Svjetska premijera filma
„Čuvaj film“ Antonija Perajice
snimljenog 1945. godine
održat će se
u ponedjeljak 17. rujna 2012. godine
u splitskoj Kinoteci Zlatna vrata s početkom u 19:00 sati
- Prizor iz filma ‘Čuvaj film’
Antonio Perajica
ČUVAJ FILM
Hrvatska, 1943. – 1945., 16 mm, bez tona, 23 min.
Čuvaj film izvorni je filmski materijal kojega je šef filma i propagande prestižne Prva proleterske brigade te jedan od najslavnijih prebjega iz Cinecitta u Rimu, snimio te sakrio odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Devet montiranih izvornih pozitiva, snimljenih 1943. – 1945., očigledno je bilo pripremljeno za prikazivanje, no to se nije dogodilo. Naime, autor je tvrdio kako su filmove pojele krave. Ipak, tajne su službe nakon mnogo pretresa uspjele pronaći i konfiscirati dvije trake koje vjerojatno prikazuju put brigade od Beograda do Zagreba, a spominju se u dnevnicima suboraca. Ostatak, na kojima se nalaze putovanja morem, scene Korenice, Kornata, Senja, Splita, Šibenika, Zadra i Zagreba, te putovanja za Trst preko Slovenije, ostao je skriven. U zadnjim kadrovima filma pojavljuje se i sam autor.
Neposredno pred smrt, a godinu dana nakon osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije, opisao je mjesto gdje se nalaze trake te njihov sadržaj otkrio unuci Ani s napomenom „čuvaj film” kojom želi reći – idi svojim putem, no štedi i traku života. Brza montaža scena, nastala iz štednje materijala koju uvjetuju kako rat, tako i prvi medij – fotogafija, također je najbolje opisana ovom uputom.
Antonio Perajica (1915. – 1992.)
Započeo je raditi kao fotografski šegrt jako mlad, s tek 6 godina, da bi do svoje 17-e ispekao zanat u nekoliko poznatih splitskih atelijera: Borowich, Sinobad i Dvornik. Godine 1934. kupuje svoju prvu Leica kameru te djeluje samostalno. Uskoro ga uhićuju zbog snimanja demonstracija na Rivi u kojima je poginulo mnogo splitske mladeži. Narednih sedam godina radi na snimanjima igranih filmova Cinecitta u Rimu. Godine 1943., po padu Italije, napušta s filmskom kamerom Rim preko Barija, te se priključuje partizanima u slavnoj 1. proleterskoj brigadi čije akcije bilježi fotografijama i na filmskoj vrpci. Kraj rata dočekao je s činom šefa filma i fotografije 1. proleterske brigade.
Unatoč visokim odlikovanjima i visokoprofesionalnoj kameri, nije primljen u filmsku sekciju Generalštaba koja krajem rata okuplja gotovo sve filmske radnike. Zamjera mu se filmsko eksperimentiranje i stav kako kamera ne zauzima ni jednu od strana u ratu. Umjesto utabanim putevima prvoboraca, svoj život okreće privatnom zanatu. Odmah nakon rata osniva Atelier Perajica na splitskom Peristilu koji radi i dandanas. Djelovao je gotovo 20 godina kao službeni fotograf Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu te kao fotograf Hajduka. Ljubav prema filmu i fotografiji prenio je na sina Dražena te unuku Anu.
[izvor informacije Kinoteka Zlatna Vrata]
