Unatoč pandemiji koronavirusa koja je obilježila 2020., i ove će se jubilarne 25. godine zaredom održati Splitski filmski festival/Međunarodni festival novog filma.  Filmovi će se prikazivati u Ljetnom kinu Bačvice, Kinoteci Zlatna vrata te MKC Domu Mladih i to od 10. do 17. rujna 2020., a cijeli festival organiziran  je prema  preporukama za zaštitu od koronavirusa.

Vrata se otvaraju u Ljetnom kinu Bačvice, s filmom mladog redatelja Gregora Božiča u  slovensko-talijanskoj koprodukciji  – Priče iz šume kestena. Glavna glumica, Splićanka, Ivana Roščič prisustvovat će otvaranju festivala i projekciji filma.

Osim navedenog, u kategoriji međunarodne konkurencije dugometražnih filmova su još: Atlantis (r. Valentyn Vasyanovych), Znanost fantastike (r. Anggi Noen), Izgubljena vagina plemena Inka (r. Fernando“Huanchaco“ Gutierrez), Zemlja moga oca (r. Matthew Koshmrl), Zaho Zay (r. Georg Tiller i Maéva Ranaïvojaona) te Dani (Tsai Ming-Liang).

Središte festivala, uz konkurenciju dugometražnih, čini i konkurencija čak 25 kratkometražnih filmova. Građani će tako moći uživati u mnogobrojnim kratkometražnim filmovima međunarodne produkcije. Osim međunarodnih, na festivalu će se prikazivati i kratki program hrvatskih kratkometražnih filmova.

Ova godina ostat će zapamćena i kao ona u kojoj je svijet izgubio dva velika umjetnika: redatelja Brucea Baillia i književnika Bekima Sejranovića. U čast njima i čitavom opusu umjetničkih djela koje su ostavili za sobom, u subotu 12. rujna od 18:45 počinje In memoriam program odabranih djela ovih dvaju prijatelja. Jedan od filmova koji će se prikazivati je dokumentarac Od Tokija do Morave u režiji Bekimovog prijatelja Japanca Moku Teraoke, koji u samo središte filma postavlja Bekima.

Na projekciji hrvatskog dugometražnog filma, družit ćemo se s još jednom omiljenom splitskom glumicom. Švicarsko-hrvatski film Mare (r. Andrea Štaka) projektirat će se 16.rujna u Ljetnom kinu Bačvice, a njegova glavna glumica Marija Škaričić stiže u kino na otvorenom s nama.

Festival se zatvara filmom cijenjenog tajvanskog redatelja Tsai Ming-LiangaDani. Njegov film prikazivat će se na Bačvicama 17. rujna od 21 sat.

Zbog situacije prouzrokovane pandemijom, ove godine nisu u mogućnosti posjetiti festival svi pozvani gosti. Usprkos tomu, neki od njih javit će se posjetiteljima festivala putem videa ili drugih online kanala komunikacije, gdje će održati predavanja i prezentacije. Nažalost, ni dobitnik posebne nagrade festivala za doprinos umjetnosti pokretnih slika Carlos Reygadas, nije u mogućnosti doći, ali nadamo se da će nagradu preuzeti sljedeće godine.

Više informacija o festivalu i festivalskom programu potražite na www.splitfilmfestival.hr


Projekcija u počast Béli Tárru

Posebno uvodno događanje pred početak 25. Splitskog filmskog festivala posvećeno je karizmatičnom europskom autoru Béli Tárru. U srijedu 9. rujna u splitskom Domu mladih, MKC održat će se projekcija njegovog antologijskog djela Werckmeisterove harmonije (Werckmeister harmóniák, 2000). Film kojim Béla Tárr nastavlja sotonski ples još uvijek se čuva i gleda jedino na 35-milimetarskoj traci, a prvi put je u Hrvatskoj prikazan prije 20 godina na 5. STFF-u. Za sve ljubitelje metafizičkog europskog filma i mlađu generaciju koju zanima kult ovog autora, ovo je prilika da svjedoče artefaktu filmske povijesti bez upliva suvremene tehnologije.

Projekcija počinje u 21:00 sat, ulaz slobodan.

WERCKMEISTEROVE HARMONIJE (c/b, 35 mm, 145 min)
Mještani jednog mađarskog provincijskog gradića iščekuju dolazak cirkusa čije su glavne atrakcije preparirano truplo “najvećeg kita na svijetu” i tajanstveni Princ koji navodno ima sposobnost privlačenja nasilnih sljedbenika. Po dolasku cirkusa, na glavnom trgu skupljaju se gomile ljudi kako bi vidjele atrakciju. Pritom polako narušavaju ravnotežu grada stvarajući osjećaj napetosti, nervoze, nasilja i naznaku apokalipse. Film je korežirala Ágnes Hranitzky.

Béla Tárr
(r. 1955) mađarski scenarist i redatelj, već kao šesnaestogodišnjak počeo je snimati amaterske filmove. Njegov rad privukao je pažnju studija Bele Balazsa koji mu je pomogao financirati njegov dugometražni igranofilmski debut Obiteljsko gnijezdo (Családi tüzfészek, 1979.). Film je kritika uspoređivala s filmovima Johna Cassavettesa, a uz njegova slijedeća dva djela, Autsajder (Szabadgyalog, 1981.) i Panelkapcsolat (1982.), čini prvo razdoblje njegova stvaralaštva obilježeno socijalnim temama i dokumentarističkim cinema-verite stilom. Televizijska adaptacija Shakespeareova Macbetha (1982.), snimljena u samo dva kadra (prvi u trajanju od 5, a drugi od 67 minuta) najavila drugu fazu njegova stvaralaštva. Sredinom osamdesetih započeo je suradnju s piscem Lászlóm Krasznahorkaijem prema čijim je predlošcima režirao Prokletstvo (Kárhozat, 1988.), Sotonski tango (Sátántangó, 1994.) i Werckmeisterove harmonije (Werckmeister harmóniák, 2000.). Prokletstvo je označilo početak vizualnoga stila po kojem je danas najpoznatiji (karakteriziranog crno bijelom slikom i dugim, usporenim kadrovima), a čiji je vrhunac ostvaren u sedmoipolsatnom Sotonskom tangu koji mu je konačno međunarodno priznanje, a ni Werckmeisterove harmonije nisu ništa manje cijenjene. Dobio je nagradu za izniman doprinos razvoju filmske umjetnosti na 11. Splitskom filmskom festivalu 2006. godine. Njegova posljednja dva filma su Čovjek iz Londona (A Londoni férfi, 2007.), prema noveli Georgesa Simenona i drama Torinski konj (A torinói ló, 2011.).

[izvor informacije Splitski filmski festival]