INICIJATIVA IZ RIJEKE: „ZAJC“ POZIVA NA OSNIVANJE KONZORCIJA HRVATSKIH NARODNIH KAZALIŠTA

Prošlo je već više od pola godine od potpisivanja Sporazuma o suradnji pet nacionalnih kazališta, a njegove glavne stavke i zaključci u kazališnim programima sezone 2021./2022. rezultirali tek jednom jedinom dogovorenom koprodukcijom. Stoga riječki HNK smatra potrebnim žurno i konkretno krenuti dalje, tragom Sporazuma. U tom smislu čini i korak više te poziva na osnivanje konzorcija svih hrvatskih narodnih kazališta – K-HNK – uz posredovanje, kulturno-političku, pravnu i financijsku podršku Ministarstva kulture i medija.

Fotografiju ustupio HNK Ivan pl. Zajc

Podsjetimo, 3. svibnja 2021. potpisan je Sporazum o suradnji pet nacionalnih kazališta u čijem je potpisivanju presudnu ulogu imalo Ministarstvo kulture i medija. Međutim, u novu sezonu nacionalna kazališta ušla su uz jednu, već spomenutu koprodukciju, onu riječkog i osječkog HNK-a, dok su dogovori o razmjenama predstava tek u tijeku. Valja posebno naglasiti da se HNK u Zagrebu pri tome izolirao od svih drugih nacionalnih kazališta premda upravo njemu država financira redovni program s više sredstava  nego što dobivaju, zbrojeno, sva druga nacionalna kazališta: gotovo 7 milijuna kuna samo za program HNK-a u Zagrebu, naspram 5.750.000 ukupno za program svih četiriju nacionalnih kazališta, u Rijeci, Splitu, Osijeku i Varaždinu u 2021. godini. Posljedično bi se moglo zaključiti kako su ta četiri kazališta manje „nacionalna“ , a splitskoj, riječkoj, osječkoj i varaždinskoj publici teško može biti prihvatljiva takva implicitna kulturno-politička teza da su njihova kazališta manje „hrvatska“, a njihove porezne obveze i prava – manje vrijedni.

Zbog svega riječki „Zajc“ poziva na ugovorno povezivanje, odnosno međusobno obvezivanje na suradnju, a ne samo sporazumno deklarativno iskazivanje namjere, što bi u konačnici, prema predloženom modelu suradnje, rezultiralo ravnopravnošću i ravnomjernošću, decentralizacijom, diversifikacijom programa te povećavanjem produkcijskih kapaciteta i kvalitete programa svakog pojedinačnog HNK-a.

Preduvjet takvoj usustavljenoj i ravnopravnoj suradnji jest predloženo minimalno povećanje programske financijske potpore Ministarstva kulture i medija kazalištima u Splitu, Osijeku, Rijeci i Varaždinu na način da tim nacionalnim kazalištima dodjeljuju sredstva jednaka iznosu udjela Ministarstva u financiranju programa zagrebačkog HNK. Svako nacionalno kazalište u tom bi slučaju 10% od sredstava za program koja osigurava Ministarstvo izdvojilo za razmjene predstava, a 10% za koprodukcije.

S inicijativom i pozivom već su upoznati intendantica HNK-a u Osijeku Dražena Vrselja i intendant HNK-a u Splitu Srećko Šestan.

Precizniji opis i obrazloženje prijedloga modela suradnje te detaljniju razradu razvoja K-HNK, zamišljenog  kao jednog od najobuhvatnijih, najkompleksnijih i najučinkovitijih projekata u sklopu promišljanja i provedbe strategija razvoja ne samo kazališne, nego i uopće kulturne publike u Hrvatskoj, dodajemo u nastavku:

KONZORCIJ HRVATSKIH NACIONALNIH KAZALIŠTA ili K-HNK
– inicijativa riječkog HNK –

UKRATKO

– 3. svibnja 2021. potpisan je Sporazum o suradnji pet nacionalnih kazališta. Međutim, u programima nacionalnih kazališta za sezonu 21/22. nalazimo samo jednu koprodukciju, a dogovori o razmjenama predstava tek su u tijeku. HNK u Zagrebu izolirao se od svih drugih nacionalnih kazališta.

