ISTA GLAVA, ISTI MOZAK, ISTI LJUDI

Velika scena Narodnog pozorišta Republike Srpske, Ivo Brešan,  Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, režija i adaptacija: Nikole Pejakovića; Asistent reditelja: Dragana Đedović; Scenograf: Dragana Purković Macan;  Kostimograf : Jelena Vidović; Kompozitor: Petar Bilbija.

U PREDSTAVI IGRAJU GLUMCI NPRS:  Željko Erkić, Željko Stjepanović, Ljubiša Savanović, Aleksandar Stojković, Vladimir Đorđević, Slađana Zrnić, Nataša Perić, Danilo Kerkez.

Uistinu pobrojati ne mogu koliko sam puta u raznim izvedbama gledao ovaj Brešanov komad. Sve te izvedbe natkriljuje film – drama Krste Papića sa drim tim -om – glumačkom ekipom ovih prostora.

Onda mi se dogodi ova predstava. Kao da je netko unio sa ulice u našu svadnevnicu, obukao u odijela Brešanove likove, udahnuo u njih život naš svagdanji – današnji. Današnjicu. Sve strahove, borbu za život svagdašnji, životnu egzistenciju.

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja ; Fotografiju ustupio NPRS

Lik konobara govori o Hrvatskoj realnosti više nego i jedan, gdje hrvatska visokoobrazovana mladež konobari jadranskom obalom, oni „sretniji“ Irskom. Govori o današnjoj Brešanovoj Hrvatskoj i ne samo njoj. Likovi su doneseni tako realno kao da smo se  sa nekim od njih ovoga trenutka sreli negdje u kafiću – na ulici. Govori nam ova predstava više nego uspješno o svevremenosti Brešana, i svrstava ga uz bok Nušiću i Krleži. Govori nam da se i za 50 godina može igrati tamo u nekom vremenu ma što god tada ti likovi, ta stvarnost imala ili nosili.

 Svo vrijeme sam iščekivao kako će redatelj zatvoriti predstavu i zatvorio ju je briljantno, kao da je  neko toga trena upalio TV prijemnik, ušao u dnevne vijesti i mi smo toga trena vidjeli ubojstvo koje svakodnevno viđamo u sukobima raznih „grupacija”.

Dobro primjeti P. Nešović: nož je direktna poveznica sa izvornim Šekspirom.

Toliko hrabrost nosi i donjelo je ovu predstavu. Ona ostaje, i pamtljiva je, prepoznatljiv i neupitan režiserski rukopis izuzetnoga režisera.

Ne želim o glumcima, jer ne znam kako bih podijelio neupitnost pohvala, briljantnih izvedbi… sveo bih sve u jednu rečenicu: ova predstava nema slabog mjesta, ima svoj prepoznatljiv biljeg i glazbu koja nosi sve pa i glumce unutar predstave.

Na samom otvaranju Susreta visoko je podignula vrejednosnu i teško dostizljivu ljestvicu.

Na dobro nam došla.

Nikola Šimić Tonin