Mlada i neimenovana naratorica ovog romana se, u trenutku spokoja sadašnjeg trenutka, prisjeća Manderleya. To je imanje njezinog supruga, i njezina uspomena koja ne blijedi. Stoga se prisjećanje i cjelokupna radnja odvija kroz vizuru onoga što ona vidi, osjeća, doživljava i nastoji savladati. Ni u jednom trenutku ne saznajemo njezino ime, jer što znači njezino ime pored uspomene na mrtvu, i savršenu, Rebeccu(?)

Naratorica je mlada i neiskusna djevojka u Monte Carlu, u kojem se nalazi u pratnji bogate i dosadne gospođe, koja je toliko napasna i nesvjesna svojeg neugodnog ponašanja, da je drugi ljudi aktivno izbjegavaju. U dugim danima, koji nisu ispunjeni čarima francuske obale, naratorica ne očekuje puno od života, ali zato ostavlja dojam osobe koja bi bila zahvalna na bilo kakvoj, makar i najsitnijoj promjeni. I onda se prvi put susretne s njim. Naratorica i njezina poslodavka u jednom od prolaza kroz hotelske hodnike te dugih objedovanja susreću Maxa Wintera. Toje tip osobe koji je dosadnoj bogatašici zanimljiv zbog činjenice da ima novaca, a usto je i mladi udovac – odlični temelji za širenje tračeva i stvaranja društvenih veza na najmanje plodnim tlima. Naratorica već u tim ranim stadijima njihovog poznanstva želi zaštiti Maxa od svoje družbenice, pa ga nastoji upozoravati na nadolazeće ‘napade’. Max se vrlo brzo zainteresira za naratoricu i njih dvoje provode dane u Monte Carlu zabavljajući se, i uživajući u zajedničkom društvu, čija dinamika se mijenja s promjenama u mračnim odajama Maxova karaktera – tek sitnija upozorenja da njegova prošlost, koja sadrži i njegovu tragično preminulu suprugu, nije nimalo ugodna.

Nakon dva tjedna druženja, Max zaprosi svoju duplo mlađu zaručnicu, družbenica razočarano izvergla upozorenja naratorici i bajka, barem prividna i priželjkivanja započne. Bez puno pompe njih dvoje postaju muž i žena, a nakon kratkog boravka na medenom mjesecu, Max ju odvodi u Manderley. Njegovo imanje je smješteno uz more, ispunjeno cvijećem, koje je toliko impozantno i intenzivno da se naratorica u jednom momentu gotovo onesvijesti. Mladost i želja da udovolji svojem mužu čine naratoricu podložnom izvanjskim faktorima. Gospođa Danvers, domaćica na imanju ne libi se u svakoj situaciji isticati briljantnost i savršenost svoje bivše gazdarice, nikad prežaljene Rebecce. Iako je od njezine smrti prošla tek godina dana, cijelo imanje djeluje kao da je već desetljećima zarobljeno u nekakvom zaboravu. Maltretiranje gospođe Danvers postaje sve gore, Max djeluje odsutno, hladno i nezainteresirano (ali radi se o duplo starijem muškarcu, koji je bogat i živi u vremenu kad su žene tek nešto malo više od inventara kuće), a naratorica gubi svoj duh i nema ničega u njezinom okruženju za što bi se mogla uloviti.

Mučni dani otkrivaju tajne i okolnosti Rebeccine smrti, a ljubav se napokon rađa/ustoličuje u odnosu dvoje supružnika…kontekst svega je toliko loš, da je teško zanemariti opravdavanja koja graniče sa ludošću. Unutar zahtjevne strukture romana, naratorica nosi cijelu radnju i proživljava svaku, pa i najmanje važnu situaciju, pod teretom svoje prethodnice, uz minimalnu podršku supruga te uz neprestano maltretiranje domaćice. Katarza završnog dijela unosi određeni mir i stabilnost, ali uz veliku cijenu. Koja na kraju nije toliko važna koliko iskazivanje i najmanjih znakova ljubavi. Specifičnost naracije otvara roman različitim interpretacijama, koje mogu naginjati više subjektivnosti nego objektivnosti (i obrnuto) pa se i snaga romana zadržava na visokoj razini, čak i nakon više od 80 godina nakon prvog izdanja.

Robert Tabula

Informacije o knjizi:

Daphne du Maurier
Rebecca

Mozaik knjiga
Prijevod: Svetlana Grubić Samaržija
Strani naslov: Rebecca
Godina: 2020
Stranice: 458
Uvez: Meki
ISBN: 9789531427869
Cijena: 119 kn

Facebook