U zamršenom svijetu originala i nastavaka, adaptacija prema književnom djelu i otkupa prava na jedno, drugo i treće, često izgleda kao da je krajnji produkt žrtva kompleksnosti tih odnosa. Doctor Sleep je nastavak filma Stanleya Kubricka iz 1980. godine The Shining koji je napravljen prema predlošku istoimenog romana autora Stephena Kinga. Opće je poznato kako se otac moderne horor literature Stephen King onomad javno odrekao ikakve poveznice s Kubrickovim filmom. 2013. pak godine King je napisao nastavak svojeg romana kojeg je nazvao Doctor Sleep. Mike Flanagan, go-to redatelj kada su u pitanju horori danas, došao je na ideju da taj roman ekranizira. Morao je proći kroz iscrpan period nagovaranja Kinga kako će adaptirati njegov roman, ali i napraviti film koji je nastavak onog Kubrickovog. Kada već u samom startu uzmete sve ovo u obzir, čini se kako je projekt osuđen na propast. Ipak, nije bilo tako.

Flanagan je u, sada već možemo reći svom primarnom žanru, više puta pokazao kako kompetentno napraviti horor, a da se ne utopi u moru klišeja i reciklaže. Iako niti jedan njegov film, a ni seriju koju je režirao, napisao i producirao – The Haunting of Hill House, ne smatram vrhunskim djelima, ipak se na njega da osloniti u potrazi za solidnim zastrašivanjem. Doctor Sleep je po kvaliteti negdje na tragu onoga što smo do sada vidjeli od njega. Ne mogu reći da sam bio oduševljen, ne mogu reći da ću film pamtiti mjesecima i godinama unaprijed, ali mogu reći da sam osjećao satisfakciju onim što je i kako obrađeno u nastavku.

Film prati sredovječnog Dannyja Torrancea čiji je život nakon svega doživljenog u Overlook Hotelu u svome djetinjstvu u popriličnom neredu. Danny je alkoholičar, njegov dar “isijavanja”, čini se, više mu je bio uteg u životu nego pomoć. Kako i sam navodi, on bježi od samoga sebe i u seriji pokušaja da se vrati na pravi put završava u malom gradiću u najmu u potkrovlju kuće. Upoznaje nekoliko dobrih ljudi i počinje posjećivati sastanke za ovisnike. U međuvremenu, skupina nadnaravnih pojedinaca koji sebe nazivaju “True Knot” (Istinski čvor?) traže ljude koji u sebi nose makar i malu dozu “isijavanja” kako bi se nahranili njihovom životnom energijom. Kao izložbeni primjerak brutalnosti Knotovaca služi njihovo kolektivno “hranjenje” dječarcem koji se samo vraćao s bejzbolske utakmice. Predvodnica nadnaravnih negativaca je Rose The Hat koju je živopisno odigrala Rebecca Ferguson. Ewan McGregor, koji je uvjerljiv kao odrasli Danny Torrance, pomalo je u sjeni izvrsne Ferguson. Ističe se još i mlada glumica Kyliegh Curran koja tumači Abru, djevojčicu s iznimno jakim “isijavanjem” i primarnim plijenom Knota.

Pozivanje na originalni film prisutno je svako malo. Uz glazbenu temu koja se može čuti nekoliko puta tu je prvenstveno eksterijer i interijer Overlook Hotela da nas podsjeti jeze koja je ispunjavala svaku poru originala. Prisutan je i poznati pozadinski zvuk otkucaja srca koji se pojačava i ubrzava s trenucima napetosti. Doctor Sleep, iako propisno užasavajuć na trenutke, atmosferičnosti i efektnosti The Shininga ne može se niti približiti. Komentirati kako je roman pretočen u film ni inače ne volim, a u ovom slučaju knjigu nisam čitao pa se usporedbe jednog i drugog niti ne mogu dotaknuti.

Dalo se primijetiti kako kroz poprilično dugačko trajanje filma nije uvijek najlakše popratiti sve pravila igre. Iako mi je na kraju glavnina događanja bila jasna, bilo je nekoliko trenutaka gdje nisam shvatio tko može letjeti u kojem trenu, zašto i kako se netko može naći na više mjesta u istom trenutku ili o čemu ovisi nadnaravna jačina Dannyja ili Abre. Takvi detalji za one koji nisu čitali knjigu mogli bi biti frustrirajući i oduzeti ponešto od uživanja u zapletu. Zaključio bih kako je ovo film bez kojeg je svijet mogao, ali sada kada je već tu, nemam prevelikih zamjerki na viđeno. Najbolje što se da izvući iz svega je činjenica da je ovo ne neki način omaž jednom legendarnom filmašu i njegovom kultnom djelu.

Tekst i fotka preneseni s bloga SuvljevePreporuke

Doctor Sleep – IMDb

Tomislav Suvala