Povodom najave filma ‘Slučaj Richarda Jewella’

Clinta Eastwooda cijenim i kao glumca i redatelja, a njegovu kolekciju (uz Kubricka, Chabrola i Tarra) mogla bih ponijeti na pusti otok (koji raspolaže kinom 🙂 ). Nevjerojatno je koliki je i kakav  njegov opus, a i to kako je  onako vitak i vitalan ostao aktivan i produktivan u dubokoj starosti, potvrđujući da ljudi koji rade posao koji vole, ne žele i ne trebaju prestati raditi. Ali pitanje je hoću li  gledati njegov novi film koji se upravo predstavlja predigrom u kinima, ne zato što mislim da nije dobar, već zbog toga što mu je učinila njegova vlastita reklama.

Slučaj Richarda Jewella ; Fotografiju ustupio Blitz Film & Video

Naime, u foršpanu filma ‘Slučaj Richarda Jewella’ toliko se puta ponavlja par rečenica koju izmjenjuju likovi, da to postaje iritantno. Razumijemo zašto se te rečenice ponavljaju i koji učinak čine na protagonista, ali to doživljaj ne čini manje napornim. Reklamni (re)kreativci misle da ponavljanje kojim se ‘ispire mozak’ liku u filmu može biti privlačno publici. A ako je to ključni adut filma, zar ga treba otkrivati u najavi? Ponavljanje istih riječi (uz varijacije intonacije), dovode do zasićenja već nakon prvog prikazivanja najave, a još je teže redovitoj kinopublici jer se ‘predigra s ponavljanjem’ ponavlja prije projekcija drugih filmova.

Marketinška podrška može ‘nauditi’ filmu. Bilo da se radi o zamoru marketinškog materijala ili namjernom postupku, ponavljanje može izazvati suprotne efekte, a i kad bi ‘upalilo’ za Eastwooda, nadam se da se neće ponavljati 🙂 . Ipak, kao što ni vrhunska reklama ne znači sigurnu prodaju, ni najlošija neće odbiti prave fanove. ‘Slučaj Richarda Jewella’ bit će predstavljen publici.

Ada Jukić
Zagreb, 14. 1. 2020.