Ribanje i ribarsko prigovaranje (2020.)
Redatelj: Milan Trenc
Glume: Rade Šerbedžija, Leon Lučev, Bojan Brajčić, Lorenco Damjanić

Film koji bi uz edukacijsku preporuku (da ga gledaju učenici kako bi proširili znanje o povijesti, književnosti, povijesti književnosti i ljepoti zemlje u kojoj su se rodili), mogao bi nositi i upozorenje za osjetljivu djecu koja vole životinje. I ne samo djecu.

Žrtveno Janje

U scenariju po vrijednom literarnom djelu renesansnog Petra Hektorovića (vidi njegov Tvrdalj na Hvaru i pročitaj natpis nad najmanjom prostorijom!), uz predstavljanje povijesnih, pejzažnih, ‘lik-ovnih’, rodnih, narodnih, ljubavnih i kostimiranih odnosa našlo se (i ispeklo) jedno janje čiju sudbinu nije moguće prihvatiti, čak i onima koji vole janjetinu. Nije problem u tome što se (poslije nezgrapnih ulova i podjele ribe po naslovnom Ribanju), pitanje mesa našlo na jelovniku, već što je eksploatirana priča o živom biću koje će poslužiti za jelo.

Fotografiju ustupio Blitz

Da se prikazalo kako oko logorske vatre članovi ekipe peku ili jedu meso, ne bismo im zamjerili, iako bismo znali što je na ražnju. Ta vrsta licemjerstva uključena je u savjest sveždera. Ali scenarist i redatelj su htjeli (zašto?, da se film svidi djeci?, da učenici nauče nešto iz prirode i društva?) razviti epizodu s janjetom, kao nekim kućnim ljubimcem, kao Disneyjevim Bambijem. Nešto što će raznježiti publiku. Ali taj Bambi, bar u tom crtanom filmu, ne završi u loncu. A janje koje Trenc ne samo pusti da ga ljudi nose oko vrata i vežu, već i da plovi s njima i da ga dječak miluje.

Kad već pomislimo da su ga amnestirali i prihvatili kao brodskog ljubimca, u posebnoj epizodi kao zabavnoj digresiji prikazano je kako se otima, trči i gotovo pobjegne. Potiču se gotovo komični efekti. I kad se ponadamo da će se spasiti, kad smo već vezani za njega kao lik a ne prehrambenu namirnicu, scenarist ga žrtvuje, tako naglo i odlučno, da se uplašimo da će nam prikazati i sam čin klanja. Na sreću, to ipak preskoči, ali pohvala sočnom mesu preblizu je scenama životinjice pune života. Taj obrok poslužio je i za jedno fino nijansiranje karaktera glavnog lika. Naime, osjetljivi pjesnik u početku odbija jesti ‘animalnog znanca’, ali kad okusi meso, izrazi svoje zadovoljstvo njegovom kvalitetom. To ga, na neki način, čini manje idealiziranim i više ‘realnim’ čovjekom, ali cijela epizoda ostavlja mučan dojam. Bilo je mogućnosti da se ta njegova ljudska slabost ilustrira drugim rekvizitima.

Mrtve ribe

Spomenute su ribe i ulov, zbog kojih je, uostalom, i poduzet pohod. Razumljivo je da nije lako u postojećim ekološkim (i produkcijskim) uvjetima napuniti mreže pred kamerama, ali ono što je u filmu prikazano kao ulov, doista je neuvjerljivo. Možda bi bilo prihvatljivo u nekoj kazališnoj predstavi, ali i tada bi bolji bili plastični primjerci. U filmu su prikazane prave, ali doslovce mrtve hladne ribe, kao izložene u ribarnici. Nabavljene su prilične količine i veličine (nadamo se da nije propalo na snimanju 🙂 ). Ako nije postojala mogućnost da se ribe bar računalno ili ručno animiraju, bilo bi bolje da uopće nije prikazano izvlačenje mreža ili da su snimljene s dovoljne udaljenosti da se ne vide riblji detalji. Tu je, uz scenarij, presudan redateljski instinkt ili postupak.

Lijepe slike

Ako nije biologija, impresivna je botanika i mrtva priroda filma. Slike mora, uvala i otoka mogle bi se iskoristiti u turističkim kampanjama.

Ada Jukić, Zagreb, 15.10.2020.

Informacije o filmu:

Ribanje i ribarsko prigovaranje (2020.)
Studio Devet, 2020.
Trajanje: 97 min
Format:
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Scenarij: Milan Trenc
Prema knjizi: Petar Hektorović
Glazba: Igor Paro
Još glume:

Film je pogledan na Pulskom filmskom festivalu u Puli

Ribanje i ribarsko prigovaranje – HAVC
Ribanje i ribarsko prigovaranje – IMDb

Facebook