U petak 22. travnja 2022. upriličit će se otvorenje hrvatskog umjetničkog paviljona na Venecijanskom bijenalu – 59. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti na kojem nas predstavlja umjetnik Tomo Savić-Gecan s radom Bez naziva (Hrvatski paviljon) izbornice i kustosice Elene Filipovic.

Nove stope virusnih infekcija, navodne izborne manipulacije, razvod člana obitelji Kardashian, ekološke katastrofe, jačanje kriptovaluta, ruska agresija na Ukrajinu, još jedan skandal političke korupcije: vijestima se ne može pobjeći. Globalno umreženi tokovi informacija prodiru u gotovo svaki aspekt naše svakodnevice. Istodobno sve veći broj tehnoloških sustava učinkovito jamči javno zatrpavanje objektivnih činjenica pod lavinom glasina, emocija i osobnih uvjerenja, dok se naš odnos prema njima stalno prati i minira, predviđa i modificira. U kontekstu takvog sveopćeg stanja Bez naziva (Hrvatski paviljon) Tome Savića-Gecana umjetničko je djelo zamišljeno u doba „postistine“ i za nju.

Fotografiju ustupio Kontejner

U praktičnom smislu projekt funkcionira tako da umjetna inteligencija svakodnevno analizira tekstualne informacije dobivene iz glavnih vijesti objavljenih u nasumično odabranom medijskom servisu (Arab News, Corriere della Sera, El Tiempo, Le Monde, The Bangkok Post, The Namibian, The New York Times itd.). Umjetna inteligencija programirana je za prepoznavanje i svrstavanje zadanog fonda tema: od klimatskih promjena, migracija i kriptovaluta do vojnog djelovanja, povreda ljudskih prava itd. Tako nastaje skup algoritamski izvedenih uputa namijenjenih grupi petero izvođača kojima će biti zadano vrijeme početka, trajanje, točna lokacija u Veneciji i koreografski detalji svake od izvedbi čiji će broj varirati ovisno o danu. Mrežne koordinate podataka dobivenih iz medija određuju u koji će se od nacionalnih paviljona unutar i izvan Giardina izvođači infiltrirati u danom trenutku. Osim toga, one određuju i u kakvoj formaciji izvođači ulaze ili izlaze iz prostora, koje minimalne pokrete izvode, a čak je propisano i o čemu trebaju razmišljati tijekom izvođenja. Te se upute mijenjaju ovisno o vijestima svakog dana tijekom sedam mjeseci trajanja Bijenala.

Projekt se može pronaći na službenoj mrežnoj stranici Hrvatskog paviljona www.croatianpavilion2022.com ili posjetiti njegovu fizičku lokaciju na adresi Via Garibaldi 1513 u Castellu, gdje je moguće saznati informacije u stvarnom vremenu, uključujući izvor vijesti koji se koristio prilikom analize te tako dobivene lokacije izvedbe za taj dan.

Umjetnikova odluka da kao polazišnu točku koristi vijesti nije slučajna: doživljaj javno izvedenog umjetničkog djela bit će odraz trenutnih događaja u svijetu kao i samoga izvjestitelja te njegova načina izvještavanja. No bez obzira na konkretnu temu kojom se projekt bavi (kretanjem američkih vojnih trupa, novom zdravstvenom krizom, ruskim hakerskim skandalom), umjetnik prvenstveno istražuje kako se informiramo o svojoj sadašnjosti te kako nas doslovce formiraju priče koje nam se prodaju. Mediji određuju svaki aspekt rada Bez naziva (Hrvatski paviljon). Baš kao što se životi pretvaraju u podatke u „stvarnom svijetu“, stvarajući nove oblike društvene kontrole, tako i ovo umjetničko djelo pretvara vijesti u direktive, oponašajući mehanizme kojima tehnologija podmuklo promiče ono što nazivamo „nadzornim kapitalizmom“. U tom kontekstu projekt Tome Savića-Gecana poražavajuće je aktualan i ukazuje na naš složen odnos s medijima, kontrolom i moći u digitalnom dobu.

