Dokumentarna serija kao što je Tiger King neće vas nadahnuti, nećete naučiti ništa posebno novo o životu niti ćete se osjećati pozitivno nakon serije. Čak štoviše, velike su šanse da ćete se osjećati i vrlo loše, ali Tiger King je svejedno jedno jako zanimljivo gledanje i na temelju toga serija je stekla nevjerojatnu popularnost. Vjerojatno se razlog za to krije u pred-korona vremenu u kojem su ljudi na cijeloj planeti sve više vremena počeli provoditi u svojim domovima, a shodno tome i pred svojim ekranima (serija je na Netflixu izašla 20. ožujka 2020.). U svakom slučaju, tematika u kojoj se navodno radi o najvećim svjetskim mačkama – tigrovima, zvuči privlačno, ali Tiger King je serija koja tigrove stavlja u sasvim sporednu ulogu, a nešto sasvim drugo, mnogo opasnije i degeneričnije u prvi plan.

Kroz sedam epizoda ekipa dokumentarista predvođena Ericom Goodeom, producentom i redateljem serije, uz suredateljicu Rebeccu Chaiklin odvodi nas u nepoznati svijet uzgajatelja i konzervatora divljih životinja, primarno tigrova, u Sjedinjenim Američkim Državama. Priča se gradi prvenstveno oko Joe Schreibvogela koji si je nadjenuo umjetničko ime Joe Exotic. Joe je osobenjak koji se šiša na fudbalerku obojanu u plavo, u braku je s dva muškarca istovremeno te snima i pjeva country glazbu. Kao vlasnik zoološkog vrta s nekoliko stotina tigrova, zapošljava isključivo bivše robijaše koji baš i nemaju mnogo izbora u životu.

Carole Baskin i njezin sadašnji suprug Howard ; Fotografije ustupio TS

Nakon prve epizode i uvođenja u cijelu sagu o podzemlju nadmetanja divljim životinjama, imao sam osjećaj da su tvorci serije samo trebali doći, postaviti kamere na strateška mjesta i uživati u veličanstvenom bućkurišu sumnjivih likova, divljih zvijeri, kriminalnih radnji i ekscesnih ponašanja potpomognutih drogama i alkoholom. Joe se u početku, uzevši sve u obzir, ne čini kao toliko užasan tip ako ga se stavi u usporedbu s njegovom najljućom rivalicom Carole Baskin – navodnom konzervatoricom i Majkom Terezom za velike mačke. Uz njih dvoje ispočetka se najčešće pojavljuje Bhagavan “Doc” Antle koji također ima svoju vrstu privatnog zoološkog vrta egzotičnih životinja s kojima ima redoviti neposredni kontakt. Osobno mi je njegov način ophođenja, prezentnost i cijela životna filozofija djelovala najodvratnije, no po završetku serije ispostavilo se kako je on najmanji kriminalac od njih troje.

Rivalstvo Joea i Carole odvijalo se kroz brojne sudske sporove gdje je deblji kraj izvukao Joe, ali dojam ostaje kako je Carole sve, samo ne nevina spasiteljica velikih mačaka. Njena prošlost uključuje nestanak njenog bivšeg muža koji je bio milijunaš i koji joj je u sumnjivoj oporuci ostavio praktički sve što je stekao. Carole je odjednom postala bogata, a dokumentarac otvoreno koketira s mogućnošću da je Carole nahranila svog bivšeg muža tigrovima. Iako su takve istrage odavno zaključene, po svršetku emitiranja Tiger Kinga istraga oko tog specifičnog nestanka ponovno je otvorena. Pandorina kutija nakon svega prezentiranog na ekranima kao da se ponovno otvorila i ovoga puta dala još više materijala za spekuliranje, ali i prave policijske istrage.

Na početku druge epizode događa se nesreća s jednom od zaposlenica Joeovog zoološkog gdje joj je tigar odgrizao ruku. Ako ste pomislili da je to najgora i najbrutalnija stvar koja će se dogoditi tokom snimanja, prevarili ste se. Naime, iako se ne vidi direktno, najgrozomorniji događaj u sedam epizoda definitivno je samoubojstvo jednog od likova kojeg smo do tog trenutka već dobro upoznali.  Tada koloplet droge, alkohola, sumnjivih radnji i pobrkanih vrijednosti dolazi do svog vrhunca i zbog trenutaka kao što je taj, serija iz neozbiljne zafrkancije za čas zaokreće za sto osamdeset stupnjeva i postaje nevjerojatno šokantna.

Serija je redovito opuštenog tona i nerijetko komična, naručito u svojim počecima. Ipak, ubojstvo, zločin i ludilo vjerojatno su tri najprikladnije riječi koje su se mogle staviti u naslov i to bez imalo pretjerivanja. Možda nam se naše životne drame čine smiješno benignima u usporedbi s Joeom i ekipom pa nam je sve ovo tako zanimljivo za gledati, možda je jednostavno toliko bombastičnih egomanijaka u svakom trenutku prisutno na ekranu da ne možemo skrenuti pogled, ali u jedno sam siguran – nakon Tiger Kinga ostao mi je gorak okus ustima.

Tiger King: Murder, Mayhem and Madness – IMDb

Tekst i fotka preneseni s bloga SuvljevePreporuke

Tomislav Suvala