Otkako se mogu sjetiti posebno sam se divio dugim filmskim rezovima. Jedna neprekinuta, prateća scena koja traje nekoliko minuta nije samo opsežni tehnički poduhvat već dodatna imerzivnost u trenutna zbivanja na ekranu. U genijalnom filmu Alfonsa Cuarona Children of Men (2006) u pamćenje mi se urezala scena opsade u Bexhillu gdje kamera prati glavnog lika kroz pucnjavu, eksplozije i kaos rata oko šest minuta. Dugi, neprekinuti rez pojavljuje se u uvodnoj sceni nedavnog Outlaw King filma, ovoga puta puta kao kontrast velikim bitkama i ratnim hororima, kamera prati likove i zbivanja unutar kampa za vrijeme mira. Kako je 1917 napravljen kao privid neprekinutog reza kroz cijelo svoje trajanje, najsličniji primjer takvog pokušaja, to jest takve iluzije, je Inarrituov odlični Birdman iz 2014. godine.

U četvrtom mjesecu 1917. godine zapadna je fronta bjesnila ratnim događanjima. Negdje u Francuskoj dvojica mladića u rovu dobiju direktnu zapovijed koju moraju prenijeti osobno, preko ničije zemlje, kroz neprijateljske linije, sve do postrojbe iz Devonshirea koju zovu Devonci. Naredba kaže da napad koji je planiran u zoru treba biti zaustavljen jer ih Nijemci čekaju u stupici. Blake, jedan od dvojice glavnih likova, ima brata među Devoncima i zbog toga ga je njegov nadređeni odabrao. Osim što će prekidom ofanzive spasiti 1600 ljudi, vrlo vjerojatno će spasiti i svog brata ukoliko uspije ostvariti zadani cilj. Taj dodatni motiv trebao bi ga natjerati da uspije usprkos minimalnim šansama za preživljavanje. Blake je po naredbi mogao svojevoljno izabrati jednog vojnika kojeg će povesti sa sobom pa se odlučio, prije nego što je saznao što je zadatak, za svog prijatelja Williama Schofielda.

Inspirirana fragmentima priče koju je djed, veteran Velikog rata, režisera Sama Mendesa ispričao svome unuku, 1917 je film koji ne uživa u scenama masovnih bitki i galona krvi. Da, prikazani su brojni nemili prizori u vidu leševa u različitim stanjima no direktne scene bitke i kaosa kao u Saving Private Ryanu ili pak Hacksaw Ridgeu nisu fokus Mendesa i suscenaristice Krysty Wilson-Cairns. Ono što jest u centru pažnje dva su glavna lika koje kamera cijelom dužinom filma prati. Hiper-realističnost svega što se odvija na ekranu, od pomno odabranih lokacija, rovoskih staništa, ratne mašinerije i samih ponašanja likova pojačana je iluzijom kako se sve odvija u ranije spomenutom jednom neprekinutom rezu. Iako primjena takve tehnike može biti ometajući faktor za gledatelja ukoliko kroz gledanje previše misli o njoj, previše ju uočava, svejedno je razina napetosti dobila dodatnu dimenziju zbog iste.

Relativno nepoznata glumačka imena odabrana su kako zvjezdani status glavnih protagonista ne bi previše oduzimao od gledateljeve uživljenosti u priču. Blakea uvjerljivo tumači Dean Charles-Chapman koji nimalo ne sliči svojoj ranijoj najpoznatijoj ulozi Tommena Baratheona iz serije Game of Thrones. George MacKay je odličan kao Schofield, a ranije je viđen u zapaženoj ulozi u filmu Captain Fantastic. Zvjezdanih glumačkih lica ima, ali su svedena na svega nekoliko scena. Pojavljuju se Colin Firth, Mark Strong i Benedict Cumberbatch. Zanimljivo je spomenuti kako u jednom segmentu filma s leđa vidimo lik i čujemo poznati glas Winstona Churchilla koji kaže svega nekoliko rečenica i nigdje nije spomenut kao da je to zapravo on.

Sam Mendes je ranije režirao jako dobre filmove od kojih su zapaženiji American Beauty, Revolutionary Road i Skyfall, ali mislim da je s 1917 dosegao točku koja mu je do sada bila nedostižna. Ne samo da je ovo tehnički izrazito zahtjevan projekt koji je prije samog snimanja zahtijevao šest mjeseci pripreme za sve dugačke scene koje će se izvoditi već ova mala priča uklopljena u kontekst najvećeg rata u ljudskoj povijesti zadaje emocionalni udarac koji će vam skratiti dah. Od siline napetosti i emocija koje su me preplavile na vrhuncu radnje gotovo da sam pustio suzu, a to je nešto što mi se izrazito rijetko događa.

Usputne opservacije:

  • Jednu scenu nekoliko je puta upropastio upaljač koji se nije htio upaliti na vrijeme pa je to rezultiralo s nekoliko neuspjelih pokušaja i gubljenjem gotovo cijelog dana snimanja.
  • Put koji je prošao glavni lik filma podsjetio me na Di Caprijevo Oscarom nagrađeno mučenje u filmu The Revenant (2015).
  • Film sadrži samo jedno očitije preskakanje vremena, kada jedan od likova padne u nesvijest te se vani izmijeni dan u noć.
  • Subjektivno i vjerojatno samo trenutno mogu izjaviti kako mi je 1917 najdraži ratni film koji sam pogledao, a pogledao sam ih jako puno.
  • Ne bi bilo uredu da se ne spomene ime jednog velikog filmaša koji je zaslužan za kinematografiju u ovom filmu. Roger Deakins će, gotovo sam siguran, osvojiti Oscara ove godine u toj kategoriji.
  • Film je nominiran za 10 Oscara.

Tekst i fotka preneseni s bloga SuvljevePreporuke

1917 – IMDb

Tomislav Suvala