Organizaciju i produkciju projekta potpisuje udruga KONTEJNER (Olga Majcen Linn i Tereza Teklić), a Diego Carpentiero je producent paviljona u Veneciji. Irma Omerzo je voditeljica koreografije, Tomislav Pokrajčić je voditelj tehničke produkcije koju su realizirali Jan Šnajder, Ana Barić i Sara Bakić iz TakeLab-a s Fakulteta elektronike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Projekt su podržali fondacija Mondriaan Fonds, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Turistička zajednica grada Zagreba, Mato Perić i Kolekcija Perić, kao i rezidencija fondacije Art Explora u Parizu.

O umjetniku

Posljednjih desetljeća jedinstvena konceptualna praksa Tome Savića-Gecana često je diskretnim gestama povezivala međusobno raznorodne lokacije, skrećući pozornost na nevidljive društvene, ekonomske i političke makinacije u pozadini suvremenog društva. U jednom je od projekata, primjerice, svake večeri tijekom Ženevskog bijenala Sculpture Garden 2020. mijenjao jačinu svjetla ulične rasvjete u javnom parku u skladu s dnevnim kretanjem posjetitelja u lokalnom muzeju umjetnosti (Bez naziva, 2020.). Također je regulirao razinu vlage u zraku u izložbenom prostoru na Bijenalu u Taipeiju 2012., ovisno o zračnom prometu koji iz Los Angelesa pristiže na obližnju međunarodnu zračnu luku (Bez naziva, 2012.). Godine 2005. koristio je dinamiku ulaska posjetitelja u izložbeni prostor u Amsterdamu za promjenu temperature u stvarnom vremenu u javnom bazenu u Tallinnu (Bez naziva, 2005.). Četiri godine prije toga utjecao je na to da se pokretne stepenice u jednom trgovačkom centru u Zagrebu privremeno zaustave ovisno o količini posjetitelja koji uđu u izložbeni prostor u Utrechtu (Bez naziva, 2001.). Svi ovi primjeri pokazuju način na koji njegova umjetnost dosljedno razlaže premreženost okolnosti koje definiraju mjesto i vrijeme u globaliziranom svijetu – bilo da je riječ o sustavima standardizacije, ekonomiji potrošnje ili kretanju roba i ljudi.

Tomo Savić-Gecan rođen je u Zagrebu 1967. godine, a živi i radi u Amsterdamu u Nizozemskoj. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu, a otada je razvio vrlo konkretnu i rigoroznu konceptualnu praksu. Radovi su mu prikazani na brojnim izložbama, uključujući samostalne izložbe (Jeu de Paume u Parizu, Kunsthall Bergen, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu), kao i one skupne (Fridericianum u Kasselu, Kunsthalle Basel, MoMA PS1 u New Yorku, De Appel u Amsterdamu i brojne druge). Sudjelovao je na najvećim višegodišnjim izložbama, uključujući Ženevski bijenale Sculpture Garden 2020., Bijenale u Taipeiju 2012., Venecijanski bijenale – 51. Međunarodnu izložbu vizualnih umjetnosti 2005. i Manifestu u Ljubljani 2000. godine. Dobitnik je nagrade Accelerate Hrvatska, rezidencijalnog programa pod nazivom Arts at CERN u Europskom laboratoriju za fiziku čestica (CERN) u Ženevi (2017.), i sudjelovao je na rezidenciji u Art Explora – Cité internationale des arts (2021.). www.tomosg.com

O KUSTOSICI

Elena Filipovic je ravnateljica Kunsthalle Basel u sklopu kojeg je priredila više od pedeset samostalnih i skupnih izložbi. Kustosica je Hrvatskog paviljona Venecijanskog bijenala 2022. te je zajedno s Adamom Szymczykom bila kustosica 5. Berlinskog bijenala. Organizirala je izložbe koje su ugostile brojne umjetničke institucije, kao što su Centar Pompidou u Parizu, Muzej Hammer u Los Angelesu, Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, Muzej moderne umjetnosti u São Paolu i Tate u Londonu. Njezini tekstovi često su objavljivani u časopisima o umjetnosti i katalozima, a uredila je niz antologija o povijesti izložbi kao što su The Artist as Curator: An Anthology (Mousse Publications, 2017.) i The Biennial Reader: Anthology on Large-Scale Perennial Exhibitions of Contemporary Art (Hatje Cantz, 2010.), u suradnji s Marieke van Hal i Solveig Øvstebø. Autorica je knjiga David Hammons, Bliz-aard Ball Sale (Afterall Books, 2017.) i The Apparently Marginal Activities of Marcel Duchamp (MIT Press, 2016.).

[izvor informacije Kontejner]