OPĆI PODACI
rotor - Izložba – 'Absolute Democracy (Apsolutna demokracija)'
- Lokacija: <rotor> association for contemporary art
- Trajanje izložbe: 30.9. 2012.– 21.12.2012.
- Kustosi: Carlos Motta i Oliver Ressler
- Koprodukcija sa Štajerskom jeseni
- Informacije
Umjetnice i umjetnici koji su u galeriji <rotor> zauzeli mjesto pod tematskim naslovom Apsolutna demokracija nisu imali problema sa idejama i pristupom. Iako se sam naziv teško može smjestiti u jedan čvrsti okvir, poticanje na razmišljanje i promišljanje o tom naizgled jednostavnom naslovu oformio je izložbu koja se u svakom segmentu na posve drugačiji način nosi sa idejom demokracije (i još k tome apsolutne!) – u kojoj bi se normativna shvaćanja klase, roda, i seksualnosti jednostavno izbrisala i transformirala. Uplitanje u takve sfere društvenog djelovanja potiču na razmišljanje o svijetu koji bi trebao zaista osjetiti tektonske pomake u svakom pogledu da dođemo do novog oblika demokracije. I zato koraci prema tome ne mogu biti ni pretjerano dugi, ni pretjerano brzi. Kako se u galeriji <rotor> glavna tema širi na više umjetnika, vizualni i cerebralni podražaji dolaze u različitim oblicima i kroz različite kanale diskursa umjetnika naspram posjetitelja.
U sobi 1 Can Real Democracy Cause Jaw Displacement? Nikolay Oleynikov je inicirao projekte koji su bili utemljeni u kolektivnom i kreativnom življenju. Tako je spajanje ljudi iz različitih područja života i sa različitim znanjima i iskustvima, te organiziranje privremenih komuna u konstantnom dijalogu, postalo jedna od elementarnih radnji u njegovom djelovanju. Ta ideja je pronašla odjeka i u Grazu, pa je Nikolay sa 12-ak ljudi surađivao na stvaranju murala i mini knjižnice poznate kao ‘borbena knjižnica’. Dijalog između toliko ljudi je očito bio dobar ili dobro usmjeren jer je ideja jasna i jednostavna, a mural i malena knjižnica postavljaju dobre temelje prema ujednačenom i konkretnom putu prema ‘Apsolutnoj demokraciji’ koja zahtijeva radikalne misli, akcije i teorije.
U sobi 2 Kabul: Constitutions umjetnica Mariam Ghani nas uvodi u jedan određeni trenutak u 2004.godini kada se nacionalni plemensko vijeće okupilo na kampusu kabulskog Politehničkog sveučilišta. Ona propituje kako se fizički, stvarni svijet u kojemu se, na određšenim mjestima stvaraju zakoni i ustavi, preklapa sa imaginarnom arhitekturom demokracije. Na jednom zidu se paralelno prikazuju 3 video instalacije – lijeva i desna prate raspored kompleksa i stvaraju konkretniju viziju gdje se skup održavao, dok srednja prikazuje samu skupštinu u trajanju od 2 i 45 minuta iz više perspektiva. Tlocrt kompleksa i male mape koje opisuju određena područja unutar kompleksa i što se u njima odvija nalaze se na suprotnom zidu, zaokružujući priču koja nastoji preko vizualnog i konkretnog doprijeti do nečega što je nevidljivo i nedostupno.
Soba 3 sa Yours in Solidarity prelazi određene strukturalne odrednice i ulazi u čudesan svijet anarahije i opsežnog pismenog dopisivanja Karl Maxa Kreugera (1946-1999) sa anarhistima i svima koji se tako osjećaju, diljem svijeta. Nicoline van Harskamp je u arhivima prolazila kroz sva pisma i izabrala samo neka koja je ručno prepisala i objesila po zidovima galerije. Tih 60 sretnika koji su izabrani su tada, njezinim posredstvom, dobili nove životne priče. Harskamp je konstruirala kuda je njihov život tekao nakon tih pisama, a sve je kulminiralo angažiranjem glumaca koji su donekle, u godinama slični autorima pisama, i napisala scenarij za njihov imaginarni sastanak. Izvrsna ideja se pretočila u jedinstveno iskustvo poticanja promišljanja o određenim pokretima i teorijskim okvirima, koji ne trebaju nužno iste aktere ili stvarne sudionike. Mišljenja i dijaloške sposobnosti se dodjeljuju od strane umjetnice, a nitko ne može reći da ne rezoniraju nešto dublje od konkretnih ispovijedi originalnih aktera, koji su u jednom trenutku svojega života napisali pismo/pisma i stvarali dijalog sa jednim čovjek unutar ideje koja može podnijeti i sistematiziranje i red.
Soba 4 je posvećena video uracima, a u predsoblju se nalazi projekt Four Protocols For a School of Echoes. To je zajednički projekt različitih kolektiva i inicijativa iz Berlina, Londona, Los Angelesa i New Yorka. Ono što se propituje kod njih je naizgled jednostavno pitanje – koji je zvuk demokracije? Želja da se kroz organiziranje i obrazovanje promijene i oslobode represivna područja globalnog društva, kroz radikalnu pedagogiju, univerzalni pristup obrazovanju te u stvaranju društva i demokracije koja će to omogućiti. U Berlinu se odvija militantno istraživanje kapitalističkog ustroja u Europi, U Londonu studentski pokret postaje sve veći, a U Los Angelesu se pristupa radu i aktivnostima unutar najsiromašnijih područja grada, dok iz New Yorka participira Black and Latino gender queer Ballroom House. Iako imaju različite ciljeve, strukturu i polja važnosti, različiti eksperimenti nose zajednički naziv School of Echoes. Kroz informativne audio-vizualne sadržaje, uz jednostavne crne ploče može se saznati više o samim projektima, nastupima i aktivnostima.