Godina 2019. prošla je u znaku priznanja hrvatskim filmašicama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Osim toga, domaći film ‘putovao je’ na najprestižnije svjetske festivale i osvajao nagrade.

Godina je počela uspjehom manjinskih koprodukcija Bog postoji, njeno ime je Petrunija makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske i Šavovi srpskog redatelja Miroslava Terzića na jednom od najvažnijih festivala na svijetu, Berlinaleu. Oba filma, koja su nastala u koprodukciji zagrebačkog Spiritus movensa (hrvatska producentica je Zdenka Gold), u glavnom su njemačkom gradu imala svjetsku premijeru, a s festivala su se vratili svaki s po dvije nagrade. Makedonsko-belgijsko-slovensko-hrvatsko-francuska koprodukcija Bog postoji, njeno ime je Petrunija osvojila je nagradu ekumenskog žirija te Guild Film nagradu koju dodjeljuje žiri sastavljen od članova udruge njemačkih arthouse kina. Šavovi, nastali u srpsko-slovensko-hrvatsko-bosanskoj koprodukciji, proglašeni su najboljim filmom programa Panorama te drugim najboljim filmom po ocjeni publike u istom programu. Na oba filma radio je i niz hrvatskih filmskih djelatnika. Spomenuti naslovi bili su i u izboru od 46 europskih dugometražnih igranih filmova koje je Europska filmska akademija razmatrala za nominaciju za najbolji europski film. Osim toga, film Bog postoji, njeno ime je Petrunija je u studenom osvojio Nagradu LUX, koju dodjeljuje Europski parlament.

Ankica Jurić Tilić, Vanja Kaluđerčić, Anita Juka, Tamara Babun, Antoneta Alamat Kusijanović, Dana Budisavljević ; Fotografiju ustupio HAVC

Producentica Anita Juka u svibnju je izabrana za sudjelovanje na platformi Producers on the Move, koja se odvijala za vrijeme trajanja prestižnog Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu. Osim toga, Juka je bila i jedna od samo devet europskih producenata koji su sudjelovali na Asian Project Marketu, u sklopu Međunarodnog filmskog festivala u Busanu gdje je sudjelovala i na marketu za intelektualno pravo u filmskoj industriji (E-IP). Svoju uspješnu godinu, Juka je zaključila novom ulogom – postala je članica izvršnog odbora Europske filmske akademije, a toj funkciji službeno će se posvetiti početkom ove godine.

Uspjeh hrvatskih filmašica nastavila je producentica Tamara Babun, koja je u lipnju pozvana da se pridruži Izvršnom odboru Međunarodnog saveza udruženja filmskih producenata (FIAPF – Fédération Internationale des Associations de Producteurs de Films) na mandat od dvije godine. U srpnju je redateljica Antoneta Alamat Kusijanović, zajedno s direktorom fotografije Vanjom Černjulom, pozvana u članstvo Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti.

Redateljica Dana Budisavljević s dokumentarno-igranim filmom Dnevnik Diane Budisavljević trijumfirala je, pak, na domaćem terenu kada je u srpnju na Pulskom filmskom festivalu dobila Zlatnu arenu za režiju, čime je postala tek treća žena ovjenčana tom nagradom i druga redateljica čiji je film osvojio Veliku Zlatnu arenu. Film je ukupno osvojio šest nagrada. Dnevnik Diane Budisavljević je u domaću kinodistribuciju krenuo početkom listopada, a u studenom je nagrađen na filmskom festivalu u njemačkom Cottbusu za najbolji debitantski film.

U rujnu, manjinska koprodukcija, dugometražni igrani film Bosonogi car redatelja Petera Brosensa i Jessice Woodworth (hrvatski producenti su Boris T. Matić i Lana Matić, Propeler Film) imao je svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu, na kojoj je svoju sjevernoameričku premijeru imala još jedna manjinska koprodukcija – animirani film Toomas ispod doline divljih vukova redateljice Chintis Lundgren (hrvatski producent je Draško Ivezić, Adriatic Animation).

Na već spomenutom festivalu u Busanu, koji se održao u listopadu, svoju svjetsku premijeru imao je novi dugometražni igrani film Ognjena Sviličića Glas, koji je uz manjinsku koprodukciju Sin Ines Tanović, prikazan u programu ‘World cinema’. Mjesec dana kasnije, u studenom, dugometražni igrani film Jure Pavlovića Mater prvi se put publici predstavio u Tallinnu na filmskom festivalu ‘Black Nights’, na kojem se prikazalo još sedam hrvatskih naslova.

U listopadu je hrvatski film imao posebno mjesto i na jednom od najstarijih i najcjenjenijih festivala dokumentarnog filma – DOK Leipzigu. Naime, u sklopu programa ‘Zemlja u fokusu’ prikazano je 11 hrvatskih filmova pod sloganom ‘Procvat dokumentarističke scene u zemlji punoj kontradikcija’. U natjecateljskim programima festivala bili su i dokumentarno-animirani film Mačka je uvijek ženska redateljica i scenaristica Martine Meštrović i Tanje Vujasinović te animirani film Toomas ispod doline divljih vukova autorice Chintis Lundgren nastao u estonsko-hrvatsko-francuskoj koprodukciji (hrvatski producent je Draško Ivezić, Adriatic Animation).

