01/12/2019

AKTUALNI AMFITRION

Kao što je njegov hvalevrijedan običaj, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život postavilo je na scenu još jednu predstavu prema klasiku svjetske dramske književnosti. Radi se o Amfitrionu rimskoga komediografa Tita Makcija Plauta u režiji mladog hrvatskog redatelja Ivana Planinića, komada koji tematizira grubu igru bogova s ljudima, a sve kako bi se malo zabavili na račun smrtnika i sebi pružili ponešto užitka.

Kratko rečeno, lijepoj i čednoj Alkmeni, supruzi kralja Amfitriona koji je trenutno u ratnom pohodu, prikrada se Jupiter preobražen u njezina muža kako bi udovoljio svojoj nerijetkoj požudi prema smrtnim ženama dok mu stražu čuva sin Merkur preobražen u Amfitrionova roba Sosiju. Naravno da to rezultira čitavim nizom zabuna koje će vas zasigurno nasmijati ako pogledate ovu predstavu. 

Iako uglavnom nisam ljubitelj mijenjanja i dopisivanja izvornih tekstova (više volim kada se tekst aktualizira režijom), u ovom slučaju ne mogu prigovoriti jer dramaturška intervencija pogađa smisao i bit izvornoga teksta, a to je okrutna igra moćnika sa slabijima. Naime, klasični tekst i zbivanja u drami Amfitrion zapravo figuriraju kao metafora sasvim aktualnoga društvenog stanja.

Amfitrion – Fotografiju ustupio Novi život

I u našoj društvenoj stvarnosti s nama se igraju različite institucije gospodarske, političke i društvene moći, te po svojoj volji kroje naš svijet i naše živote. Pritom nam nerijetko daju do znanja da je sve to za naše dobro samo što mi to ne vidimo pa smo im nezahvalni. Naravno da  sve što čine biva u funkciji njihova osobna probitka i koristi. 

Ivan Planinić je režijski sjajno riješio atmosferu prijevare i zabune, a tome je jako doprinio scenski pokret Maje Marjančić. Likovi se neprekidno vrte u krug, trčkaraju jedni za drugima te plešu uz odičnu glazbu koja asocira na disco stil (Nikša Marinović) uz odgovarajuće svjetlosne (Nenad Lalović) i zvučne efekte (Luka Gamulin). Naravno da taj cijeli splet umjetničkih postupaka pojačava smisao predstave koja nam želi progovoriti o vremenu u kojemu živimo.

I kostimi i scenografija Katarine Perić idu u istom smjeru. Klasična rimska kuća u ružičastoj boji sa blještavim rezanci-zavjesama ističu osnovnu ideju predstave, a oko nje se okupljaju i kreću likovi. Prozirne staklene (ili možda plastične) stijene na kući jako dobro dočaravaju scene seksa koje nisu izravne, ali su opet dovoljno upečatljive.  Kostimi su vrlo duhoviti i podcrtavaju karakter likova. Posebno to vrijedi za Alkmenu i njezinu nježnu narav istaknutu nijansama ružičaste i bijele. Amfitrion i njegov rob Sosija odjeveni su isto kao i Jupiter i Merkur koji su im ukrali identitet. Velika metalna kanta kao kraljevska kruna je osobito simpatična i smiješna. 

Predstava na neki način aludira (pomalo i parodira) na estradizaciju suvremenoga svijeta te na rane motivacijske govornike, političare i politikante. Očituje se to u liki Merkura koji nastupa kao neka vrsta hibrida između konferansjea i klasičnog pripovjedača ne izlazeći pritom iz svoje uloge. Njega sjajno glumi Filip Križan, inače član ansambla Dramskog kazališta Gavella.  

Ništa lošiji nisu uvijek odlični članovi ansambla Kazališta Novi Život. Posebno bih istaknula Vojina Perića (Amfitrion) i Igora Kučevića (Sosija), a dobre su uloge kreirali i Milenko Zeko kao Jupiter te Ružica Domić-Lalović kao Alkmena. 

Predstavu od srca preporučujem, a završit ću riječima Vojina Perića napisanima u programskom letku: Naš Amfitrion će vas natjerati na smijeh, ali i na dubok zamišljaj nad ljudskom etikom i estetikom, na buntovni koprcaj iz stvarnosti koja je zapravo igračka onih nekih koji su svuda oko nas, u našim mislima, našim krevetima, našim planovima i našim snovima.

Ozana Iveković