Stripovski neo–noir izlazak iz zone komfora

Ne morate biti prevelik ljubitelj stripovskih franšiza da bi priznali suverenitet Batmana. Šišmiš vigilant oduvijek je superjunačka liga i franšiza za sebe: najbolje formatiran u Burtonoj gotici, najproslavljeniji kroz Nolanov triler. Vjerujem da nisam jedina koja je novom filmu Matta Reevesa pristupila bez očekivanja neke redefinicije betmenovskog filma kao takvog – trailer je dao naslutiti da je The Batman vrlo vjerojatno bolji od najgorih verzija (1995. i 1997.) a potencijalno nezanimljiv u usporedbi s Burtonom i Nolanom (mada ostajem pri dojmu da je Nolanova trilogija precijenjena jer jedinica, i pogotovo, trojka nisu na razini Viteza tame). Namjerno izostavljam Affleckovog Batmana u DC–ovom superjunačkom mash upu Liga Pravde (2017. vs. 2021.) i Batman vs. Superman: Zora pravednika (2016.).

Matt Reeves najpoznatiji je po redateljskom potpisu na Cloverfield (2008.), Planet majmuna: Revolucija (2014.) i Planet majmuna: Rat (2017.) no meni je privukao pažnju izvrsnim remakeom Neka uđe onaj pravi – Pustite me unutra (2010.)

Fotografiju ustupio Blitz

Loš ili dvojbeni predosjećaj iz trailera nije se pokazao opravdan dapače, The Batman (2022.) zaobilazi klišeje i umjesto suhoparnog ‘štancanja’ franšize, ponuđena je nova dimenzija. Svakako na tragu sjajnog Jokera (Todd Phillips, 2019.) i potpuno neočekivano, inspiriran Fincherovim detektivskim whodunnit jezama (Sedam, Zodijak), Proyasovom darkerskom kinematografijom (Vrana, Grad tame) a posuđivalo se bome i od Slagalice strave (2004.). Čak i kod izbora soundtracka, Michael Giacchino nije odlučio igrati na kartu hanscimerovske dinamične orkestracije već je odabrao efektnu klavirsku klasiku (nekoliko varijacija na temu Schubertove Ave Marije) i Nirvaninu „Something in the Way“. Kinematografska vizija je mračna, više u maniri Vrane, dnevno svjetlo vidimo možda u dva kadra.

U scenarističkom fokusu je korupcija Gothamskih čelnika koji postaju žrtve manijaka Riddlera (Paul Dano, prava zvijezda filma). Na početku saznajemo da Bruce Wayne (Robert Pattinson) patrolira gradom kao Batman dvije godine i nije jedini lik koji je u pre–fazi kreacije: njegova nova prijateljica Selina Kyle (zanimljiva, seksi, ‘svježa’ ali nedovoljno prisutna Zoë Kravitz) osmišljava svoj alter ego vigilantice-pljačkašice Catwoman (njen kostim nije još u potpunom dizajnu, možda se htjelo poentirati da Kravitz možda jest ‘cat’ ali ne i copycat Pfeiffer/Hathaway?), mafijaš Oz/Pingvin (Collin Farrell ispod teške šminke i prostetike) ima vrlo malu minutažu i više odaje dojam da je postavljen u priču radi neke uloge koju će možda imati u nastavcima. Kad sam već spomenula Pingvina, jedna od najboljih akcijskih sekvenci – automobilska potjera koja je prikazana u traileru – navodi na krivi trag da će Pingvin imati neku veću ulogu, u maniri Batman se vraća (1992.). Od Farrella sam mnogo očekivala jer je zadnjih godina u fazi sjajnih odabira uloga, prošle godine me oduševio u miniseriji Sjeverne vode (2021.) no ovdje Farrell ispod prostetike glumi Roberta de Nira u tipičnom mafijaškom modeu, da budemo precizniji, glumi kako vjerojatno pretpostavlja da bi de Niro odglumio Caponea. Nije nužno loše no svakako minimalno iskorišten potencijal glumca i kultnog negativca.