Izolacionizam i ekskluzivizam zagrebačkog HNK posebno je kulturno-politički i upravo etički neodgovoran u kontekstu činjenice da samo država sa svojih 51% vlasničkog udjela financira redovni program zagrebačkog HNK više nego što dobivaju, zbrojeno, sva druga nacionalna kazališta: gotovo 7.000.000 kn godišnje samo za program HNK u Zagrebu, naspram 5.750.000 ukupno za program sva četiri nacionalna kazališta, u Rijeci, Splitu, Osijeku i Varaždinu u 2021. godini.

– Splitskoj, riječkoj, osječkoj i varaždinskoj publici, dakle građankama i građanima tih gradova, teško može biti prihvatljiva implicitna kulturno-politička teza da su njihova kazališta manje „nacionalna“, dakle manje „hrvatska“, a njihove porezne obveze i prava – manje vrijedni.

– Ministarstvo kulture (i medija) intenzivno je proteklih šest godina sudjelovalo najprije u sastancima intendantske koordinacije, a potom je odigralo i presudnu ulogu u potpisivanju već spomenutog Sporazuma. U riječkom HNK-u smatramo potrebnim žurno i konkretno krenuti dalje, tragom Sporazuma.

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka poziva na osnivanje konzorcija svih hrvatskih narodnih kazališta – K-HNK – uz posredovanje, kulturno-političku, pravnu i financijsku podršku Ministarstva kulture i medija. Pozivamo na ugovorno povezivanje, odnosno međusobno obvezivanje na suradnju, a ne samo sporazumno deklarativno iskazivanje namjere.

– K-HNK zamišljen je kao jedan od najobuhvatnijih, najkompleksnijih i najučinkovitijih projekata u sklopu promišljanja i provedbe strategija razvoja ne samo kazališne, nego i uopće kulturne publike u Hrvatskoj.

– K-HNK bi vodio intendantski odbor, kojemu bi se na čelu, u svojstvu koordinatorice ili koordinatora, svake godine izmjenjivao jedan od aktualnih intendanata ili intendantica.

– Višegodišnji modeli suradnje hrvatskih nacionalnih kazališta, pa tako i rada K-HNK, ovisili bi o modelima financiranja, a koji bi bili ugovoreni ne samo u odnosima kazališta koja čine Konzorcij, nego i s Ministarstvom kulture i medija koje bi u svojem višegodišnjem planu predvidjelo financiranja modela suradnje nacionalnih kazališta.

– Inicijalni model suradnje (2022. godina): Ministarstvo kulture i medija minimalno povećava programsku financijsku potporu nacionalnim kazalištima u Splitu, Osijeku, Rijeci i Varaždinu na način da tim nacionalnim kazalištima ukupno (Splitu, Osijeku i Rijeci jednako, a Varaždinu razmjerno) dodjeljuju sredstva jednaka iznosu udjela Ministarstva u financiranju programa zagrebačkog HNK. Umjesto dosadašnjih ukupno 5.750.000 kn, na četiri ne-zagrebačka nacionalna kazališta raspodijelilo bi se 7.000.000 kn, a kako bi se njihovo ukupno programsko financiranje izjednačilo s iznosom koji je osiguran za zagrebački HNK. Svako nacionalno kazalište u tom bi slučaju 10% od sredstava za program koja osigurava MKiM izdvojilo za razmjene predstava, a 10% za koprodukcije. Precizniji opis i obrazloženje prijedloga inicijalnog modela suradnje (za 2022. godinu), kao i „varijanta B“, nalaze se u detaljnoj razradi razvoja K-HNK.

