Mia Couto
Lavičina ispovijed

S portugalskog preveo Dean Trdak
Naslov izvornika: A confissao da leoa

Kad u napadu lava strada još jedna djevojka, ljudi u mozambičkom selu Kulumaniju odluče raspisati natječaj za lovca. Posao dobiva Arcanjo Baleiro, koji ima lov u svojim genima, no proganja ga zagonetna sudbina njegovih bližnjih. U Kulumaniju ga čeka Mariamar, kći lokalnog tragača, koja je oduvijek čeznula za dalekim svijetom, ali sputana je običajima i očevom željom. Premda roditelji pokušavaju osujetiti njezin susret s Arcanjom, ne mogu spriječiti da lov na lavove izvuče na vidjelo mračne obiteljske tajne. Jesu li zvijeri koje se goste djevojkama stvarno lavovi ili je riječ o užasu koji čovjeku može prirediti samo drugi čovjek?

‘Lavičina ispovijed’ mozambičkog pisca Mije Couta egzotična je priča o svjetovima u kojima se prožimaju mitovi i surova stvarnost, a puška i metak često nisu od koristi. Uzbudljiv, neobičan, potresan, sjajno napisan roman iz perspektive lovca i djevojke nedvojbeno potvrđuje da je Couto najistaknutiji afrički pisac koji stvara na portugalskom.


Saša Stanišić
Porijeklo

S njemačkog prevela Anda Bukvić Pažin
Naslov izvornika: Herkunft

Ovako stvari stoje: zemlja u kojoj sam rođen više ne postoji. Dok je još postojala, smatrao sam se Jugoslavenom. Bio sam dijete multietničke države, plod i očitovanje dvoje ljudi koji su se voljeli i koje je jugoslavenski melting pot oslobodio okova različitih vjera i porijekla.

Nekoć je baka govorila – tada sam imao deset ili pet ili sedam godina – da ja nikad neću varati ni lagati, nego samo pretjerivati i izmišljati. Razliku tada nisam znao (često je ne želim znati ni danas), ali sviđalo mi se što mi izgleda vjeruje. To jutro prije našega puta u Oskorušu opet je ponovila da je to znala oduvijek: “Izmišljanje i pretjerivanje, danas time i novac zarađuješ.”

U svojem trećem romanu ‘Porijeklo’ Saša Stanišić pripovijeda o svojem putu iz rodnog Višegrada do njemačkog Heidelberga pa opet natrag, u bosanske planine, k svojoj baki. Topao, sjetan, duhovit i vrlo živopisan, očarao je njemačku publiku i dobio najznačajniju njemačku književnu nagradu, Deutscher Buchpreis za 2019. godinu. Izvanserijsko djelo koje će vas osvojiti na prvo, drugo i treće čitanje.


Ognjen Spahić
Pod oba sunca

Na osamljenom svjetioniku nekadašnji kapetan prve klase Branimir Bato Lončar i njegova žena Danica žive jednoličnu svakodnevicu koju katkad uznemire zalutali turist ili barka u opasnosti. Bato je postao svjetioničarem jer se nije želio pridružiti agresiji na Dubrovačko primorje. Danica u nametnutoj osami oplakuje svoju neplodnost. Jednoga ljeta Nevena i Mitar, par u krizi srednjih godina, razapinju šator pred svjetionikom. Zajednička večera promijenit će sve u njihovim životima.

‘Pod oba Sunca’, roman ispripovijedan kroz glasove četvero protagonista, priča je o krugu života koji iscrtavamo sami i pokušajima da iz tog kruga iskoračimo. Ognjen Spahić iznova pokazuje svu raskoš pripovjednoga talenta i zavidnu sposobnost da stvori moćne, pamtljive likove duboko obojene lokalnom poviješću. Pod oba Sunca roman je o ljudima u okovima vlastitih odluka kojih se nikako ne mogu osloboditi.


Claudio Magris
Abecede – O knjigama i ljudima

S talijanskog prevela Ljiljana Avirović
Naslov izvornika: Alfabeti

Zavodljivost priče i pustolovine početna je točka svakog čitateljskog iskustva iz koje se račva bezbroj puteva. Lucidni erudit i jedan od najvažnijih suvremenih svjetskih romanopisaca Claudio Magris svojim nas ‘Abecedama’ poziva na jedno takvo uzbudljivo putovanje, svemirom svoga čitateljskog iskustva.

