Pavarotti (2019.)
Redatelj: Ron Howard
Sudjeluju: Pavarotti

U jednom video isječku ostarjeli Pavarotti odgovara na pitanje kakvu bi sliku volio ostaviti o sebi kao čovjeku. Ovaj film ostavlja dojam koji bi Pavarotti volio ostaviti o sebi. Ne posve idealiziran, ali bez kritičkog pristupa, s poštovanjem prema veličini njegova uspjeha i razumijevanjem za ljudske slabosti. Tako se njegova rodbina (dvije supruge i tri kćeri iz prvog braka) sjeća obiteljskog Pavarottija. Godinama od bure zbog razvoda, bolesti i smrti velikog tenora (i vrijednih ostavinskih pitanja), svi stavovi su smireni i samo neki medijski prilozi (filmski zapisi i komentari iz ‘toga vremena’) govore o žestini kojom su sudionici i javnost reagirali na njegovu vezu s tridesetak godina mlađom ženom. Ali vrijeme (i riješena ostavinska pitanja ) posuli su prašinu po emocionalnoj žestini gubitnika i Ron Howard je mogao snimiti uvjerljivu idiličnu sliku o čovjeku (to jest sinu, suprugu i ocu) Pavarottiju.

Pavarotti ; Fotografiju ustupio DF

O Pavarottijevom usponu i uspjehu govore njegovi suradnici, kolege pjevači, dirigenti, glazbenici. Ni što se njegova umjetničkog rada tiče, Howard ne ulazi u kritičku analizu. Uz pohvale i naglaske, spominju se povremeno reakcije nekih Pavarottijevih postupaka, napose popularizacije opere i suradnje s pop zvijezdama, iz neodređenih krugova klasične glazbe, ali one su nejasne i nedovoljno artikulirane, a i sami ti krugovi marginalizirani su svojom ‘manjinom’, pa time i ‘beznačajnošću’. Jer sve čime se mjeri uspjeh Pavarottija je veličina i broj: oktava, koncerata, gledatelja, prodanih ploča…

Još jedan zanimljiv aspekt film dotiče, ali ne istražuje, a to je odnos s managerima koji su imali presudni utjecaj na stil i razvoj njegove karijere. Uz to kako su se i kad mijenjali, ne otkrivaju se razlozi i uvjeti njihove promjene te uvjeti u kojima je Pavarotti djelovao. Samo u jednoj epizodi predstavnik kuće koja ima ekskluzivna prava za Pavarottijeve snimke opisuje kako je riješeno pitanje u kojem su ta ekskluzivna prava došla u pitanje. Uopće, film izbjegava problematizirati financijska pitanja, bilo u odnosu institucija i posrednika prema izvođaču, bilo između pretendenata i nasljednika na njegovo imanje, što inače pritišće život zvijezda.

Pavarotti je, kao što se u filmu pokazuje, popularizirao operu i globalizirao interes za nju, ali Howard ne otvara pitanje koliko je proširen krug pravih poznavatelja i ljubitelja opere, a koliko obožavatelja operne zvijezde i svijeta spektakla i glamura, koji s jednakom pažnjom prate sportske ili filmske zvijezde.

Pavarotti je posjedovao sve karakteristike svjetske operne zvijezde, ali njegov cilj nije bio samo uspjeh na glazbenoj, već općoj svjetskoj pozornici. Njegove turneje, televizijski nastupi, reklamne kampanje, humanitarni rad, prikazani dokumetarnim snimkama u filmu, pokazuju neutaživu potrebu za osvajanjem publike, pljeska i divljenja kao životnog poriva. Uz glazbeni dar, u taj odnos sa svijetom, Pavarotti je unosio sva svoja umijeća, on je, pokazuju snimke, bio duhovit, šarmantan, naoko pretjerano skroman, čak udvoran u odnosu na celebritije s drugih područja (njegov odnos s princezom Dianom, na primjer), što ne isključuje i dozu sentimentalnosti.

U Howardovom filmu našlo se mjesta za nastup još jedne pjevačke zvijezde. Hvaleći Pavarottija i ponavljajući riječi koje mu je uputio veliki tenor nastojeći ga potaknuti da za njega napiše pjesmu, Bono iz U2 ističe i vlastiti image. Rock velikan najbolje izražava vrijednosti interpretacije ostarjelog opernog velikana, umanjenih glasovnih mogućnosti (u nju ‘unosi život’).

Život za Pavarottija bila je pozornica. Ne samo pjevanje (jer ga je, kao što se u filmu nepretjerano ponavlja, pritiskala odgovornost nastupa, visoka očekivanja na svakom izlasku na scenu, što je prilično iscrpilo njegov glas), već odobravanje publike, euforija, masovna podrška kao obnavljajuća životvorna energija. Stoga je umjesto staračkog povlačenja, odlučio poći na veliku turneju. Slušala sam ga na jednom od predviđenih 40 koncerata, u pulskoj Areni, u okviru Histria festivala, nekoliko godina prije smrti. Teško se kretao i dirljivim naporom savladavao arije (‘La Boheme’ i druge točke svog poznatog repertoara), ali u atmosferi pijeteta prema umjetniku koji nije samo život dao pozornici, već s pozornice crpi život.

Osobiti prilog Howardovom filmu i privlačnost koju ima za današnje filmske i operne fanove druga su dva velika imena iz planetarne uspješnice ‘Tri tenora’, u kojoj su u natjecanju jedan s drugim uspjeli izostaviti službenog pobjednika. Povezivanje je bilo probitačno za svakog od njih posebno, a za ljubitelje opere (i one koji to nikad neće postati  ) bio je to spektakularan susret s atrakcijama arija i popularnih melodija klasične glazbe kojima ne mogu odoljeti. U svojim izjavama José Carreras i Plácido Domingo srdačno i nesebično interpretiraju suradnju s kolegom i konkurentom kojega više nema.

Ada Jukić, Zagreb, 22.11.2019.

Informacije o filmu:

Pavarotti
White Horse Pictures, Diamond Docs, Imagine Entertainment, 2019.
Trajanje: 114 min.
Format: 1.85 : 1
Zvuk: Dolby Digital
Scenarij: Cassidy Hartmann & Mark Monroe
Glazba: Ric Markmann, Matter Music, Dan Pinnella & Chris Wagner
Još sudjeluju: Andrea Griminelli, Nicoletta Mantovani, Bono, Angela Gheorghiu, Carol Vaness, Lorenza Pavarotti, Giuliana Pavarotti, Cristina Pavarotti, Anne Midgette, Terri Robson, Eugene Kohn, Joseph Volpe, Harvey Goldsmith, Michael Kuhn, Dickon Stainer

Film je pogledan u kinu CineStar Branimir

Pavarotti – Movie Site
Pavarotti – IMDb

Biografski film 'Pavarotti' u hrvatskim kinima, >http://film-mag.net/wp/?p=40750. Fotografije ustupio Discovery Film

Objavljuje F.I.L.M.Srijeda, 6. studenoga 2019.