Prema idealnom, dakle ravnopravnom modelu suradnje (2023.-2026. godina): Ministarstvo kulture i medija postupno povećava programsku financijsku potporu nacionalnim kazalištima u Splitu, Osijeku, Rijeci, a razmjerno i Varaždinu, na način da tri nacionalna kazališta koja su sastavljena od tri umjetničke cjeline / ansambla (Drama, Opera, Balet), dakle Zagreb, Rijeka i Split, za realizaciju cjelokupnog programa, pa onda i suradnje putem konzorcija K-HNK, dobivaju jednaka sredstva, a razmjerno se povećavaju sredstva i za Osijek (dva ansambla: Drama i Opera), te Varaždin (samo dramski ansambl, uz intenzivan glazbeni i glazbeno-scenski program manjih formata). Svako nacionalno kazalište u tom bi slučaju 10% od sredstava za program koja osigurava MKiM izdvojilo za razmjene predstava, a 10% za koprodukcije, kao i kod inicijalnog modela, ali s povećanjem broja koprodukcija i razmjena.

– Osnovna strateška postignuća konzorcija K-HNK: ravnomjernost financiranja produkcije programa, pa posljedično i ravnopravnost pet nacionalnih kazališta i njihovih lokalnih i regionalnih publika; decentralizacija (nacionalne) kazališne „mape“; diversifikacija i široka distribucija programa – razvoj publike; povećavanje produkcijskih kapaciteta i kvalitete programa svakog pojedinačnog HNK; povezivanje s programima festivala: Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre; Varaždinske barokne večeri, Muzički biennale Zagreb, Osječko ljeto kulture, Riječke ljetne noći.

RAZRADA:

SITUACIJA I PROBLEM:

Premda je 3. svibnja 2021. potpisan Sporazum o suradnji pet nacionalnih kazališta, a srodne inicijative, ambicije i koordinacije periodično su se pojavljivale, najavljivale i održavale u nekoliko navrata prije najnovijeg sporazuma, hrvatska nacionalna kazališta ne surađuju ni u mjeri, a kamoli po nekom sustavu, koji bi bili sukladni njihovim produkcijskim i umjetničkim kapacitetima, kulturnom značaju i društvenoj odgovornosti.

U programima nacionalnih kazališta za sezonu 21./22. nalazimo samo jednu koprodukciju, onu riječkog i osječkog HNK (dvostruka operna premijera Busoni „Arlecchino“ i Puccini „Gianni Schicchi“), a dogovori o razmjenama predstava tek su u tijeku, premda bi gostovanja na svim mogućim relacijama između hrvatskih nacionalnih kazališta već trebala biti najavljena, kao što je već slučaj, primjerice, s riječkim HNK-om i pulskim INK-om, ali i slovenskim narodnim kazalištima u Mariboru i Ljubljani. Drugi pozitivan primjer: Splitsko ljeto 2021. ugostilo je produkcije svih nacionalnih i brojnih drugih kazališta u Hrvatskoj, zasigurno ne samo zbog ograničavajućih okolnosti pandemije.

Nacionalno kazalište koje se samopredstavlja kao „središnje“, HNK u Zagrebu, nije najavilo niti jednu koprodukciju s drugim nacionalnim kazalištima u sezoni 2021./21., a nije nam poznato niti da su u planu razmjene produkcija. Taj paradoksalni izolacionizam i ekskluzivizam zagrebačkog HNK posebno je kulturno-politički i upravo etički neodgovoran u kontekstu činjenice da samo država sa svojih 51% vlasničkog udjela financira redovni program zagrebačkog HNK više nego što dobivaju, zbrojeno, sva druga nacionalna kazališta.

U protekle 3 godine iz državnog je proračuna produkcija redovnog programa zagrebačkog HNK financirana iznosima od 6.995.235 do 7.337.000 kn, a produkcija programa splitskog, osječkog i riječkog HNK s po 1.700.000 kn, te varaždinskog s 650.000 kn. Dakle:  gotovo 7.000.000 kn godišnje samo za HNK u Zagrebu (u nekim godinama i više), naspram 5.750.000 kn ukupno za sva četiri nacionalna kazališta, u Rijeci, Splitu, Osijeku i Varaždinu u 2021. godini.