Reevesov Batman je mlad, u work in progress fazi pa ne raspolaže mnoštvom igračaka i pomagala, Batmobil mu djeluje retro ali zanimljiv redateljski izbor, Batman je većinu minutaže u kostimu a persona Brucea Wayne toliko je svedena na minimum da djeluje kao da je Bruce Batmanov alter ego. Dosad sam se odbila izjasniti o izvedbi Roberta Pattinsona jer je kao i glavni junak – dvojbena. Pattinson sjajno izgleda i zvuči u kostimu. Naglašavam ovo ‘zvuči’ jer nisam mogla podnijeti Baleovo režanje u Nolanovoj trilogiji. Kostimirani Pattinson je odličan i misteriozan (zapravo, najbolji Batman od Keatona) no ne drži se najbolje kao Bruce Wayne – osamljeni, ekscentrični, deprimirani milijunaš koja nosi basic crnu majicu, emo fizuru i sjenilo – svakako dobro izgleda ali pomalo neobično da nitko od agresivnih gothamskih medija nije posumnjao da bi takva persona Waynea bila idealan kandidat za maskiranog osvetnika koji hara noću? Čak je i Bruceov odnos s Alfredom (odličan Andy Serkins) prikazan hladno i minimalistički. Obiteljska povijest Wayneovih nosi zanimljiv podzaplet u filmu i svakako odstupa od onoga što smo mislili da znamo o Wayneovima iz drugih ekranizacija. Pored toga, Reeves je bio dovoljno originalan da ne prikaže ubojstvo Bruceovih roditelja, malo sam zaspojlala ali taj je prizor dosad bio u svim ekranizacijama Batmana i Phillipsovom Jokeru, skoro da smo kao publika navikli da moramo gledati Bruceove flešbekove kako mu roditelji padaju u nekoj uličici.

Dakle, Pattinson s maskom je vrlo efektan, Batman koji je više detektiv, manje fajter iako je završnica solidno potkovana akcijom. Casting je sjajan, možemo raspravljati jesu li neki likovi dobili premalo prostora ili neadekvatnu razradu (Kravitz i Farrell) no glumački su se najviše izdvojili John Turturro kao mafijaški mastermajnd Gothama, Carmin Falcone i Paul Dano/Riddler. Jeffrey Wright je vrlo dobar policijski narednik Gordon. Svakako možemo reći da je Riddler ‘ukrao’ film, dobili smo negativca koji je Joker, Bane i Jigsaw plus, Reeves je dodao vrlo suvremeni element cyber terorizma Riddlerovim ubojstvima. Spomenula sam Jigsawa, zlikovca iz horor franšize koji nema nikave veze s Batmanom ni DC svijetom ali ne mogu se oteti dojmu da je Slagalica strave imala značajan utjecaj na osmišljavanje Riddlerovih ubojstava a pored upitnika iz Riddlerovih kartica sa zagonetkama, dodajmo i ovaj: kako je Reevesov tim uspio dobiti oznaku R-13? Svakako značajan odmak od Nolanovog sterilnog, beskrvnog pristupa nasilju (čak čujemo i psovke, aluzije na narkotike što je skroz netipično u usporedbi s prethodnim ekranizacijama) ali kroz film postaje očito da je Reevesov tim ciljao na publiku Jokera te da nastavlja trend izlaska iz zone komfora za DC Comics.

The Batman je u tjednu otvaranja ostvario uspjeh na svjetskim kino blagajnama a kritike uglednih portala su blagonaklone (Roger Ebert, Variety, The Guardian, Indiewire…) no možemo očekivati podijeljena mišljenja gledatelja. Treba li Batman biti baš toliko mračan, bez humora i potencijalno neprikladan za najmlađe uzraste? Imamo li novi trend pretvaranja superjunaka u traumatizirane patnike dok su negativci novi kuleri? Zar ijedan film treba trajati tri sata? Pitanja je mnogo ali ostavimo to svakom pojedinom gledatelju na prosudbu i pričekajmo… nastavke!

Ocjena: 8/10

Iva Esterajher