Nulta suma prva je zbirka pripovijedaka Rubema Fonsece na hrvatskom jeziku. Kao presjek opusa brazilskog majstora kratke proze, ove priče slikovito istražuju krajolik suvremenog Rio de Janeira, grada visokog napona između bogatih i siromašnih, povlaštenih i obespravljenih, gdje krhku ravnotežu održava samo sila, a nasilje i prijevara nužno su oruđe opstanka. Kroz ove silovite pripovijesti Fonseca se opetovano potvrđuje kao jedan od najizvornijih pripovjedača brazilske književne scene.

“Svaka je knjiga Rubema Fonsece putovanje na koje se vrijedi otisnuti i štoviše: obvezna lektira.”
— Thomas Pynchon

“Rubem Fonseca piše kao sumanuto čedo Cortázara i Bukowskoga. Bjesomučan je, besraman i bez milosti.”
— Stewart O’Nan

“Opus Rubema Fonsece u konačnici potvrđuje da je kao pisac otišao kamo se u brazilskoj književnosti nitko nije usudio kročiti.”
World Literature Today

“Fonsecine pripovijesti iskorištavaju i reinterpretiraju popularne književne forme poput kriminalističkog romana, a na isti se način oslanjaju i na politički, društveni, egzistencijalistički i erotski roman.”
— Ocjenjivački sud Nagrade Juan Rulfo 2003.

Rubem Fonseca (1925.–2020.) od početka književne karijere profilira se kao vrstan autor kratke priče iz velegradske džungle, pune nasilja i seksa. Osobit uspjeh kod publike i kritike postiže romanom Vrhunska umjetnost (1983.), a najboljim mu romanesknim djelom smatraju roman Kolovoz (1990.) Po uzoru na prijatelja Thomasa Pynchona, odbijao je intervjue. Dobitnik je prestižnih nagrada Camões i Juan Rulfo 2003., kao i nagrade Machado de Assis 2016.

Tanja Tarbuk prevoditeljica je sa španjolskog i portugalskog. Članica je Hrvatskog društva književnih prevodilaca. Godine 2010. nagrađena je godišnjom nagradom HDKP-a za prijevod knjige poezije Antologija portugalskog nadrealizma. Prevela je sedamdesetak knjiga, između ostalog Antologiju portugalske suvremene poezije, Knjigu nemira Fernanda Pessoe, Draženje krokodila Antonija Loba Antunesa, Sjećanje na samostan Joséa Saramaga, Krokodil i druge pripovijesti Felisberta Hernándeza, Tajno oružje Julija Cortázara, Gabrijelu, cimet i klinčić Jorgea Amada i brojne druge važne autore. Objavljuje prijevode i eseje iz portugalske i španjolske književnosti u književnim časo- pisima i sudjeluje u radioemisijama i televizijskim programima u okviru tema vezanih za Portugal. Organizira dolazak i sudjelovanje portugalskih autora na festivalima i sajmovima knjiga u Hrvatskoj.

Informacije o knjizi:

Rubem Fonseca
NULTA SUMA · IZABRANE PRIČE

Izabrala i prevela s portugalskoga Tanja Tarbuk ISBN 978-953-286-241-6
230 x 150 x 25 mm
353 str
Meki uvez s klapnama
Cijena 139 kn


Ovo je roman o djetetu, djevojčici, djevojci i ženi, majci, supruzi, kćeri i unuci, prijateljici, susjedi, radnici i građanki koje dijele jedno srce – Antigonino/Antičino.

Sigurnim altom bez falseta i podrhtavanja ona pripovijeda o toplini koju obitelj daje ili uskraćuje, o materinjskome jeziku kao stranome, o tome da stanište bračne ljubavi nije samo ognjište nego i poprište.

Ovo je roman o prvome i posljednjemu udahu koji se čita u dahu. Roman koji dokazuje da je svaki život zaslužio roman. I da je smijeh drevni lijek bez kojega bi plač bio usamljen, a svakodnevica sakata.

“Roman Ivane Lovrić Jović Vidi kako Lokrum pere zube kronisterija je autoričina odrastanja, odnosno života s ocem i bez njega. Otac je stožerni lik ovoga dobro komponiranog teksta u kojemu epistularni dio djeluje kao fikcija, a onaj faktografski povremeno dobiva fikcionalni karakter.

Otac je temelj Ivanina svijeta, zrcalo u kojemu ona sebi otkriva višestruke slojeve svoga bića, slijedi tok svijesti silovitog narativnog subjekta. Otac je dubok bunar u koji ona baca kamenčiće svojih sjećanja čekajući da se voda smiri pa da ugleda u njoj svoje lice iznenađena susretom sa samom sobom. Roman je pisan pitko s vještim pomacima i razmještajem vremena zbivanja, a otac ima u njemu mjesto otoka.

Za Lokrum koji pere zube morskom pjenom bio je profesionalno vezan: s morem na prvom, sa ženama na drugom, a s književnošću na trećem mjestu, prepuštajući kćeri da se sve vrijeme bori za jedno od njih. Osvježenje u novoj hrvatskoj prozi ženskog okusa!”

— akademik Luko Paljetak

“Vidi kako Lokrum pere zube je memoarski roman, nimalo patetičan spomenik prvom poluvremenu autoričina života. Njegovi su se redci krenuli ispisivati još od najranijeg djetinjstva provedenog s neveselom nonom u Rijeci, tijekom odrastanja u Gradu i mladenaštva koje je ispostavilo nenaplaćen račun za neprobavljeno i potisnuto.

U nastavku se nižu studentske godine usmjerene prema žuđenoj Italiji, susret s ‘prvom’, a potom i ‘zadnjom ljubavi’, godine znanstvenog rada i napredovanja u struci, te predano i duboko promišljano majčinstvo troje djece, u kojem je autorica kao roditelj pomno profiltrirala balast prethodnih generacija.

Najdelikatniji dijelovi ovog spomenika tešu se u trenutku kad roditelji gasnu. Ti dramatični dani odlaska majke, pa potom i oca generirat će reminiscencije, oživjeti dijaloge i unutrašnja previranja, izvući iz ladica toplu i živahnu korespondenciju s ocem, afirmirati iskrenu zahvalnost i divljenje i iznjedriti osviještenu ženu koja s mirom i radoznalošću iščekuje sve ono što tek slijedi.”

— Ursula Burger

Ivana Lovrić Jović odrasla je u Dubrovniku, gradu kojemu je posvetila i svoju struku. Od 1996. zaposlena je kao znanstvenica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje se kroz rad na povijesti hrvatskoga jezika posvećuje i istraživanjima dubrovačkoga govora. Dosad je izdala pet znanstvenih knjiga, a za jednu je od njih nagrađena Državnom nagradom za znanost. Objavila je i zbirku pjesama U skutima tango, kraće prozne tekstove u književnim časopisima, a ovo joj je prvi roman. Poeziju i prozu ne piše na dijalektu. Do današnjih dana živi u Zagrebu, s troje djece i mužem. Kao voditeljica dubrovačke podružnice Instituta, u Dubrovniku boravi često i rado.

Informacije o knjzi:

Ivana Lovrić Jović
VIDI KAKO LOKRUM PERE ZUBE

ISBN 978-953-286-278-2
230 x 150 x 23 mm
320 str
Meki uvez s klapnama
Cijena 129 kn

[izvor informacije Vuković & Runjić]