Razumljivo je da osnivački model (51% država, 49% Zagreb) i lokacija „središnjeg“ odnosno „centralnog“ HNK (u glavnom gradu) uvjetuju ekstreman nesrazmjer u ukupnom financiranju onog zagrebačkog u odnosu na sva druga nacionalna kazališta: iz državnog se proračuna, naime, ne ostvaruje samo 51% proračunskih prihoda za produkciju programa, nego i financira 51% iznosa za plaće i režijske troškove zagrebačkog HNK-a. Premda sve ukazuje na interes lokalnih osnivača varaždinskog, osječkog, riječkog i splitskog HNK da Ministarstvo kulture odnosno država preuzmu dio osnivačkog udjela, pa time i obvezu financiranja plaća i režija, takav je scenarij nerealan. Međutim, ravnomjernija i pravednija raspodjela financiranja produkcije programa svih pet nacionalnih kazališta ne bi trebala biti neprovediva. Splitskoj, riječkoj, osječkoj i varaždinskoj publici, dakle građankama i građanima tih gradova, teško može biti prihvatljiva implicitna kulturno-politička teza da su njihova kazališta manje „nacionalna“, dakle manje „hrvatska“, a njihove porezne obveze i prava – manje vrijedni.

Ministarstvo kulture (i medija) intenzivno je proteklih šest godina sudjelovalo najprije u sastancima intendantske koordinacije (u sastavu Vrgoč, Jakovljević, Šnajder, Golovko, Blažević), a potom je odigralo i presudnu ulogu u potpisivanju već spomenutog Sporazuma aktualnih intendantica i intendanata (Vrselja umjesto Šnajdera, Šestan umjesto Golovka). Nažalost, dogovaranje konkretnog modela suradnje unutar prvotne koordinacije, a potom i realizaciju Sporazuma o suradnji iz svibnja 2021. u značajnijem opsegu, opstruirala je nedostatkom ideja, interesa i inicijative upravo aktualna uprava tzv. „središnjeg“ nacionalnog kazališta, onoga u Zagrebu, unatoč ogromnoj financijskoj prednosti.

Ideja, interes i inicijativa da se učini presudan korak dalje od „Sporazuma“ i hitno aktivira model konkretne i obavezne suradnje nacionalnih kazališta stoga ne dolazi iz „središnjice“, nego iz Rijeke. S inicijativom i pozivom već su upoznati intendantica HNK u Osijeku Dražena Vrselja i intendant HNK u Splitu Srećko Šestan.

OSNIVANJE KONZORCIJA I MODELI SURADNJE

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka poziva na osnivanje konzorcija svih hrvatskih narodnih kazališta, uz posredovanje, kulturno-političku, pravnu i financijsku podršku Ministarstva kulture i medija. Pozivamo na ugovorno povezivanje, odnosno međusobno obvezivanje na suradnju, a ne samo sporazumno deklarativno iskazivanje namjere i nedogledno najavljivanje.

Kako bi konzorcij hrvatskih narodnih kazališta, ili K-HNK, mogao biti organiziran?

K-HNK vodio bi intendantski odbor, kojemu bi se na čelu, u svojstvu koordinatorice / koordinatora, svake godine izmjenjivala jedna od aktualnih intendantica ili intendanata, po redoslijedu koji bi odbor utvrdio i propisao pravilnikom na osnivačkom sastanku K-HNK. Tijekom te godine koordinacijski, administrativni, a moguće i financijski poslovi vezani uz rad K-HNK vodili bi se preko onog nacionalnog kazališta kojemu je na čelu aktualna/i koordinatorica odnosno koordinator K-HNK.

Po kojim bi modelima Konzorcij hrvatskih narodnih kazališta (K-HNK) mogao djelovati, te kako bi se financirala suradnja nacionalnih kazališta?

