Dom Sportova ove je subote žestokim basevima protresao Zagreb. Za to su se potrudili Ed Simons i Tom Rowland iz elektroničkog benda The Chemical Brothers. Kao predvodnici britanskog elektroničkog zvuka svojevrsni su spoj njemačkog Kraftwerka i američkog The Crystal Method. 

Drago nam je da su nas uvrstili u raspored svoje svjetske turneje i da se zagrebačka publika odazvala u velikom broju. Bilo bi šteta da su poklonici elektronske glazbe propustili ovaj nastup, barem radi odličnog zvuka, jer nikakvo kućno ozvučenje (a još manje pametni telefon) ne može pružiti ovako moćan doživljaj.

The Chemical Brothers ; Foto Hamish Brown – Ustupio TB

Držati dva sata nemilosrdni tempo pjesmama uglavnom bez vokala i samo uz povremene sampleove, bez ikakvog naglaska na izvođače (niti jedanput se ne prikažu na ekranu), veliki je poduhvat. Stoga ne čudi da su se The Chemical Brothers i ovim nastupom potvrdili kao jedni od najzanimljivijih live izvođača elektroničke glazbe u svijetu. Koncert je bio fluidno glazbeno iskustvo bez praznog hoda i pružio je žestok udarac na osjetila vida i sluha.

Prijatelj benda DJ James Holroyd odlično je zagrijavao publiku skoro dva sata prije dolaska The Chemical Brothers. Započeli su pjesmom “Go” i naredna dva sata nizali hitove s novog albuma “No Geography” kao što su “Free Yourself” i “We’ve Got to Try” u kombinaciji s hitovima iz bogate produkcije još od samog nastanka 1995. godine, poput ”Hey Girl, Hey Boy”, ”Galvanize”, “Block Rockin’ Beats”…

Prostor dvorane konstantno se trudio spojiti s vizualima pozornice, bez obzira radilo se to jakim spot svjetlima i laserima (djelovali su kao plašt preko posjetitelja) ili projekcijama na ekranu (iz kojih su likovi “iskakali”). Bilo je i kombinacije tehnika kako li se postigla potpuna imerzija. Plutajuće kugle na ekranima tako su pretopljene u dvoranu kao ogromni baloni, koji su komplementirali ekran i dvoranu činili snolikim akvarijem. A likovi na projekcijama nekad bi moćno udarali i skakali prema pozornici, pomičući svojom žestinom spot svjetla pozornice.

Projekcije su sadržale kombinaciju vizuala njihovih video spotova s posebno snimljenih materijalima. Uz uvijek dobrodošlu interakciju s publikom u obliku konfeta i spomenutih balona, bilo je tu i iznenađenja poput gigantskih retro robota koji su stupali pozornicom! Koncert je završio poigravanjem kršćanskom ikonografijom, pretvarajući dvoranu u katedralu novog doba i posjetitelje u sljedbenike nove elektronske religije.

U svakom slučaju, u nekim trenucima koncert je djelovao poput kakvih umjetničkih instalacija koje se mogu vidjeti u muzejima suvremene umjetnosti, uključujući i našem MSU. Doduše, bez agresivnog big beat zvuka.

Tihoni Brčić