Koja su to načela prema kojima se trebamo ravnati u životu? Kako knjige djeluju na povijest, a kako stvarnost na literaturu? U koju pripovjedačku rijeku da čitatelj zakorači? Znatiželjan, empatičan, upućen i više od svega zaljubljenik u književnost, Magris nas vodi svojim literarnim univerzumom u kojemu sjaje raznolike zvijezde – od temeljnih tekstova zapadne kulture ‘Biblije’, ‘Ilijade’ i ‘Odiseje’, preko djela Kafke, Musila, Ibsena, Tolstoja, Sveva i Camusa, koja su formirala intelektualce i pisce Srednje Europe, do živog dijaloga sa suvremenicima Sábatom, Maneom i Mo Yanom.

‘Abecede’ su knjiga o knjigama koje nam daju uvid u svijet Claudija Magrisa te nam mogu promijeniti život kako to samo književnost umije.


Wisława Szymborska
Svijet koji nije od ovoga svijeta
Izabrane pjesme

Izabrala i s poljskog prevela Đurđica Čilić

Univerzalizam poezije što ju je pisala velika poljska pjesnikinja Wisława Szymborska – pokazuje ‘Svijet koji nije od ovoga svijeta’, izbor pjesama koji je napravila polonistica Đurđica Čilić – počiva u transparentnom jeziku koji ne skreće pažnju na sebe, ali i u umješnosti da govori o ljudskoj naravi, o tome da smo svi – ma koliko međusobno različiti – satkani od istih elemenata: slabosti, ranjivosti, smrtnosti, ali i obnavljajuće, dionizijske zaljubljivosti u život, u druge i od nas drukčije. Nepreuzetna u svojoj pjesničkoj gesti, Szymborska dok piše, piše kao da govori, dajući svojim čitateljima osjećaj pripadanja istoj, nesavršenoj, ali vrijednoj – ljudskoj zajednici. Svojom poezijom poljska nam nobelovka govori da postoje univerzalna ljudska iskustva i ljudske emocije, da u njima treba prepoznati zajedništvo, kohezivni potencijal, a ne bježati od njih u strahu da upozoravaju na našu prosječnost i trivijalnost. To, dakako, ne znači da ona ne prepoznaje individualnost svakog od nas, dapače. Čitajući njezine pjesme u ovom iznimnom svesku, vrlo lako ćemo pronaći one u kojima slavi ljudsku raznolikost i protestira protiv jednoobraznosti, uniformiranosti i “idiotizma savršenosti”.


Sara Ahmed
Kulturna politika emocija

S engleskog preveo Andy Jelčić
Naslov izvornika: The Cultural Politics of Emotion

Što su emocije i kako one utječu na naše živote, naše odluke, naša tijela? Kad nas pokreću, a kad natjeraju da se zaustavimo? Povezuju li nas emocije kao zajednicu, ili nas u svijetu punom kontradikcija sve više razdvajaju? Koji je odnos između emocija, jezika i tijela? Sve su to pitanja na koja u ovoj knjizi pokušava odgovoriti vodeća feministička teoretičarka Sara Ahmed analizirajući popularne i teorijske tekstove, uz mnoštvo primjera iz svakodnevnog života.

‘Kulturna politika emocija’ kreće od konkretnih emocija – od boli, mržnje, straha, gađenja, srama i ljubavi – i upotrebljava ih kako bi analizirala “emocionalnost tekstova” povezujući rasu, rod i seksualnost, u svjetlu vrlo aktualnih tema poput imigracije, terorističkih napada ili važnosti emocija u feminističkoj i queer politici. Sara Ahmed upozorava na rastuće nepravde suvremenoga života, na činjenicu da određene skupine ljudi smatramo nevrijednima emocija, da neke živote isključujemo jer se ne uklapaju u društveno prihvaćenu normu. Kulturna politika emocija svakim nas svojim pitanjem poziva na razmišljanje o boljem, pravednijem svijetu, utemeljenom na zajedništvu i razumijevanju.

[izvor informacije Fraktura]

Facebook