Višegodišnji modeli suradnje hrvatskih nacionalnih kazališta, pa tako i rada K-HNK, ovisili bi o modelima financiranja, a koji bi bili ugovoreni ne samo u odnosima kazališta koja čine Konzorcij, nego i s Ministarstvom kulture i medija koje bi u svojem godišnjem ili višegodišnjem planu predvidjelo financiranja modela suradnje koji je usuglašen s odborom intendanata / intendantica. Smatramo da bi Konzorcij morao djelovati prema minimalno dvogodišnjim, a idealno četverogodišnjem modelu ili modelima suradnje.

Kako ovaj poziv na formiranje K-HNK za sada ima samo karakter inicijative, navode se dva modela suradnje i financiranja, inicijalni i osnovni koji je moguće provesti već u 2022. godini, te idealni s kojim bi se moglo krenuti najranije u 2023. godini.

  1. Inicijalni model suradnje

Za 2022. godinu Ministarstvo kulture i medija minimalno povećava programsku financijsku potporu nacionalnim kazalištima u Splitu, Osijeku, Rijeci i Varaždinu na način da tim nacionalnim kazalištima ukupno (Splitu, Osijeku i Rijeci jednako, a Varaždinu razmjerno) dodjeljuju sredstva jednaka iznosu udjela Ministarstva u financiranju programa zagrebačkog HNK-a. Umjesto dosadašnjih ukupno 5.750.000 kn, na četiri ne-zagrebačka nacionalna kazališta raspodijelit će se 7.000.000 kn, a kako bi se njihovo ukupno programsko financiranje izjednačilo s iznosom koji je osiguran za zagrebački HNK.

– Nacionalna kazališta u Rijeci, Splitu i Osijeku obavezna su tijekom godine realizirati najmanje jednu, a zagrebački HNK najmanje dvije koprodukcije dramskih, opernih ili baletnih / plesnih predstava s drugim nacionalnim kazalištima; za te će koprodukcije svako od nacionalnih kazališta izdvojiti najmanje 10% od ukupnih sredstava za programsku djelatnost koje će im za program u 2022. godini dodijeliti Ministarstvo kulture i medija (u slučaju gore opisanog minimalnog povećanja).

– Nacionalna kazališta u Rijeci, Splitu, Osijeku obavezna su tijekom godine realizirati najmanje jedno, a zagrebački HNK najmanje tri gostovanja dramskih, opernih ili baletnih / plesnih predstava sa svakim nacionalnim kazalištem; za ta će gostovanja svako od nacionalnih kazališta izdvojiti najmanje 10% od ukupnih sredstava za programsku djelatnost koje im dodijeli Ministarstvo kulture i medija.

– Ako bi gore opisano povećanje (dakle izjednačavanje) ukupnog iznosa financiranja programa četiri nacionalna kazališta do pojedinačnog iznosa financiranja produkcije programa zagrebačkog HNK-a iz proračuna RH bilo nemoguće ostvariti već u 2022., predlažemo da se razlika odnosno višak od 1.250.000 kn u financiranju programa HNK-a u Zagrebu iz državnog proračuna raspodijeli na programska sredstva za Split, Rijeku, Osijek i Varaždin, a potom suradnje u sklopu K-HNK financiraju također po modelu 10% za koprodukcije i 10% za razmjene programa od iznosa sredstava koje dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija svakom od 5 nacionalnih kazališta. Drugim riječima, zagrebačkom HNK-u umanjila bi se sredstva za produkciju programa u onom iznosu u kojem su ona veća od ukupnog iznosa za preostala četiri nacionalna kazališta.

– Zbog prometne blizine, pa time i lakše financijske i organizacijske provedbe suradnje, zagrebački HNK može dogovoriti posebnu suradnju (koprodukciju manjeg opsega i razmjene predstava) s varaždinskim HNK-om, kao što onaj riječki HNK već čini s INK-om u Puli, splitski HNK može s kazalištima u Šibeniku, Zadru ili Dubrovniku, a osječki, primjerice, s kazalištem u Pečuhu.