Domaći filmovi prošle su godine ‘putovali’ i na festivale u Clermont-Ferrand, Oberhausen, Annecy, Karlove Vary, Lisabon, Sarajevo, Beograd, Solun, Varšavu, Los Angeles, New York…

U francuskom Clermont-Ferrandu, na cijenjenom festivalu kratkometražnog filma koji se održao u veljači, hrvatsku su zastupala tri animirana filma, a u njemačkom Oberhausenu u svibnju čak šest kratkometražnih filmova, od kojih su dva imala svjetske premijere – Udahnut život Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona te Još jedan odlazak Renate Poljak. Mjesec kasnije, četiri hrvatska animirana filma prikazala su se u programu Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju – jedne od najpoznatijih i najcjenjenijih smotri animacije. U srpnju je, na 54. izdanju Međunarodnog filmskog festivala Karlovy Vary ‘slavila’ hrvatska manjinska koprodukcija Agina kuća Kosovarke Lendite Zeqiraj (hrvatski producent je Wolf Films), koja je osvojila posebno priznanje žirija Udruženja filmskih kritičara Europe i Mediterana (FEDEORA). Festivalsko ljeto nastavio je Sarajevo Film Festival u kolovozu, na kojem su svjetsku premijeru imali srednjometražni dokumentarni film Višnje Skorin Da je meni ono što mi nije, manjinska koprodukcija – dugometražni igrani film Sin Ines Tanović (hrvatska producentica je Zdenka Gold, Spiritus movens), dugometražni dokumentarni film Kuća Male Zvijezde Slađane Lučić te kratkometražni studentski filmovi Filipa Mojzeša Groblje slonova i Šihta Damira Markovine

U listopadu, crna komedija Vinka Brešana Koja je ovo država prikazana je u konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Varšavi, a mjesec dana kasnije film je na Međunarodnom filmskom festivalu u Solunu osvojio nagradu publike. U studenom se održavao Međunarodni filmski festival u Kairu gdje su prikazane tri manjinske koprodukcije – Bosonogi car, Šavovi i Bog postoji, njeno ime je Petrunija (naslov koji je na istom festivalu osvojio nagradu za najbolji europski film koju dodjeljuju kritičari 13 arapskih zemalja).

Osim spomenutih, još su neki filmovi nizali uspjehe na svjetskim festivalima. Primjerice, dugometražni prvijenac redateljice Barbare Vekarić, Aleksi samo u 2019. je dobio čak 15 nagrada na deset festivala diljem svijeta, od kojih se posljednji održao u Indiji, a kratkometražni animirani film Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona, Udahnut život svoju je 11. nagradu dobio u studenom u njemačkom Wiesbadenu.

U studenom je stiglo i veliko priznanje za hrvatsku producenticu Ankicu Jurić Tilić kojoj je pripala Eurimages nagrada, koja ističe značaj koprodukcijskih suradnji u poticanju međunarodne razmjene. Priznanje je producentici dodijeljeno početkom prosinca u Berlinu na Europskim filmskim nagradama. Krajem godine je objavljena vijest da je filmska menadžerica i selektorica brojnih filmskih festivala i direktorica akvizacija na MUBI-ju, Puljanka s londonskom adresom, Vanja Kaluđerčić nova direktorica Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu.

Osim uspjeha filmova i filmaša, hrvatsku su filmsku industriju u 2019. obilježili i događaji poput stupanja na dužnost novog ravnatelja HAVC-a, Christophera Petera Marcicha, u travnju, zatvaranja kina Europa u svibnju te inicijativa ‘Meni se to gleda – HRT ne da’, koju je u srpnju pokrenulo Društvo hrvatskih filmskih redatelja kao reakciju na odbijanje HRT-a više od 30 hrvatskih naslova na Javnom pozivu. Spomenuta kampanja je nakon tri mjeseca rezultirala tematskom sjednicom saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, na kojoj su sudjelovali predstavnici Društva hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD), Hrvatske udruge producenata (HRUP), Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i Hrvatske radiotelevizije. Sjednica je održana bez kvoruma, a nova je najavljena za siječanj 2020.

U 2019. godini, preminuli su filmski producenti Branko Lustig i Boris Dmitrović, glumci Ivo Gregurević, Martin Sagner, Aleksandar Bogdanović i Robert Budak, redatelj Matija Vukšić, snimatelj Andrija Pivčević, nezavisni filmski autor Krunoslav Heidler, ekonomist i član upravnog odbora HAVC-a Anto Bajo, redatelj i animator Milan Blažeković te dramatičarka, scenaristica i urednica Zora Dirnbach.

[izvor informacije HAVC]