Začin za brak
Hope Springs (2012.)
Madate Pictures, 2012.
Trajanje: 100 min.
Color: Color
Format: 2.35:1
Zvuk: SDDS | Datasat | Dolby Digital
Redatelj: David Frankel
Glume: Meryl Streep, Tommy Lee Jones, Steve Carell, Jean Smart, Elisabeth Shue, Ben Rappaport, Mimi Rogers
Začin za brak – Movie Site
Hope Springs – IMDb
Kay i Arnold su upali u takvu bračnu rutinu da se čak ni ne pogledaju, a kamoli dodirnu. Kay je dobra žena, kuha i čisti za Arnoldom, sprema ga u krevet, čini sve što treba da on ne mora uložiti nikakav napor dok je doma – a on s druge strane zarađuje i promrmlja tu i tamo nekakav šturi odgovor. Spavaju u odvojenim sobama što je samo po sebi dovoljno zabrinjavajuće, ali potpuni nedostatak komunikacije i bliske interakcije spuštaju Kay u područje očajne zabrinutosti za budućnost. Nakon tih silnih godina prolaznih komentara i nedostatka bilo kakve intime, Kay uplaćuje putovanje u gradić i naručuje ih za bračnu terapiju kod doktora Felda. Arnold ne želi ni čuti za takve gluposti, on sebe smatra oženjenim čovjekom i dok god ima svoj TV kanal o golfu ne zanimaju ga nikakve druge gluposti – hladnoća i rezerviranost Arnolda postavljaju cijeli odnos pod znaka upitnika.
Obzirom da se ipak radi o post ratnoj generaciji čija djeca su se odavno odselila čak ni snaga inercije ne bi trebala biti dovoljna da održi ovaj brak živim i funkcionalnim. Čuda se ipak događaju i nesretni par dolazi u gradić. Terapija kreće polako, a Arnold postavlja ograde i prepreke na svakom koraku, čineći cijeli proces nedostatnim i sporim. Čitava priča se tako pretvara u sporu dramu, bez pravih karakternih osobina glavnih likova, uz povremene humorne dionice koje brzo nestaju pod ogromnom količinom nespretnosti i gotovo bolesne razine nemogućnosti da se postigne prava razina intimnosti. U jednom trenutku sva krivnja postojeće situacije se prebacuje na Kay. Osim što njezin život spao na to da dvori Arnolda, njezina je krivica što oni ne mogu razmijeniti poljupce, a kamoli nešto više. Cijela priča se pretvara u jednu ružnu i nepotrebnu splačinu koja prvo napada s dosadom, a onda i sa mizoginijom, što je posebno ironično zbog činjenice da je scenarij za film napisala žena.
Robert Tabula











