu i mlade Frooom!, čiji se funkcionalni program filmskog medijskog i informatičkog opismenjavanja provodi u 11 gradova Hrvatske. Dobitnik je nagrade ArtsLink te član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Udruženja Hrvatskih arhitekata (UHA), član ACHS (svjetskog udruženja za kritičko promišljanje baštine), član EEPAP-a (Istočno europske platforme za izvedbene umjetnosti) te CAA (američkog udruženja likovnih kritičara i umjetnika).

Stanko Juzbašić po završenom studiju elektrotehnike i portugalskog jezika i književnosti diplomira na Sveučilištu u Zagrebu 1983. Kao stipendist Fulbrightove zaklade izučava algoritamsku kompoziciju na Columbia University Department of Music u New Yorku 1996.–97. Kao samostalni umjetnik skladao je za više od 70 scenskih, koncertnih i muzejsko galerijskih uprizorenja/izvedbi/postava u priznatim prostorima Hrvatske i Europe. Napisao je više programa slobodnog glazbeno edukacijskog softvera, u uporabi na nekoliko sveučilišta u SAD. Surađuje na projektima očuvanja hrvatske glazbene baštine 20. stoljeća. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

[izvor informacije Pulska filmska tvornica]