  1. Prema idealnom, dakle ravnopravnom modelu suradnje 

Počevši od 2023. Ministarstvo kulture i medija postupno povećava programsku financijsku potporu nacionalnim kazalištima u Splitu, Osijeku, Rijeci, a razmjerno i Varaždinu, dinamikom ovisnom o kapacitetima državnog proračuna, na način da tri nacionalna kazališta koja su sastavljena od tri umjetničke cjeline / ansambla (Drama, Opera, Balet), dakle Zagreb, Rijeka i Split, za realizaciju cjelokupnog programa, pa onda i suradnje putem konzorcija K-HNK, dobivaju jednaka sredstva, a razmjerno se povećavaju sredstva i za Osijek (dva ansambla: Drama i Opera), te Varaždin (samo dramski ansambl, uz intenzivan glazbeni i glazbeno-scenski program manjih formata).

U obzir bi se moglo uzeti i nekoliko specifičnosti pojedinih nacionalnih kazališta: razvoj glazbeno-scenske produkcije HNK u Varaždinu; mogućnost revitalizacije redovnog baletnog odnosno plesnog programa i ansambla u Osijeku; činjenicu da je splitski HNK ujedno i organizator Splitskog ljeta i festivala Marulićevi dani, kao i da ustroj riječkog HNK-a čine i Talijanska drama, Riječki simfonijski orkestar, a uskoro i Riječko kazalište mladih „Kamov“.

Prihvati li se ovakva strategija, model suradnje u sklopu K-HNK mogao bi do isteka prvog četverogodišnjeg ciklusa (2026.) biti sljedeći:

– Nacionalna kazališta u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu obavezna su tijekom godine realizirati najmanje dvije koprodukcije dramskih, opernih ili baletnih / plesnih predstava s drugim nacionalnim kazalištima; za te bi koprodukcije svako od nacionalnih kazališta izdvojilo najmanje 10% od ukupnih sredstava za programsku djelatnost koje dodjeljuje MKiM.

– Nacionalna kazališta u Splitu, Osijeku, Zagrebu i Rijeci obavezna su tijekom godine realizirati najmanje tri gostovanja / razmjene dramskih, opernih ili baletnih / plesnih predstava sa svakim nacionalnim kazalištem; za ta će gostovanja svako od nacionalnih kazališta izdvojiti najmanje 10% od ukupnih sredstava za programsku djelatnost koje im dodijeli MKiM u toj godini.

– Kao i u kod inicijalnog modela, zbog prometne blizine, pa time i lakše financijske i organizacijske suradnje, zagrebački HNK realizira poseban program suradnje (koprodukciju manjeg opsega i razmjene predstava) s varaždinskim HNK-om, kao što riječki HNK već dvije godine sustavno surađuje s INK-om u Puli, splitski HNK može surađivati s kazalištima u Šibeniku, Zadru ili Dubrovniku, a osječki, primjerice, s kazalištem u Pečuhu.

OSNOVNA STRATEŠKA POSTIGNUĆA KONZORCIJA K-HNK – PREMA NEUPITNOJ SVRSI, SMISLU I OPSTANKU NACIONALNIH KAZALIŠTA

Ravnopravnost i ravnomjernost

Do kraja prvog četverogodišnjeg ciklusa djelovanja K-HNK uspostavila bi se ravnomjernost u financiranju programa nacionalnih kazališta (napominjemo da je riječ samo o financiranju produkcije i razmjene programa), pa time i ravnopravnost publika svih gradova u kojima postoje i djeluju nacionalna kazališta, nasuprot dosadašnjem ekstremnom privilegiranju zagrebačkog HNK-a i publike glavnoga grada (i to doprinosima poreznih obveznica i obveznika iz svih drugih krajeva Hrvatske, što taj nesrazmjer čini posebno nepravednim).

Decentralizacija

Premda je političku i ekonomsku centralizaciju teško izbjeći obzirom na društvenu, političku i gospodarsku povijest i aktualnost Hrvatske, teško bi bilo argumentirati da je centralizacija neizbježna i u kulturnom sektoru, posebno uzmemo li u obzir već postojeći turistički značaj i razvoj velikih jadranskih gradova i njihovih regija, turistički potencijale dva kontinentalna grada, kao i međuregionalne veze i suradnje koje sva četiri grada – Rijeka, Osijek, Split i Varaždin – uspostavljaju i razvijaju s regijama i državama u neposrednom susjedstvu (Italija, Slovenija, Mađarska, Bosna i Hercegovina).

Diversifikacija programa

Od inicijalnog do idealnog modela suradnje u sklopu K-HNK, postupno bi se povećavala i raznolikost kazališnih estetika, izvođačkih stilova, predstavljačkih žanrova, produkcijskih ambicija te gledateljskih očekivanja i kompetencija. K-HNK tako bi postao i jedan od najobuhvatnijih, najkompleksnijih i najučinkovitijih projekata u sklopu promišljanja i provedbe strategija razvoja kazališne i uopće kulturne publike u Hrvatskoj.

Povećavanje produkcijskih kapaciteta i kvalitete programa svakog pojedinačnog HNK-a

Premda i inicijalni i (postupno uvođeni) idealni model suradnje u sklopu K-HNK iziskuju povećavanje iznosa financiranja svih nacionalnih kazališta izvan Zagreba, a ono zagrebačko obvezuju na usmjeravanje dijela programskih sredstava iz državnog proračuna  prema srodnim kazalištima u drugim regijama, Ministarstvo kulture i medija može propisati mehanizme i procedure trošenja namjenskih sredstava u interesu razvoja čitavog kulturnog sektora, jednako njegove institucionalne i izvaninstitucionalne odnosno nezavisne scene. Povećano financiranje programa nacionalnih kazališta (osim zagrebačkog) – ali strogo namjenski za suradnje (koprodukcije, razmjene predstava) u sklopu K-HNK – posljedično bi rasteretilo proračune gradskih odnosno županijskih osnivača u Splitu, Rijeci, Osijeku i Varaždinu, a oslobođena sredstva (razmjerna onima koje bi za K-HNK osiguralo Ministarstvo), dotad namijenjena redovnim programima regionalnih nacionalnih kazališta, mogla bi u koordinaciji s gradovima odnosno županijama biti usmjerena i na nova strateška zapošljavanja u kulturnom, prije svega izvedbeno-umjetničkom sektoru (razvoj publike; razvoj orkestra u Splitu, baletno-plesnog ansambla u Osijeku, zbora u Rijeci itd.), ali / ili na dodatno financiranje tzv. nezavisne kulturne produkcije. Također, Ministarstvo kulture i medija moglo bi financiranje projekata u sklopu K-HNK uvjetovati angažiranjem određenog broja nezavisnih / izvaninstitucionalnih odnosno tzv. „slobodnih“ umjetnica i umjetnika iz Hrvatske.

Široka distribucija programa

Koproducirani i razmjenjivani programi u sklopu K-HNK omogućili bi veći broj izvedbi pojedinih opernih, baletnih odnosno plesnih i dramskih predstava nego što ih svako nacionalno kazalište uspije izvesti na svojoj matičnoj pozornici i samo u svojem gradu. Štoviše, putem K-HNK-a Ministarstvo kulture i medija moglo bi regulirati obavezu produciranja određenog broja programa manjih formata, adekvatnih za izvedbe na manjim pozornicama diljem Hrvatske. Određeni broj produkcija realiziranih u sklopu K-HNK programa mogao bi postati i obavezan dio programa dvaju ljetnih nacionalnih festivala, Splitskoga ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara, ali i Varaždinskih baroknih večeri i Muzičkog biennala Zagreb, kao i festivala Osječko ljeto kulture i Riječke ljetne noći, koji bi s vremenom, pa i putem modela K-HNK, mogli zavrijediti nacionalni status.

[izvor informacije HNK Ivan pl. Zajc]